Čuli ste za floskulu da slika govori više od hiljadu riječi. Ali u sportu obično kažu da brojke govore najbolje.
Kada je u pitanju Ivica Kostelić, teško je izdvojiti sve brojke. Četiri srebra na Zimskim olimpijskim igrama (dva u superkombinaciji i po jedno u kombinaciji i slalomu), prvak svijeta u slalomu, vicešampion svijeta u superkombinaciji i treći na planeti u superveleslalomu, vlasnik pet Malih kristalnih globusa (dva u slalomu i tri u superkombinaciji), te osvajač Velikog kristalnog globusa. Priznaćete, impresivno!
Karijera je za divljenje, za istoriju, za ponos. Ali nevjerovatni Ivica Kostelić iako je završio karijeru, nije stavio tačku na takmičarski duh, čak je postavio sebi novi cilj, koji je šokirao mnoge i želi da se plasira na Ljetnje olimpijske igre u Parizu?!
“Zadnje tri godine mnogo jedrim i takmičim se u klasi 40, na 12-metarskom brodu za okeansko jedrenje za samce i dvojce. To je moja strast, želim napredovati i oprobati se na okeanima. Trenutni projekat mi je nastup 2022. na regati ,,Route du Rhum“, najvećoj transatlantskoj regati za samce. Tek prošle sezone je Međunarodni olimpijski odbor objavio da će se na Olimpijskim igrama u Parizu jedriti ,,Mixed Offshore event“ i odmah sam pomislio da bih rado nastupio tamo”, otkriva na početku priče za Arenu Ivica Kostelić.
Listu sportista koji su nastupili i na Ljetnjim i na Zimskim olimpijskim igrama trenutno čini 136 imena, a ukoliko u tome uspije i Kostelić biće peti Hrvat koji je napravio takav poduhvat (atletičari Jurica Grabušić, Slaven Krajačić i Dejan Vojnović koji su se ljeti takmičili u sprinterskim disciplinama, zimi u bobu, kao i Andraš Haklitš, koji je četiri puta nastupao kao bacač kladiva, a jednom kao član bob tima). Osim olimpijske vize, svakako je san i medalja.
“Za početak se treba kvalifikovati, prvo u hrvatskim, a zatim i na svjetskim kvalifikacijama. Pravo nastupa na Olimpijskim igrama može izboriti samo 20 nacija pa će konkurencija biti žestoka. Uvijek sam volio reći da se na Olimpijskim igrama računaju samo medalje, pa želja za osvajanjem medalje treba biti prisutna bez obzira na sve”, kaže Kostelić.
Kazali ste da se zadnje tri sezone dosta bavite odobalnim jedrenjem. Otkud taj prelaz sa skijanja na jedrenje?
“Jedrenje je jedan dio moje ljubavi prema moru. Od malih nogu sam provodio puno vremena na moru, u moru i uz more, iako sam uvijek bio vezan za zimski sport. Za ozbiljno jedrenje tokom skijaške karijere nijesam imao vremena, ali sam imao želju da se oprobam pa sam pred kraj karijere kupio prvi brod u klasi 40 i otišao jedriti na otvoreno more. U početku u posadi, zatim u dvoje, pa sam. Morao sam vidjeti da li me odobalno jedrenje zaista privlači. I nakon prvih 500 milja što sam ih odjedrio kao samac na brodu rekao sam – želim to! Poslije skijaške karijere oslobodilo mi se dosta vremena i mogao sam ga posvetiti svojim hobijima kojih ima dosta, ali samo u jedrenju sam se odlučio ozbiljno takmičiti. Možda sam mogao odabrati i neki drugi sport, ali ograničen sam svojim zdravstvenim stanjem, a jedrenje na krstašima ne opterećuje toliko tijelo i veliki, možda najveći dio odobalnog jedrenja je iskustvo, a ne fizička moć”, kaže Ivica, koji je zatim pokušao da približi tu disciplinu.
Odobalno jedrenje na duge distance je veliki test ljudske volje i odlučnosti, posebno kada ste sami na brodu. More je već samo po sebi težak protivnik, a na to dolazi i takmičenje s drugim jedriličarima. Na otvorenom moru fascinantna je povezanost s prirodom i s brodom, koji je zapravo vaš svijet i od kojeg ste zavisni. Suočiti se s morem i pripadati moru za mene je jedna od ključnih i najprivlačnijih stvari odobalnog jedrenja. Priroda se ne zaustavlja, a ni vi ne možete pritisnuti dugme za ,,pauzu“ pa otići na ručak ili pod tuš”, slikovito opisuje poznati hrvatski sportista.
Legendarni skijaš sportsku karijeru završio je prije tri godine. Ipak, skijanje je njegova strast, ali kada su u pitanju trke, Kostelić je realan.
