Šest utakmica – šest pobjeda (pet u prvenstvu, jedna u Kupu), uz gol razliku 18:5.
To je učinak Budućnosti od 26. septembra i uzbudljive utakmice pod Malim brdom protiv Petrovca. Nakon ”nebeskoplavih”, redom su ”padali” Rudar, Mornar, Iskra, Jezero i Podgorica.
– Poslije nešto slabijeg starta u prvenstvu, vratili smo se na pravi put koji nas je krasio prethodne dvije sezone, govori kapiten tima Vasilije Terzić.
– Bilježimo odlične rezultate u posljednje vrijeme, igramo dobro, a sve to sigurno pozitivno utiče na samopouzdanje kompletne ekipe. Nadam se da ćemo nastaviti u istom ritmu, jer imamo dobro atmosferu u svlačionici.
U nedjelju protiv Podgorice aktuelni prvak je bez startera Miloša Dragojevića, Momčila Raspopovića, Andrije Ražnatovića i Zorana Petrovića, kao i povrijeđenog Igora Ivanovića uspio da preokrene utakmicu nakon primljenog kiks gola.
– Nedostajalo nam je nekoliko prvotimaca, a u toku utakmice nas je zadesila povreda Ivanovića i sigurno da nam nije bilo lako, naročito jer smo gubili. Međutim, uprkos tome što smo krenuli iz minusa pokazali smo da imamo karakter, uspjeli da izjednačimo do poluvremena, da bi u drugom dijelu Rai postigao prelijep gol, a onda smo mirno priveli utakmicu kraju”.
”Plavi” imaju najubojitiji napad u prvenstvu sa 27 golova, a na listi strijelaca vodi Igor Ivanović sa sedam pogodaka i prati ga Miloš Raičković sa šest. Naš kapiten, sa druge strane, prednjači u asistencijama – do sada ih je sakupio sedam.
– Generalno, još od mlađih dana sam uvijek volio više da asistiram saigraču, nego da postignem gol. Radujem joj se više nego pogotku, govori 22-godišnji vezista, koji je pečat na sedmu asistenciju stavio upravo protiv Podgorice za 1:1, dok je na 13 mečeva postigao jedan gol.
– Naravno, svakom igraču znači kada postigne pogodak, nadam se da ću i taj segment igre poboljšati. Treniram i radim na tome, vjerujem da će se naporan rad isplatiti.
Terza je u prvim tim ušao u sezoni 2015/16, ali je prvoligaški fudbal počeo da igra od sezone 2017/18. I igrao je gotovo na svim pozicijama u veznom redu – bio je zadnji i centralni vezni, polušpic, pa čak i krilo. Tek u aktuelnoj sezoni, dolaskom Aleksandra Nedovića, je dobio potpunu slobodu.
– Odlično se osjećam na sve tri pozicije u veznom redu i nikada ne biram, već želim da igram i da pružim najbolje od sebe za Budućnost. Međutim, najviše mi prija ta pozicija ”desetke” gdje mogu prije svega da razigravam saigrače, ali i gdje sam bliži golu.
Pobjede u nizu su se poklopile sa povratkom najvatrenijih navijača – Varvara – na tribine. I sasvim spontano je došlo do nekog rituala da se trijumf zajedno proslavi.
– Navijači su uvijek bili naš 12. igrač, ne priča to niko od nas reda radi, nego je stvarno tako. Prija nam njihovo prisustvu, mi kao igrači se osjećamo bolje, a navijači nam daju vjetar u leđa. Zbog toga se trudimo da im se odužimo dobrim igrama i rezultatima. Poslije svake pobjede se zagrlimo – i mi na terenu, i oni na tribinama – i proslavimo kroz zajedničku pjesmu.