Crna Gora je nastup na Svjetskom prvenstvu za vaterpoliste završila na osmom mjestu – tačno onamo ili tek za mjesto slabije od pozicije koja joj po kvalitetu pripada.
Za sve selekcije koje su bile bolje plasirane od nje, osim za Sjedinjene Američke Države, bez dileme može se reći da imaju bolji, iskusniji, uigraniji tim – počev od osvajača medalja Španije, Italije i Grčke, do Hrvatske, Srbije i Mađarske.
Nekada je Crna Gora imala moćan tim, nažalost – više po imenima, nego po rezultatima.
Brojne su šanse za medalju koje je propustila generacija braće Janović, Brguljana, Jokića, Ivovića, Šćepanovića, Gojkovića, Zlokovića…
Nasljeđe kao teret
Ta ekipa ostavila je u nasljeđe velika očekivanja od ,,ajkula“ pred svako veliko takmičenje. Problem je što javnost često zaboravlja da se mnogo toga promijenilo.
Niti su u reprezentaciji više tako zvučna imena, niti su naši klubovi konkurentni u Evropi kao nekada. I to nije sve…
,,Ajkule“ su u Budimpešti bile između čuda i realnosti – samo jedan šut, jedna prečka, ostavila je mladi tim bez peteraca u četvrtfinalu protiv Španije, koja je na kraju uzela zlato i krunisala godine perfektnog sistema i sjajnih igara.
Ekipu Vladimira Gojkovića na obali Dunava je ,,izdao“ napad. Svela je Španiju na sedam pogodaka, ali to nije bilo dovoljno.
Nije bilo dovoljno ni što je u razigravanju od petog do osmog mjesta od Srbije primila 10, od Mađarske samo osam. Izgubila je sva tri meča, mučila se u nekim koje je trebalo rutinski da dobije, samo zato što je učinak u napadu bio izuzetno loš.
Da protiv Brazila nije postigla 20 pogodaka, prosjek datih golova po meču bio bi ispod osam.
– Uvijek je teško završiti prvenstvo porazom, posebno ako imamo u vidu da nijesmo bili daleko da pobijedimo u četvrtfinalu. Stvarali smo šanse, ali imali smo veliki broj promašaja, što nas je pratilo tokom cijelog turnira i to je segment igre koji moramo najviše da unaprijedimo. Generalno, imajući u obzir u kakvom smo sastavu pošli, te kakve su ostale ekipe u odnosu na nas, možemo da kažemo da nije bilo toliko loše. Ipak smo ušli među osam najboljih na svijetu, mada nije to rezultat koji nas zadovoljava i s kojim možemo lako da se pomirimo. Konstantno želimo da napredujemo i ostvarujemo što bolji plasman – rekao je Dušan Matković za Pobjedu.
Crna Gora je u Budimpešti imala četiri debitanta na velikim takmičenjima i još nekoliko momaka bez iskustva u ulozi vodećih igrača.
Bitno poređenje. Španac Alvaro Granados i naš Dušan Matković su skoro vršnjaci. Granados, nova zvijezda svjetskog vaterpola, iz Barselonete, kluba s odličnim sistemom rada i redovnog učesnika Lige šampiona, ide u Novi Beograd.
U katalonskom klubu mijenja ga Matković, momak iz Primorca, kluba koji u ključnim godinama sazrijevanja svog bisera nije imao gdje
,,pošteno“ da trenira. U kontinentalnim takmičenjima nekadašnji šampion Evrope odavno je epizodista.
– Svjetsko prvenstvo je za nas zlata vrijedno iskustvo, bilo kakav trening ne može to da zamijeni i nadoknadi. Igrali smo protiv ekipa koje su bolje od nas u ovom trenutku i fizički jače, a to je jedini put za napredak – dodao je Matković.
“Eksperiment”
Naša selekcija odigrala je ,,neobičan“ turnir na ,,Alfred Hajošu“. Na startu je dobro parirala Mađarskoj (8:12), Dejan Lazović ju je spasio senzacije protiv Gruzije (10:9), rutinski je odradila Brazil (10:9), a onda drhtala protiv još jednog autsajdera, Japana (10:9).
