Jelena Despotović ponovo je u problemima sa ramenom, zbog čega nije bila u sastavu crnogorske reprezentacije za dvomeč sa Sjevernom Makedonijom u EHF Euro kupu.
Jedna od glavnih igračica našeg tima (u oba pravca) muku muči od prošle godine, a Đer joj je omogućio svu moguću njegu kako bi se što prije oporavila.
Sa ovom vrstom povrede, koja realno zahtijeva operaciju – nikad se ne zna, ispričala je Jelena – potrebno je vrijeme, duge i naporne vježbe, a zbog svega, najviše prirode i oporavka, pod znakom pitanja je za Svjetsko prvenstvo u decembru.
– Rame se ponovo upalilo, mada nikad nije ni skroz bilo zaliječeno. Godinu i po muku mučim, čas je dobro, čas nije, mada me pomalo sve stiglo jer od Tokija nijesam imala predah. Uradiću što i prošle godine kada sam nekoliko nedjelja odmarala, jačala rame, primila injekcije, a onda otišla na šampionat Evrope. Osjećala sam i onda velike bolove, bukvalno svaku noć sam plakala, a svi dobro znaju koliko sam se mučila. Ponovo ću probati da ga oporavim, ali niko ne može da mi kaže kada ću biti spremna. Sigurno neću kazati da mogu ako ne mogu, a baš se vidi na meni kada me boli. A, u Đeru je bukvalno svaki dan utakmica – kazala je Despotović.
Početak u najjačem klubu Evrope bio je fenomenalan. Ali, nakon prvog kola u LŠ, gdje je imala zapaženu minutažu, počeli su problemi.
– Praktično od tada trener me čuva. Odradim nešto u odbrani, ali ništa dalje. Zbog svega što se dešava klub na mene ne pravi nikakav pritisak, rekli su mi da imam vremena koliko treba, a za mene su za sve što mi treba. Ali, meni je najteže, jer se nerviram. Kad me zaboli, mnoge stvari koje zamislim ne mogu da uradim.
Operacija je opcija, ali…
– Prošle godine, kada su mi prvi put snimili rame, bilo je za operaciju. To nijesam htjela da uradim, boriću se do zadnjeg. Nije ovo povreda koljena ili zgloba. Zato sam odlučila – ako ne budem morala, nikad neću na operaciju. Probaću vježbama i terapijama da ga ojačam. Mada, nema tu više ništa novo da se izmisli.
Situacija je teška, jer je naša reprezentativka tokom svih ino sezona radila kvalitetno kako bi došla do velikog kluba i najjačeg klupskog takmičenja. Sjajne klupske sezone u Debrecinu i izdanja u nacionalnom timu preporučile su je Đeru, a u Đeru, kaže Jelena, igraju vrhunski igrači i klase.
– Ne zna se koja je od koje jača. Zaslužuju da su tu.
Osim problema sa ramenom, prve mjesece u Đeru opisuje kao savršeno vrijeme.
– Imala sam u početku pritisak kako ću, nova sam, sama sam, ali… Od prvog dana, od kompletnog kluba, dobijam veliku podršku. Djevojke su ekstra, a politika kluba je da ne prave pritisak na igračice, niti imaju potrebu, jer ako se jedna povrijedi, druga uskoči i pomogne. Sa te strane je super i nijednog trenutku nijesam požalila što sam ovdje. Prezadovoljna sam.
A, kako je raditi sa trofejnim španskim stručnjakom Ambrošem Martinom?
– Treninzi su zanimljivi i začas prođu. Za mene je, naravno, sve ovo bilo novo, mada, ono što je dobro i gdje sam se uklopila je sistem odbrane koju trener forsira. Mislim, najveća pažnja je usmjerena ka defanzivi i tu sam se najbolje snašla, jer sam u tome cio život.
Ima li pritiska, da li su sva tri trofeja prioritet?
– Na početku su rekli – cilj je LŠ, mađarska liga i Kup. Ali, na sastancima naš trener ponavlja da ne želi da se desi nešto kao prošle godine. Insistira na priču od utakmice do utakmice, uz napomenu da je maj daleko, ali i januar.
Od prve do posljednje članice Đera vidi se ogromna posvećenost, znanje, klasa, kao aždaje su na terenu, a kakve su privatno?
– U zgradi sam sa još sedam igračica i nikad ne idem sama na trening. Uvijek me pozovu, a tu su za sve što treba. Rekla bih da su ostvarene osobe, tačno se to vidi, sjajni profesionalci, ali za sebe, ne moraju da budu ni za koga drugog.
U klubu te čuvaju, ne pritiskaju, ne moraš ništa prije nego 100 odsto budeš spremna. Kakve su šanse da se potpuno oporaviš i spremna dočekaš SP?
– Najviše na svijetu bih voljela da do novembra bude sve u redu i da dođem. Ali, bukvalno, ne znam šta će za mjesec da bude. Naravno, ako budem spremna biću tu kao i uvijek za reprezentaciju. Kod kuće nijesam bila od Olimpijskih igara, a mnogo mi je bitno da sam sa porodicom. Tako da nije samo u pitanju rukomet.