Aleksandar Ivović – jedan od najvećih vaterpolista svijeta (posljednju deceniju i po dominantan) i legendarna crnogorska ajkula, prekinuo je juče, u ekskluzivnom razgovoru za Pobjedu, šaputanja, nagađanja i pretpostavke koliko će još i da li će nastupati u budućim akcijama vaterpolo reprezentacije Crne Gore.
Leka je u 36. godini donio odluku. Lako i teško! Ali je konačna.
– Nijesam spreman 100 odsto da odradim olimpijski ciklus. Bilo bi egoistično da nastupam na dva takmičenja i mladom igraču otmem neprocjenjivo iskustvo. Imam 36 godina, nemam 26, zato i nije čudno što sam se odlučio da se oprostim od nacionalnog tima. Dosta situacija koje su mi se desile u životu i sportu pokušavao sam i pokušavam hronološki da analiziram. Prošle godine bilo mi je teško prvi put da idem na pripreme reprezentacije. Osvojio sam sa Rekom Ligu šampiona 7. juna, a tri dana kasnije bio sam na pripremama nacionalnog tima. Iskren da budem, uhvatio sam sebe kako gledam u sat kada će trening da se završi. To mi se nije sviđelo, jer ranije nikad to nijesam radio. Ali rekao sam sebi – dozovi se pameti, vjerovatno će ti ovo biti posljednje olimpijske igre, ako ih sada ne odradiš kako treba nećeš imat priliku. Borio sam se sa sobom i uspio da prebrodim psihičku krizu – kazao je Ivović.
Kako se osjećaš dan nakon odluke da staviš tačku?
– Gledam u kalendar za ljeto – Liga šampiona se završava 4. jula, a 17. jula je Svjetsko prvenstvo. Kao da sam doživio olakšanje sa jedne, a sa druge strane znam, kada krenu utakmice, da će mi biti teško. Emocije su pomiješane, ali spremao sam se za ovu odluku. Naravno, i dalje ću biti jedan od najvećih navijača i bodriću naš tim.
Od 2007. godine bio si član seniorskog nacionalnog tima. Prošao si i vidio sve. Kako bi opisao emociju prilikom nastupa za Crnu Goru?
– U reprezentaciji sam doživio najljepše i najteže momente, a oni koji nijesu igrali za nacionalni tim puno su izgubili. Velika je razlika, i to sa mnogo aspekata, kada se nastupa za klub ili nacionalni tim.
Mnogi mlađi igrači, koji polako preuzimaju inicijativu u našem timu, pričali su o tebi kao o vanzemaljcu. Do prvog susreta na bazenu, kada su promijenili ploču. Parafraziramo – Leka je normalan, pristupačan, pomaže nam, savjetuje nas…. Etiketa heroja ili idola danas se lako ,,lijepi“, ali ovaj primjer pokazuje i ljudsku stranu, zar ne?
– Lijepo je čuti. U životu sam prolazio kroz situacije i da su mi porodice prilazile da mi kažu kako sam njihovom sinu (sinovima) dao snage za lične borbe jer su me gledali kako izgaram. Lijepe su to i jake scene.
– Mislim da fizički i psihički nijesam spreman za kompletan olimpijski ciklus, a ne bih želio da staru slavu i reputaciju stavim pod znakom pitanja.
Ne želim da zauzimam mjesto mlađem igraču koji je trenutno motivaciono spremniji. Kvalitetom – ne, ali sam siguran da će odnosom i radom u bazenu nadomjestiti i to što je trenutno na mojoj strani.
Velike čestitke Leki na blistavim igrama i ogromnom doprinosu veličanstvenim uspjesima nacionalne vaterpolo reprezentacuje. Hvala vam za svu radost koju ste, vašim pobjedama, donijeli vjernim fanovima.