Big Ben otkucava posljednje sate do istorijskog momenta, Engleska se trese od euforije i iščekivanja, dok Italija i veći dio ostatka Evrope sanjaju muk na fudbalskoj katedrali oko 23 sata ili bliže ponoći.
”Tri lava” ili ”azuri”? Englezi prvi ili Italijani drugi put? Garet Sautgejt ili Roberto Manćini?
Jedan od njih dvojice uzeće prvi trofej u selektorskoj karijeri, pedesetogodišnjaku iz Votforda bio bi i prvi ikad u trenerskoj ulozi.
Kocka je bačena – večeras (21 h) se igra finale Evropskog prvenstva u fudbalu.
– Uživali smo u trenutku koji smo mogli da podijelimo s našim navijačima na terenu, kao i u slavlju poslije utakmice. Bilo je muzike, ali takođe nam je svima bilo na umu: još nijesmo stigli tamo gdje želimo – rekao je Sautgejt o emocijama poslije polufinalne pobjede nad Danskom (2:1).
”Gordi Albion” je Dansku eliminisao poslije produžetaka, pogotkom Harija Kejna iz odbitka poslije kontroverznog jedanaesterca.
Cijela Evropa osudila je navodno favorizovanje Engleza, uz ocjenu kako su dovoljno kvalitetni da im ne treba pomoć sudija.
Nacionalni praznik ili kataklizma
Englezi, ipak, ne haju za osude, niti za to što će vjerovatno 90 odsto Evrope, u koje se računa i neengleska teritorija na Ostrvu, navijati za Italiju.
Ovu noć čekaju ravno 55 godina, koliko je prošlo od jedinog velikog trofeja koji je osvojila selekcija “tri lava” (na Mundijalu 1966) i jedinog finala koje je igrala na završnim smotrama.
Poraz bi bio kataklizma, pobjeda bi označila “vraćanje fudbala kući”.
Uzavreli “Vembli” eksplodirao bi od radosti, 11. jul 2021. slavio bi se kao nacionalni praznik.
Više od 100 hiljada ljudi potpisalo je prethodnih dana peticiju kojom pozivaju engleske vlasti da ponedjeljak 12. jul proglase neradnim danom u slučaju da njihova reprezentacija postane šampion Evrope.
Hoće li?
– Stvarnost bilo koje ekipe je da se ovih istih 26 igrača više neće okupiti na velikom takmičenju. To je jednostavno tako. Ostavili su veliko nasljeđe, što god da se dogodi, ali sada je riječ o boji medalje, a u životu imate vrlo malo prilika da napravite ovako nešto. Zato moramo iskoristiti ovaj trenutak i pružiti sebi najbolju šansu da ostvarimo pobjedu – dodao je Sautgejt.
Finale se igra s uživanjem
Italija želi da pokvari feštu i zaokruži fantastičnu misiju.
“Azuri” su EP počeli u tišini, a napravili prasak – blistali su u grupi, pa se mučili s Austrijom, a potom eliminisali Belgiju i Španiju, kandidate za najviši plasman.
– Moramo da budemo vrlo fokusirani, ali moramo igrati i sa radošću, sa uživanjem, jer ovo je fudbalska utakmica, a nju ne možete igrati ako ste napeti i pod stresom – rekao je selektor Roberto Manćini.
– Moramo ući s pravom količinom pritiska, ali pokušajmo da se zabavimo jer samo tako možete pobijediti u finalu.
Pritisak je na strani Engleza, iako će im 50 hiljada i kusur navijača biti vjetar u leđa u najvećoj utakmici koju igraju u eri modernog fudbala.
– Moramo nametnuti pritisak Englezima. Ali mečevi moraju da se igraju do kraja, a Engleska je sjajna ekipa: fizički i tehnički su jaki, bore se do krajnjih granica. Moraćemo i mi da se borimo do kraja. Radili smo za ovo godinama, ali moramo da pobijedimo da bismo rekli da smo napravili uspjeh – dodao je Manćini.
Manćinijeva Italija nije tipična Italija. Ne igra defanzivno, ne čuva 1:0 već ide na gol više, napada sa svih strana, vrši visoki presing, voli da ima dominaciju u posjedu…
Ali umije i drugačije, što je pokazala i protiv Austrije kada je slavila nakon produžetaka, i protiv Španije u polufinalu kada je sačuvala pribranost u penal seriji.
– Na ovakvim takmičenjima svi protivnici su jaki. Morate da se adaptirate na različite situacije. Ne možete očekivati da ćete osvojiti trofej totalnom dominacijom. Postoje mečevi u kojima možete patiti jer se utakmica ne odvija onako kako biste željeli ili zato što drugi rade stvari koje ne očekujete – naglasio je Manćini.
Engleska je u prethodnih šest mečeva primila samo jedan pogodak, protiv Danske, a ovo će joj biti šesta utakmica koju će igrati kao domaćin. Išla je van Londona samo u četvrtfinalu protiv Ukrajine.
Dobri rezultati i obećavajuće igre ”tri lava” ne mogu se ipak pripisati samo prednosti domaćeg terena.
Uspon “Albiona” bio je uočljiv i na Mundijalu 2018, kada je stigao do polufinala i bio zaustavljen od Hrvatske, koju je pobijedio na startu aktuelnog Eura.
– Vjerovatno smo se u Rusiji osjećali malo drugačije zbog prolaska u polufinale i onoga za što smo stvarno vjerovali da je moguće, dok sada znamo da ćemo i dalje biti neispunjeni ako se u ponedjeljak probudimo znajući da nijesmo osvojili turnir – prokomentarisao je Sautgejt.
– Italija je fantastična ekipa. Više od 30 utakmica je bez poraza, to je nevjerovatan učinak za bilo koju fudbalsku ekipu, ali na nivou reprezentacija to je vrhunsko dostignuće. Znamo da imaju veoma iskusnog trenera, a u timu prave pobjednike. Ovo je fantastičan izazov za nas, ali onaj kojem se mnogo radujemo.