“Ponekad, kada je staza dobro pripremljena i vrijeme sunčano, dobijem želju da se takmičim. Svi vrhunski sportisti, nakon završenih karijera, imaju istu boljku – njihov mozak, odnosno ,,softver“ radi savršeno – gotovo jednako kao i u najboljim danima, ali njihov ,,hardver“ odnosno tijelo nije više u stanju izvršavati ,,naređenja“ iz ,,centrale“. Prošle godine sam vozio trku legendi na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj. Okupio se sam ,,krem“ iz svijeta skijanja, od Stenmarka preko Amodta do Pernile Viberg. Poslije trke većina nas je završila na terapijama, a neki su čak morali na operaciju. Zato znam da se ne mogu više takmičiti kako bih želio. Ali i dalje uživam u skijanju”, jasno je poručio Zagrepčanin, koji će u novembru proslaviti 41. rođendan.
Sportska biografija Ivice Kostelića je impresivna – bolje reći to je zbirka uspjeha. Sve je krenulo 1992. godine u Sloveniji na dječijem takmičenju u veleslalomu. Već 1997. godine na juniorskom takmičenju u Austriji osvaja bronzu. U periodu od 1998. do 2000. godine suočava se s brojnim povredama, ali 2001. godine uspio je da se vrati, da bi godinu kasnije u Svjetskom kupu pobijedio čuvenog Bodija Milera i osvojio Mali kristalni globus. Uprkos brojnim povredama i operacijama 2003. godine postao je šampion svijeta u slalomu. U Torinu (2006) osvojio je srebro i prvu olimpijsku medalju i to u kombinaciji, a četiri godine kasnije u Vankuveru bio je srebrni u superkombinaciji i slalomu. Za Ivicu je 2011. godina istorijska – 21. januara u Austriji prvi put slavio je u veleslalomu, a u martu osigurao osvajanje Velikog kristalnog globusa i prvi put postao ukupni pobjednik Svjetskog kupa. U martu osvaja Mali kristalni globus u kombinaciji. Nakon četiri olimpijske medalje i tri odličja na Svjetskim prvenstvima, te 26 pobjeda na Svjetskom kupu, na kojem je čak 60 puta bio na pobjedničkom postolju, Ivica je nakon trke u Sent Morisu februaru 2017. godine označio kraj karijere.
“Teško je izdvojiti nešto. Svaka pobjeda, svaka trka ima svoju priču i ona je dio tebe, nešto bez čega ne bi bio isti kao osoba. Ali pobjeda u Aspenu 2001. godine sa startnim brojem 64 je vjerovatno najveća prelomnica u mojoj karijeri”.
Startni broj 64 imao je simboliku, ali Ivica otkriva mnogo veći značaj te pobjede.
“Nije to bila obična pobjeda, ne samo zbog broja 64. Između 1998. i 2001. godine imao sam pet operacija na koljenima, od čega tri teške operacije na desnom koljenu i u te četiri godine proveo ukupno 24 mjeseca na rehabilitacijama po raznim bolnicama. Bio sam mlad i skoro svi su me otpisali. Živio sam posvećeno kao monah. Aspen je bio trijumf ljubavi i volje”, gotovo u jednom dahu emotivno ističe Kostelić.
Za sportiste je najvažnije da budu zdravi i da ih zaobiđu povrede, ali zvuči gotovo nevjerovatan podatak da ste imali čak 14 operacija koljena. Da li ste ikad pomislili – dosta je?!
“Za sportiste je važno da budu zdravi. Ali možemo se pitati – je li važnije ostati zdrav ili postizati vrhunske rezultate? Mislim da sveopšta prisutnost povreda u vrhunskom sportu odgovara na ovo pitanje. Tek u zadnjoj svojoj sezoni, nakon šest sezona konstantne borbe s bolovima i neizdrživog stanja koljena sam pomislio da više to nema smisla. Ali ranije nijesam nikada pomislio odustati. Povrede i pehovi su sastavni dio sporta i života. Na svakom od nas je da to prihvatimo i da idemo dalje, a pehove i nesreće pretvorimo u vlastitu snagu”.
Osim što se sprema za pohod na Ljetnje olimpijske igre Ivica Kostelić je stručno angažovan u skijaškoj reprezentaciji.
“Tokom zimskih mjeseci radim kao savjetnik u hrvatskoj skijaškoj reprezentaciji. Pomažem našim momcima na svim trkama Svjetskog kupa i nekim treninzima. Bio sam ponosan što je naša reprezentacija ostvarila prvu pobjedu u Svjetskom kupu nakon sedam godina. Filip Zubčić pobjedio je sedam godina nakon moje zadnje pobjede i drago mi je da se priča nastavlja”, ponosno je istakao na kraju Ivica Kostelić.