Dva dana kasnije najjača ekipa na turniru drhtala je od Crne Gore. ,,Ajkule“ su ,,uvukle“ Španiju u svoj ritam, što je malo kome uspjelo.
Koja je onda ,,prava“ Crna Gora – ona koja igra ravnopravno sa ,,crvenom furijom“ ili ona koja se muči s Gruzijom i Japanom?
– Japan i Gruzija su izuzetno respektabilne ekipe, posljednjih godina došle su na zadovoljavajući nivo i protiv njih ne možemo da se opustimo. Utakmice su bile koliko-toliko egal iako smo stvarali mnogo više šansi, ali smo mnogo promašivali. Sve je to velika igra živaca, ali izuzetno iskustvo koje će nam mnogo značiti – uvjeren je Matković.
Japanci su dali sedam golova Grčkoj, 13 Hrvatskoj, 15 Australiji koju su pobijedili u razigravanju. Gruzini su protiv Mađarske čak 14 puta tresli mrežu.
– To pokazuje da se proširio krug kvalitetnih reprezentacije, više je i kandidata za medalju. Japan je svima nezgodan rival, Amerikanci su se izuzetno podigli posljednjih godina. Ne smijemo ni mi da zaostajemo, moramo mnogo da radimo. Sa Španijom je bila izuzetno nervozna utakmica za nas, mogla je mnogo da nam donese, a nijesmo imali što da izgubimo. To je razlog zašto smo odigrali onako dobro, uživali smo u tome što radimo. Jesmo izgubili, ali smo stekli izuzetno iskustvo – naveo je Matković.
U Budimpešti je Crna Gora pokazala nekoliko slabosti. Loša rješenja u napadu mogu da budu stvar samopouzdanja. I to se popravlja s godinama…
– Psihološki segment je, pored fizičkog, izuzetno bitan. Možemo da ga unaprijedimo – priznao je Matković.
“Ajkule“ neće dugo odmarati. Čekaju ih pripreme za Evropsko prvenstvo u Splitu krajem avgusta i početkom septembra, a utisak je da je SP poslužilo Vladimiru Gojkoviću kao ,,eksperiment“.
Rekao je da mu je turnir u Budimpešti dao neke odgovore, što bi moglo da nagovijesti da će Crna Gora u srcu Dalmacije nastupiti u drugačijem sastavu.
Ko još može i želi da igra?
Mladi stručnjak naveo je da je kod kuće ostalo još pet igrača na koje naša selekcija može da računa.
Nije ih imenovao, ali da se zaključiti da se radi o Aleksi Ukropini, Danilu Radoviću, Savu Ćetkoviću, Vladanu Spaiću i Dimitriju Obradoviću.
Kad istekne suspenzija od strane Svjetske federacije za plivačke sportove (FINA), Gojković će moći da računa i na Đura Radovića.
Tu se, za sada, uz možda neke izuzetke, završava krug igrača spremnih za veliku scenu. Istina je da Crna Gora ima još kvalitetnih vaterpolista, ali neki od njih ili nijesu bolji od onih koji su sada u užem izboru za idealnih 13 ili jednostavno ne žele da igraju za nacionalni tim. Ko god da je selektor…
Kad je tanka linija između želja i mogućnosti, najvažnije je strpljenje i povjerenje. Ova generacija ima vjerovatno najbolji golmanski par u Evropi (Petar Tešanović i Dejan Lazović), ogroman potencijal na poziciji centra, ali i sužen izbor na ostalim pozicijama, nedostatke koji su očigledni.
Gojković je ,,tražio“ tri godine da Crnu Goru svrsta u red kandidata za medalju. Brojni selektori i asovi ,,sipali“ su komplimente na račun ,,ajkula“ i stručnog štaba tokom Svjetskog prvenstva.
Ima li vaterpolo Crna Gora strpljenja i iskrenu želju da sačeka plodove rada?
– Vjerujemo da ćemo biti bolji već u Splitu. Radimo naporno na tome – zaključio je Dušan Matković.