Ponedjeljak, 15 Jula, 2024
Rubrika:

Čika Janko

Njegovim odlaskom, crnogorski fudbal je izgubio jednog od posljednjih Mohikanaca, entuzijasta kojima je ''najvažnija sporedna stvar na svijetu'' bila prvo na šta su pomišljali kada se probude, bez čovjeka čiji će savjeti i iskustvo nedostajati mnogima

Simbolično ili ne, na dan kada počinje Evropsko prvenstvo u Njemačkoj crnogorski fudbal je ostao bez jednog od svojih simbola, koji je kao igrač i trener ostavio neizbrisiv trag u Budućnosti – Janka Miročevića.

Nakon kratke i teške bolesti, u 76. godini prestalo je da kuca veliko srce čovjeka koji nikada nije htio da ode iz svog Titograda, pa je odigrao preko 300 mečeva za Budućnost (jednom je rekao da je samo za nju htio da igra), a karijeru završio poslije pola sezone u OFK Titogradu.

Nakon riječi čovjeka za kojeg je govorio da je najbolji trener u istoriji Budućnosti, Dragana Šakovića – “Bolje mlad trener, nego star igrač”, jedan od slavne braće Miročević je počeo drugi dio svoje karijere i iza sebe ostavio plejadu odličnih fudbalera.

Kroz njegove ruke prošli su Simon Vukčević, Goran i Igor Burzanović, Mirko-Ćiro Raičević, Draško i Balša Božović, Rade Petrović, Luka Pejović, Ivan Delić, Petar Vukčević, Darko Marković, Ivan-Giga Vuković, kasnije i Marko Vešović, Nikola-Điđo Vukčević, Momčilo Raspopović…

Nije ih čika Janko, kako su ga svi oslovljavali, učio samo fudbalu, bio im je i drugi otac, učitelj, vaspitač… Na njegovim treninzima je mogla da se čuje samo lopta i ništa drugo, a poslije je moglo da bude vremena i za šalu.

Njegovim odlaskom, crnogorski fudbal je izgubio jednog od posljednjih Mohikanaca, entuzijasta kojima je “najvažnija sporedna stvar na svijetu” bila prvo na šta su pomišljali kada se probude, bez čovjeka čiji će savjeti i iskustvo nedostajati mnogima.

Za kraj i nešto sasvim lično – čika Janka sam upoznao početkom 90-ih godina dok sam trenirao košarku, a njegovi treninzi sa najmlađim fudbalerima u sali OŠ “Radojica Perović” bili prije naših. Uvijek sam se divio germanskoj disciplini koju je sprovodio, ali kako je s lakoćom prenosio znanje svojim “đacima”.

Godinama kasnije sam ga mnogo bolje upoznao kroz druženje sa njegovim sinom Markom i vidio sve strane njegove ličnosti. I onu koju sam odavno uvidio, kakva nije osobenost ljudi sa ovih prostora, ali i onu drugu, mnogo mekšu, punu ljubavi prema bližnjima, iskrenih osmijeha i razumijevanja za svačije probleme.

Zbogom čika Janko.

IzvorRTCG

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve