Portugalac je samouvjereno prišao prilikom izvođenja penala, čak nije loše ni šutirao, ali je Beiranvand pročitao njegovu namjeru i uspio uhvatiti loptu.
Ništa u tom ne bi bilo toliko čudno da junak Irana nije do prije sedam godina bio – beskućnik.
Rođen je u nomadskoj porodici u Sarab-e Yasu, selu od hiljadu stanovnika na zapadu Irana. Kao mali sa ocem je čuvao ovce, no uvijek je želio postati fudbaler.
“Otac mi ne voli fudbal i zabranio mi je da ga igram, te da umjesto toga čuvam ovce sa njim. Čak mi je cijepao dresove i rukavice, pa sam morao braniti goloruk”, priča Beiranvand.
Nakon višegodišnjeg lutanja njegove porodice po domovini, odlučio je pobjeći u tinejdžerskim godinama i živjeti sam u Teheranu.
“Jednog dana sjeo sam na autobus i odlučio sam potražiti sreću u Teheranu. Nisam imao gdje spavati, bio sam beskućnik i radio sam svakakve poslove kako bih preživio. Radio sam kao čistač ulica, u autopraonici, u piceriji… No, nikad nisam odustajao od fudbala”, prisjetio se golman Irana svog djetinjsktva.
Sa 15 godina počeo je trenirati u malom teheranskom klubu Vahdatu, a nakon samo jedne godine dobio je priliku preći u Naft. U tom klubu je sa 19 godina dobio priliku zaigrati i za seniore, i tada je konačno završio svoje lutanje po teheranskim ulicama.
Od 2011. do 2016. godine bio je standardni član Nafta s kojim je u sezoni 2015/2016 stigao do trećeg mjesta u elitnom rangu iranskog fudbala. To je bila karta za prelazak u najveći iranski klub Persepolis i, konsekventno, u reprezentaciju Irana.