Prošlo je dovoljno vremena da Đurđina Jauković formira jasniju sliku snage Bresta koji je pojačala u ovom prelaznom roku. Naša rukometna reprezentativka polako ulazi u sistem i priču kluba koji u ovoj sezoni, sa svim zvijezdama, ima velike ambicije.
“Prije mjesec sam stigla u Francusku, skoro tri sedmice radim rukometne treninge sa ekipom. Imali smo dosta utakmica i turnir prošlog vikenda, koji je bio malo čudan jer smo po poluvrijeme igrali sa dvije ekipe. Trener je svima pružio šansu. Iskreno, nijesmo baš svi zadovoljni sa svakom utakmicom, trebaće vremena da sve ,,legne, jer pet, šest mjeseci loptu u ruke nijesmo uzele. Što se mene tiče, dajem sve od sebe da se uklopim u sistem, malo je teže, jer sam došla iz drugog sistema u kojem sam bila sedam godina”.
Brest je do sada odigrao ukupno sedam prijateljskih utakmica, izgubio jednu od Nanta, tačnije poluvrijeme na prošlonedjeljnom turniru. Rival ,,plavih u grupnoj fazi Lige šampiona još traži idealnu igru, a Đina je ubijeđena da će i do nje brzo da dođu. Optimizam gradi na kvalitetu, jer veliki broj njenih klupskih koleginica su glavne zvijezde u mnogim reprezentacijama.
“Uslov za formu i dobre rezultate nije samo kvalitetan rad. Prije svega se nadam da će nas povrede zaobići, a u klubu niko nema korona virus, što je rijetkost. Smatram da na svakoj poziciji imamo po dvije vrhunske igračice, što je prednost u odnosu na situaciju i okolnosti koje su nas odvojile na nekoliko mjeseci od terena. Imamo, naravno i pojedinačan kvalitet. Eto, do sada sam imala priliku Gulden da gledam na TV-u ili da igram protiv nje, a sada smo u istim timu. Ona je izvanredna igračica, sa perfektnim pregledom igre, sjajno dijeli lopte i ima poseban osjećaj. Mislim da će vremenom, kroz utakmice francuske lige i LŠ, da se sve vrati na mjesto. Sreća je što na svakoj poziciji imamo po dvije odlične igračice”.
U domaćem prvenstvu važiće pravilo šest stranaca u ekipi. U Brestu ih je sedam!
“U sastavu je 14 igračica, uvijek će jedna od nas morati na tribine. Ali imaćemo dosta utakmica, prostora da igramo, važno je samo da se fokusiramo na rad i ne opterećujemo oko toga”.
Adaptirala se Đina na grad, odgovara joj ambijent, klima… Fali joj, naravno, porodica, prijatelji…
“Nigdje ne može biti kao kod kuće, ali ambijent je takav da ponekad i zaboravim da sam u inostranstvu. U klubu sve rade da se osjećamo kao kod kuće”.