Piše: Stanko Radulović
Još jednom se potvrdilo kada igrate bez straha i pretjeranog respekta protiv samozvanih NBA zvijezda da su šanse da pobjedite poprilično realne, a selekcija snova SAD, najbolji tim koji su mogli dovesti u Pariz, u polufinalu i finalu je jedva sačuvao živu glavu protiv Srbije i Francuske.
Izvikani američki cirkusanti kada se nađu naspram protivnika koji nije zastrašen više nije mašina za pobjede, a ni za davanje koševa.
Još kada sam prvi put na tv gledao utakmicu NBA lige, tamo neke 1989. godine, bio sam razočaran i shvatio da to što igraju Amerikanci nije košarka i umjetnost već običan trčeći cirkus, ništa se nije promijenilo od tada.
Za one koji sumnjaju podsjetiću vas da je Džordan na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu bio samo jedan od mnogih i ništa više od toga…
Stef Kari je trojkama protiv Srbije i Francuske, spasio SAD poraza u polufinalu i finalu i na taj način je smao potvrđeno da je medijski bombastično promovisanje američkih košarkaša najveći kvalitet NBA.
Medijska hajka, propaganda i zastrašivanje konkurencije nekakvim bajkama za malu djecu samo je potvrda da od te fantazije na javi nema ništa kada se najbolje evropske selekcije suprostave cirkusantima preko bare igrom i znanjem koje nije samo trči, šutiraj i skači.
Uostalom osim Stefa Karija nijedan američki košarkaš nije ni pokazao, a kamoli dokazao “raskošan” šuterski, a kamoli košarkaški repertoar.
Halabuka kojom su došli u Pariz, stvorila je uvjerenje da će se prošetati korz olimpijski košarkaški turnir, a teški mečevi i pobjeda na jedvite jade protiv Južnog Sudana predstavljena je kao opuštanje pred veliko takmičenje.
Ukoliko Evropljani shvate da su Amerikanci u većini sportova cirkusanti ili drogirani i dopingom predozirani sportisti mit o američkoj sportskoj dominaciji raspršiće se kao balon od sapunice i zato bi u interesu olimpijskog pokreta ubuduće američki sportisti morali da podliježu dodatnim doping kontrolama kako bi sportisti napokon bili dio sporta, a ne hemijski proizvode iz laboratorija američkih moćnika.
Američki finansijski lobi i dopingovani američki sportisti okupirali su svjetske sportske organizacije i Olimpijske igre pretvorili u vašar laži i prevara, korupcije i kriminala i sport u takvim uslovima nema budućnost.
Sportisti već godinama umiru na terenima pod veoma sumnjivim okolnostima, od navodnih srčanih ili moždanih udara, od nakekvih čudesnih bolesti koje ljekari nijesu bili u stanju da detektuju, a svi vrhunski sportisti su odavno pod kontrolom brojnih medicinskih “stručnjaka”.
Međutim problem je što su po svemu sudeći ti medicinski “stučnjaci” pod konrtolom raznih farmaceutskih stručnjaka.
Dopingovani američki sportisti potpomognuti svim mogućim trikovima i prevarama u Parizu su oborili rekorde po broju osvojenih medalja, a posljednjih godina gledali smo brojne sramote tokom Olimpijskih igara, poput one kako se omogućuje američkoj štafeti da trči ponovo, nakon što im je u polufinalu ispala štafeta, kao što je to bilo u Rio de Žaneiru…
I zato je krajnje vrijeme da se provjere američke sportske laboratorije, uzorci krvi svih američkih sportista od Los Anđelesa do danas i utvrdi broj dopingovanih osvajača medalje za SAD.