Znanje i iskustvo Maje Savić je neprocjenjivo – osvajačica olimpijske srebrne medalje zna kako se dolazi do cilja, ali i upozorava na milion manje vidljivih prepreka na putu do uspjeha.
Vidjela je Maja kroz bogatu karijeru lice i naličje sporta, najbliže što je mogla upoznala snagu autsjdera, nemoć favorita i obrnuto.
Zato i upozorava i hrabri izjavama iz Tokija pred nastup ”lavica” na Olimpijskim igrama. Prva saradnica Bojane Popović i dugogodišnja koleginica sa terena kaže da je iza tima dug, studiozan i kvalitetan rad i da su ”lavice” spremne došle, uz neke finese koje ih čekaju do starta OI.
Dobar rad
– Od starta se dobro radi. Pred dolazak u Japan imali smo provjeru u Mađarskoj gdje smo vidjeli na čemu još moramo da radimo do početka Igara. Odlična stvar je što su djevojke na svakom treningu u Podgorici davale maksimum, a da je bilo teško”, bilo je. Olimijske igre same po sebi su teške.
Na primjer, u odnosu na svjetsko ili evropsko prvenstvo nastupaćemo sa 14 igračica plus rezerva, tako da nemamo prostora za neke kalkulacije. Ali, u suštini, svima je isto, kazala je Savić.
Puno je debitantkinja u Tokiju. Pritisak realno postoji, a na Bojani i Maji je da djevojke do 25. jula uvedu u mirniju emotivnu luku.
– Treba da budemo strpljivi, jer ako gledamo 2012. i ovu godinu – neuporedive su što se tiče igračkog kadra. U Londonu smo na svakoj poziciji imali po dvije vrhuske igračice, pa se desio godinu ranije Brazil i onakav rezultat na Svjetskom prvenstvu. Ova ekipa sada ima karakter za divljenje i sigurna sam da će dati 200 odsto na terenu.
Potpuno različiti doživljaj je trening i utakmica. Nažalost, u Tokiju će tribine biti prazne.
– Cijela sezona je takva pa pretpostavljam da neće biti problema za nas. Jedino što smo u grupi sa reprezentacijama sa kojima ne igramo baš često. A mi smo takvi, volimo igrački da osjetimo timove. Ima i onih ekipa koje dobro znamo.
Mlada ekipa
Kvalifikacije u martu pokazale su snagu volje crnogorskog rukometnog tima i ogroman karakter. Maju su djevojke oduševile.
– Kvalifikacije za Tokio pokazale su i karakter i znanje i potencijal’.
Probaće ”lavice” na najmanju moguću mjeru da svedu oscilacije kroz mečeve sa Angolom i Japanom. Jer, za 29. jul, glava mora biti spremna za Norvežanke.
– Oscilacije su normalne zbog mladosti. Naše tri djevojke su već bile u Londonu i Riju, dvije imaju po jedan nastup na Igrama, ali ovo je novo iskustvo. Pretpostavljam da će biti pritiska, ali probaćemo da ga spustimo na prihvatljivu mjeru.
Za našu proslavljenu reprezentativku i kapitenku iz Londona, svaki igrač na terenu je jednak. Odvajanje može odvesti u nepopularnu krajnost.
– Prije svega, treba ostati pozitivan sa mislima i usresređen na ekipu. Vidi se i ovdje u Tokiju veliko uzbuđenje i sreća, a uz sve to i dobar stav, jer smo odradili dobar posao. Potrudićemo se da ostanemo pozitivni.
Kolektiv ispred pojedinca
Napominje Maja faktor otvaranja prve utakmice. Važnost meča sa Angolom, Japanom… Upravo protiv selekcija sa kojima Crna Gora nema priliku često da igra.
– U suštini, najvažnije je otvaranje utakmice. Eto, sa Angolom znamo kako možemo, radili smo i radićemo na detaljima po kojima je Angola prepoznatljiva. Konkretno, ova selekcija igra brz rukomet, izuzetno je fizički jaka sa dva visoka pivota od 194 centimetra. Znamo otprilike sve te igračice, koje vole da igraju ”dva na dva”, ”sedam na šest”, vrlo su nezgodne, ali nijesu nepobjedive.
Važan je, ipak, naš nivo, igra i maksimum. Kada je tako, možemo sve.
A, koje su ambicije ”lavica”?
– Kada smo se spremale za London 2012, nijesmo pričale o osvajanju. Jednostavno, to niko ne može da kaže. Ali da sanjamo možemo – to nam niko ne može zabraniti. Na Olimpijskim igrama svi žele medalju. Naš tim je igrački i po stručnom kadru mlad, što ne želimo da iskoristimo kao izgovor. Daćemo sve za dobar rezultat.
Dobar savjet je vrijedan gola, asistencije, bloka, kontre… Maja i Bojana znaju kada i šta treba izgovoriti da bi se tim motivisao i usmjerio ka pobjedi.
– Rezultat nije produkt samo jedne osobe. Treba, prije svega, prepoznati suštinu i mogućnost igrača u važnom trenutku. Ne valja kada je u ekipi mnogo zvijezda. Najbolja ekipa je ona sa igračima približnog nivoa. Idealno je kada se dopunjavaju i kada kariku sa najmanje iskustva usmjeriš tamo gdje se najbolje osjeća. To je bitno, kao i timski duh, jer je kolektiv najjači adut.
Maja ne voli sebičluk, uloga kolektiva je faktor koji odlučuje.
– Što se može očekivati od nekolegijalnosti ili sebičluka? Ništa! Naš tim želi od prvog momenta da igra po principu ”svi za jednoga, jedan za sve”. Nije bitno ko je i koliko na terenu. Najljepše je kada igrač uradi sve da se onaj do njega osjeća najbolje.
Snovi su lijepi, treba ih čuvati
Kako obuzdati očekivanja, emocije, želje…?
– Sve to vodi u neželjenu krajnost. Kroz treninge i priču želimo da smanjimo pritisak, Sad, iskreno, blagi pritisak mora da postoji kada radiš puno. Na primjer, student koji je učio ima tremu i nada se visokoj ocjeni, a onaj ko izlazi na blef, ništa ne očekuje, zar ne?! Snovi su lijepi, treba ih čuvati.