Crnogorske rukometašice na premijeri sa Slovenijom i posljednjem meču protiv Poljske promašile su 27 zicera. Čiste kao suza šuteve nijesu realizovale i u ovom segmentu, između ostalog, ključ je zbog čega su ,,lavice“ završile Svjetsko prvenstvo na 22. poziciji.
Naš tim je u šestom učešću na smotri najboljih svjetskih velesila napravio 81 tehničku grešku, a u nedostatku lijevih bekova šutera (Jelene Despotović i Đurđine Jauković) sa devet metara upućeno je 59 šuteva – 19 golova (u prosjeku tri po meču).
Upozoravala je selektorka Bojana Popović na sve ove probleme, pribojavala se skraćene rotacije, ali i neiskustva, što je u najvećoj mjeri presudilo, konkretno u porazima od Srbije i Francuske.
Nagomilani umor kod djevojaka koje su iznijele kompletan teret utakmica vodio je u konstantnu jurnjavu za minusima, što je dodatno opterećivalo podmlađeni crnogorski tim. Bilo je mnogo grešaka, padova, a od Ruskinja i Poljakinja prijetile su rezultatske katastrofe, ali… Ono zbog čega su došle u Španiju – ostvarile su. Stigle su do glavne runde gdje su mogle možda i sa dva ili jednim bodom da se umiješaju u borbu za četvrtfinale.
Nažalost, nijesu uspjele da odgovore zahtjevima, uglavnom iz objektivnih razloga, ali kada su u pitanju taktičke zamisli, naš tim je bio dobro obučen. Bojana Popović je od svih selektora na šampionatu (u proteklih šest kola) najviše mijenjala, kombinovala u odbrani, a u napadu primjenjivala taktiku sa dva beka, krila i pivota, a često i sa dvije ljevakinje, kada bi stigao umor Itanu Grbić ili Mateu Pletikosić.
Upravo su srednji bekovi najviše ”patili” na šampionatu. Kao glavni šuteri (ulogu su povremenu preuzimale Tanja Ašanin, Sanja Premović i Đurđina Malović) Matea i Itana su do dobrih pozicija dolazile tek nakon duela ”jedan na jedan”. To ih je najviše umaralo, ali nije spriječilo da proigravaju pivote i krila, u čemu se članica FTC-a najviše istakla (sedam asistencija po meču). U posljednjim utakmicama dobre partije pružale su Malović i Premović, a Ašanin (debitantkinja) je protiv Angole, sa dva gola za manje od minut, potvrdila zbog čega nosi dres treće najbolje mađarske ekipe. Veliki teret (u oba pravca) iznijele su Ema Ramusović i Tatjana Brnović, a krila su uglavnom bila na visokom nivou. Prednjačila je golgeterski Jovanka Radičević, a sa izdanjima može biti zadovoljna Ivona Pavićević, kao i Budućnost pred nastavak Lige šampiona.
Nema kredita
– Sa ovakvom ekipom nijesmo imali kredit za toliko promašaja. Kada ne dajete zicere, lako se ode u velike minuse i vrati se kao bumerang. Često smo mijenjali odbrambeni način igre kako bi se vraćali, uspijevali smo da uhvatamo ritam, ali promašaji su uticali na rezultate. A teško se bilo vratiti na ovakvom turniru poslije serije promašaja. Umor nas je savladao zbog čega smo uglavnom imali veliki broj promašaja. Ostaje žal, ali djevojke su sve zdrave završile turnir i znale su zbog čega su tu i kakva je vizija. Došli smo da nešto gradimo, naša dva lijeva krila, Malović, Ćorović i golmaka dobili su prostor koji do sada nijesu dobijali, a Itana i Matea su rasle kroz turnir. Niko od njih, do Španije, nije doživio momente igranja Svjetskog prvenstva u kontinuitetu – kazala je Popović.
Crnogorski rukometni tim doživo je smjenu generacije. U Španiji su na terenu od iskusnijih bile golmanka Marina Rajčić i Radičević. Mnoge druge djevojke sa manje iskustva sačekale su veliko takmičenje, na kojem su debitvale Andrijana Popović, Ćorović i Ašanin. Malović se nakon pauze od 2017. vratila u nacionalni tim.
– Atmosfera je bila dobra, a timski duh vodio nas je iz utakmice u utakmicu. Bez obzira na poraze znali smo zbog čega smo došli i šta želimo. Djevojkama ne mogu ništa da zamjerim. Ponosna sam jer nije lako bilo dizati se svaki dan i probati ponovo i ponovo da stvaramo nešto novo. S obzirom na to da smo imali tim bez lijevog beka, dosta dobrih šansi je tokom turnira stvoreno i za pivote i krila. Mislim da nikad ovoliko pozicionih šansi djevojke sa ovih pozicija nijesu imale. A za svaku šansu smo morali da se borimo i da je stvorimo i zato nijesmo imali puno lakih golova.
Negdje dobiješ, a negdje izgubiš
”Lavice” nijesu puno poentirale iz tranzicije, Bojana se manje-više odrekla ovakve igre iz razloga što su dva pivota uglavnom bila u odbrambenoj formaciji.
– Sa tom najjačom odbrambenom formacijom nijesmo imali mogućnost da vučemo tranziciju. Svaki dan smo pravili nove kombinacije i bilo je teško da se taj ritam drži. Nijesmo mogli da igramo ono što bi željeli i što smo mogli. Jer, prosto, kada igrate sa dva pivota u odbrani teško je doći do tranzicije. Napad smo polako gradili, sa puno lakih šansi koje smo nekad realizovali, a nekad nijesmo. Za tim stvarima možemo da žalimo pomalo i da ih analiziramo zbog čega je to bilo tako.
U najavi Svjetskog prvenstva naš tim nije istrčavao u obećanjima. Novi tim nije mogao da prijeti, a kontrolni mečevi sa Švedskom dali su jasniju sliku pred put u Španiju.
– Bilo je puno povreda, igrali smo bez lijevih bekova, stigla je i smjena generacije. Zato nam je Svjetsko prvenstvo poslužilo da gradimo nove stvari i pokušamo neke rivale da iznenadimo i pobijedimo. Djevojke došle do novog iskustva koje će im značiti za ono što reprezentaciju naredne godine čeka u Podgorici.
Priželjkuje selektorka povratak povrijeđenih i dobro zdravlje pred novo okupljanje.
– Samo djevojke da su zdrave. Crna Gora nema veliku bazu kao, na primjer, Francuska koja je juče kući poslala dvije, a angažovala nove svježe igračice za finiš šampionata. Mi to nemamo i moramo da se bavimo svakom igračicom u inostranstvu. Velika je godina, moramo svi da budemo fokusirani, puno da radimo i da se nadamo najboljem – poručila je Popović.