Rukometašice Budućnost Bemaxa na pauzu od Lige šampiona odlaze sa dvije pobjede (Kastamonu i Lokomotiva), porazom (Esbjerg) i sa visokim procentom šuta – iz 135 pokušaja postigle su 88 golova! Uglavnom sve iz tranzicije, sa šest metara, iz solo akcija i sa krila.
Milena Raičević i Matea Pletikosić uradile su veliki posao za tim, osim što su pravile viškove, dijelile lopte, bile su izuzetno golgeterski raspoložene (postigle ukupno 40 golova). Veliku pomoć u sistemu koji je osmišljen da funkcioniše bez izrazitih šuteva sa devet metara, trener Bojana Popović imala je od strane krila: reprezentativke Ivona Pavićević i Nađa Kadović odgovarale su i odbrambeno i napadački obavezama, a Nina Bulatović polako je uhvatila zalet. Ključne golove, konkretno u posljednjem trijumfu u Zagrebu, postigla je reprezentativka Brazila Kardoso de Kastro!
Dobre stvari na crti radila je povratnica u Podgoricu Ivana Godeč (na spisku je za današnje okupljanje reprezentacije) i veliki teret nosila kroz sva tri meča jer je Nikolina Vukčević bila povrijeđena (vratila se u meču sa Lokomotivom, ali još nije fit). Uz sve ove dobre individualne perfomanse, falila je ljevakinja Katarina Džaferović koja se još nije potpuno oporavila i preskočila je posljednji duel LŠ. Ostale djevojke su uglavnom završavale poslove u defanzivi, a imale su neke bljeskove u napadu.
Imati petlju
“Znali smo koliko su prva tri kola važna. Naročito prvo i treće sa direktnim konkurentima za plasman u osminu finala. Cilj je za sada ispunjen, a dobrih 45-50 minuta sa Esbjergom govore nam da smo na dobrom putu. Bilo je i očekivanih oscilacija, ali realno možemo biti zadovoljni s obzirom na to da nijesmo bili kompletni od starta i da se ekipa podizala kroz pripremne utakmice. Nijesu svi ni na istom nivou, Katarinu pokušavamo da vratimo, zbog čega na desnom beku rotiramo kako bi svi iznijeli dio terete. Nekada to funkcioniše dobro, a nekada ne”, kazala je Popović.
Kako su igrale u pripremnom periodu, ,,plave“ su otvorile Ligu šampiona. Maestralno!
“U Turskoj smo odigrali dobru utakmic, u Hrvatskoj nijesmo, ali pobjeda nam znači. Djevojke su vidjele kako je to kada se igra gol za gol ili kada ne ide baš onako kako smo zamislili i energiju koju smo željeli da imamo – nemamo. Pravili smo neke neiznuđene greške i ulazili u konstantnu situaciju da igramo odbranu – neprestano. I onda smo dolazili do situacija za lake golove kojih nije bilo. Ali i to treba da dožive i da uče iz situacija.”
Učenje je zanat
Budućnost je nakon dvije pobjede u ozbiljnoj priči za plasman u osminu finala. Ali treba spustiti loptu. Zna to Popović i stručni štab.
“Vidjeli smo gdje smo i kako dalje treba da gradimo put.”
Mlada ekipa ima sve ono što je potrebno da napreduje, ali za možda neke velike stvari, kao što je konstantnost, neophodna je snažnija domaća liga. U takvoj ligi djevojke sa klupe i manje iskustva mogle bi da dođu do vrijednih minuta i spremnije dočekaju šansu u LŠ.
“Treba nam mnogo vremena, utakmica i malo jača liga jer bi na taj način sve one koje su na klupi dobile veći prostor da napreduju. Zato neke djevojke formu podižu, a neke ostaju na istom nivou. Jer, utakmica LŠ je takva da jednostavno moramo da se držimo najsigurnijeg kostura, a u prelomnim momentima ne možemo mnogo da mijenjamo. Naravno, probaćemo i ovdje da se podignemo, ali se do cilja teško dolazi bez utakmica.”
Kombinacije
Dobitnu kombinaciju u odbrani nije lako pronaći. Konkretno u Zagrebu Popović je dugo rotirala i uspjela u namjeri.
“Kada bih ušla u dublju analizu pitanje je koliko neko, ko je napadački dobar, može i odbrambeno da odgovori i obrnuto. Prosto nekada, jer manje-više svi igraju brz rukomet, ne možemo brzo da zamijenimo igrača ili igrače. Ne znamo šta je nekad bolje i gdje da izgubimo – napadački pa da imamo bolju odbranu ili negdje da kiksamo u odbrani. To su sve kalkulacije koje konstantno imamo, ali uvijek se svi odlučujemo da to bude odbrana. Iskreno, svašta nešto smo imali da učimo i vidimo.”