Budućnost i Crna Gora osvojili su Barbarino srce. U kompletnu priču, kada je prošle godine stigla u Podgoricu, ušla je bez predrasuda.
Vjerovala je instinktu, pomalo osluškivala komentare najbližeg i malo daljeg okruženja, istovremeno prelistavajući bogatu istoriju najtrofejnijeg crnogorskog kluba.
Prvi kontakt i utisak, prve golmanke reprezentacije Brazila Barbare Arenhart, sa novom sredinom – do danas se nije promijenio. Kaže da su mjeseci rada u klubu ojačali emociju i učvrstili uvjerenje da je Budućnost veliki tim, a Podgorica mjesto gdje žive plemeniti ljudi.
Nažalost Brazilka, koja je u Ligi šampiona dominirala, na kraju sezone odlazi iz Budućnosti i pridružiće se Krimu.
Kako ocjenjujete sezonu Lige šampiona i da li ste zadovoljni svojim nastupom?
– Ponosan sam, prije svega, na naš tim i način na koji smo se borili tokom cijele sezone. Imali smo mnogo izazova sa slučajevima kovida, povredama i tako dalje i na kraju smo postigli sjajne rezultate. Prema sebi sam iskrena i nikada nijesam potpuno zadovoljna svojim nastupima. Bilo je utakmica za koje mislim da sam mogla da igram bolje i da pomognem timu više, ali u cjelini mislim da sam imala stabilnu sezonu.
Kako je raditi i trenirati u ŽRK Budućnost? Koliko je drugačije nego u drugim klubovima u kojima ste igrali?
– Veoma je prijatno raditi i igrati za Budućnost. Svi u timu to shvataju vrlo ozbiljno i na svakom treningu dajemo sve od sebe da se poboljšamo. Sve je drugačije, da budem iskrena. Od stila igre do komunikacije, mentaliteta i kulture koja je takođe dio igre.
Da li ljudi iz Budućnosti i treneri obraćaju pažnju na individualni rad i trening igračica i golmanki?
Da, puno. Bojana Popović je zaista usredsređena na svaki detalj koji može da nas poboljša i izvuče najbolje od svih na terenu. Sa golmanske strane to isto mogu da kažem. Tokom cijele sezone trenirali smo usredsređeni na sitnice koje smo željeli da poboljšamo i uvijek sa ciljem da budemo bolji i da iskažemo razne vještine. Mi smo tim unutar tima.
Kada ste došli u Podgoricu, rekli ste da dolazite u veliki klub. Da li i dalje isto razmišljate i da li je istina kada kažu za Budućnost da je klub velike porodice?
– Da, i dalje imam isto mišljenje i sada još više poštujem klub. Sad, kad sam dio toga, mogu da razumijem sve što sam vidjela tokom godina. Zaista smo velika porodica. Svi koji su dio tima imaju nešto posebno što ovo mjesto čini jednostavno udobnim i sa veoma jakom podrškom.
Na kraju sezone napuštate Budućnost, da li Vam je žao što odlazite?
– Žao mi je, jer sam veoma srećna što sam ovde i što mogu da podijelim mišljenje i svakodnevni život sa ovakvim ljudima. Bila je to posebna sezona i sjajan povratak u Ligu šampiona za mene, posebno sa devojkama. One su, zaista, nešto posebno. Ali kako život ide dalje, srećna sam što imam priliku da se pridružim još jednom velikom projektu sa velikim ambicijama za budućnost.
Koliko Vam je vremena trebalo da se prilagodite životu u Crnoj Gori i da budete dio tima. Šta će Vam najviše nedostajati?
– Zapravo sam se osjećala kao kod kuće i to od samog početka. To je bio prvi klub gdje sam se osjećala ovako od samog dolaska. Crna Gora je topla zemlja, sa toplim i prijatnim ljudima. I ovo će mi najviše nedostajati, ljudi koje sam upoznala i lijepa srca koja ću morati da ostavim za sobom.
Kako biste opisali vrijeme provedeno u Crnoj Gori?
– Posebno i lijepo. I to puno. Zaista je teško predočiti riječima sve ono što sam ovdje osjećala i osjećam. Ovaj tim i ovo mjesto uvijek će mi ostati u srcu.
Da li ste imali dovoljno vremena da upoznate ljude u Crnoj Gori? Da li ste posjetili neka mjesta i kakvi su utisci?
– Crna Gora je zemlja koja oduzima dah. Ljepota prirode ovdje je zaista nešto što me je impresioniralo. Nikad nijesam mogla da zamislim da u Crnoj Gori ima toliko lijepih mjesta i imala sam priliku da ih posjetim. A o ljudima ne želim da se ponavljam, ali i zbog njih sam ,,pala“ na ovo mjesto. Upoznala sam zaista dobre duše i to je život ovde učinilo lijepim.
Kada ste postali golmanka?
– Rukometom sam počela da se bavim sa 11 godina u školi u rodnom gradu. Nije mi trebalo dugo da se osjetim prijatno na golu.
Olimpijske igre dolaze brzo, šta očekujete od Brazila i Crne Gore?
– Pa, uvijek sanjam velike snove, tako da ni ovo vrijeme nije drugačije. Sanjamo medalju, ali igraćemo utakmicu po utakmicu kako bismo ovu želju ostvarili. Olimpijske igre su tako posebno prvenstvo gde svaki tim ima priliku da igra za finale. Nivo je prilično izjednačen, tako da vjerujem da će na kraju ekipa koja bude stabilna do kraja dobiti veliku nagradu.
Kako se pripremate za velike mečeve?
– Mislim da su utakmice posljedica svakodnevnog rada i dosljednosti. Zato se trudim da vrijedno treniram i pripremim se za treninge, tako da kada utakmica dođe, mogu da se osjećam spremno. Naravno da postoji posebna priprema za mečeve, poput video-analize i sličnih stvari, ali najveća priprema se vrši u svakodnevnom radu.
Ko je najbolja igračica u odbrani, a ko u napadu u ovogodišnjoj Ligi šampiona?
– Za mene je najbolji defanzivac svih vremena Eduarda Amorim, a po mom mišljenju trenutno je u napadu to Stine Oftedal.
Da li je zlatna medalja koju ste osvojili u Srbiji na Svjetskom prvenstvu najveći uspjeh i šta biste takođe izdvojili?
Da, jeste! U karijeri sam dobijala neke pojedinačne nagrade, ali titula na SP mi je i dalje najvažnija.