Bio je doktor na fudbalskom terenu, čovjek iz malene Podgorice koji postao legenda najvećeg kluba na svijetu Real Madrida…
A da nije bio fudbaler, ponovo bi bio doktor, ali u tom slučaju aplauze sa tribina “Bernabeua zamijenili bi oni koje u ovim teškim danima šalje cijeli svijet tačno u 20 sati, sa svojih balkona.
“Da, vjerovatno bih sada liječio pacijente od virusa korona. Najveća želja moje majke je bila da postanem doktor”, istakao je legendarni crnogorski fudbaler Predrag Mijatović u razgovaru za španski online magazin “A la Contra.
Čovjek koji je Realu donio evropsku titulu (čuvenu septimu) poslije više od 30 godina čekanja nastavio je u sličnom ritmu.
“Da nijesam postao fudbaler, sigruno bih sada radio sve da pomognem oboljelima od virusa Covid-19. Kao mali sam redovno bio uz oca koji je bio ljekar, a i moja sestra je medicinska sestra. Bilo je potpuno logično da sam postao doktor ili da sam bio u nekoj drugoj grani zdravstva. Čak i danas se dosta interesujem za stvari vezane za medicinu”, objasnio je Mijatović.
Zbog pandemije danas preživljava teške dane, a u godinama kada je Mijatović pisao istoriju Reala još su se osjećale posljedice teških dana na ovim prostorima. Ipak, jedno prijateljstvo je preživjelo sve između njega i njegovog saigrača u Madridu Davora Šukera.
“Prijatelji i ljubav su iznad svega. Međutim, nacionalisti su sve to gledali drugačijim očima, ali niko nije mogao da utiče na moje odluke. Pogotovo ne politički problemi tada. Definitivno smo on i ja dokaz da prijateljstvo ne poznaje granice. Nije to samo slučaj sa Davorom i sa mnom, već i sa mnogim drugim hrvatskim i crnogorskim sportistima”, objasnio je Mijatović.
Nezaobilazna tema kada su Mijatović i Real uvijek je i njegov gol u finalu Lige šampiona 1998. protiv Juventusa (1:0).
“Da sam popio rakiju svaki put kada sam vidio taj gol, vjerovatno bih postao pijanac”, našalio se na kraju Mijatović.