Rukometašice Budućnosti izgubile su od Bresta (35:32) i pokazale da su najranjivije kada ne igraju odbranu. U deceniji pune afirmacije u Ligi šampiona, ne pamti se blijedo izdanje “plavih” kao prije dvije noći u “Morači” i to u segmentu igre gdje su najjače.
Katastrofalne greške u defanzivi, u 25. učešću u Ligi šampiona, vjeruje Đurđina Jauković, brzo će se otkloniti. Desni bek Budućnosti sigurna je da će u nedjelju, u gostima kod Bitighajma, pokazati pravo lice. Suprotno, bilo bi alarmantno.
“Znali smo da nas čeka teška utakmica zbog toga što je prva i još takmičarska. Dobro smo uradili analizu, bukvalno smo bile upućene u sve što Brest radi, ali odbrana nije bila na nivou. Otkad pamtim nikad goru odbranu nijesmo odigrali. Sa svake strane smo pucali. Najveći problem je što smo neke odluke ranije, ishitreno donosile. Otvarale smo zonu, davale gošćama laka rješenja, što su koristile i zasluženo slavile. Istina, imali smo i mi šanse, vodili tri gola u drugom poluvremenu, ali nikako nijesmo mogli da prelomimo utakmicu. Ali, eto, ako je ovo moralo da se desi bolje na startu nego kasnije. Vjerujem da ćemo što prije zaboraviti ovakav meč, okrenuti se Bitighajmu i teškom gostovanju”, poručila je Jauković.
Možda je pritisak prve utakmice sapleo Budućnost. Možda je i umor, nakon dugih putovanja sa reprezentacijom u EHF nedjelji uzeo danak. Možda su se nakon sjajnih izdanja u pripremnom periodu (bile bolj e od Đera, Bukurešta, Valčee…), više uzdigle. Možda je očigledno bio najgori “prijatelj” Budućnosti. Ali, i sve ovo ako se uzme u obzir, Budućnost nije smjela da dozvoli, prije svega, da se Ana Gros poigrava.
“Od stručnog štaba nije bilo pritiska, možda smo jedino mi sebi mogle da stvorimo pritisak. Pred sezonu smo dobro izgledale. Iskreno, zamjeram samo našoj odbrani, napad je bio dobar. Nijesmo smjeli da dozvolimo da nas pretrče i daju 35 golova. Tamo gdje smo najjače i gdje se najbolje osjećamo, a svi znaju da je najteže igrati protiv nas u napadu, mi se dobro nijesmo osjećale. Nije bilo energije, borbe i želje u očima. Od prve do posljednje, bez izuzetka.”
Kako se izlazi iz ovakvih situacija?
“Najbitnije je da ostanemo zajedno i vjerujemo u rad i sistem, jer nas to vodi do primarnog cilja. Upirati prstom je besmisleno. Potrebno je što prije da dođemo do rješenja i razloga zašto je tako bilo. Sigurna sam da ćemo izvući dobre pouke i pokazati da smo najjače kad je najpotrebnije”, istakla je Đina Jauković.