Ruski vojni obavještajci: Misija podbacila, svijet prepadnut

0

Piše: Roman Dobrokhotov 

Velika Britanija 5. septembra je imenovala dvoje agenata ruske vojne obavještajne agencije (GRU) kao glavne sumnjivce u slučaju trovanja Sergeja Skripala.

Dvojac je optužen za ostavljanje nervnog agensa u Skripalevom domu u Salisburyju koji je otrovao bivšeg ruskog dvostrukog agenta i njegovu kćer marta ove godine.

Britanske vlasti objavile su fotografije, lične detalje, pa čak i rutu kojom su dva agenta navodno išla kako bi realizirali misiju. Rusija je, naravno, negirala sve, no sa svim otkrivenim dokazima će joj biti teško uvjeriti međunarodnu zajednicu u svoju nevinost.

Neki su posmatrači iskazali sumnju da je Moskva odgovorna za trovanje Skripala, tvrdeći kako ona ne bi djelovala tako nespretno, naročito nakon slučaja Litvinenko. Nastavljaju – zašto bi Rusija željela još jedan takav skandal.

Djelimično su u pravu: Rusiji stvarno sada ne treba takav skandal. Ipak, ne bi se trebali iznenaditi da je njena neka obavještajna agencija poduzela takvu misiju i podbacila. Kako kaže narodna poslovica: Nikada nešto ne nazivaj zavjerom ako se to podesno može objasniti nesposobnošću.

Iz nekog razloga postoji opći stav kako su, za razliku od drugih ruskih državnih institucija, obavještajne agencije veoma profesionalne i sposobne. Možda je za to kriv Hollywood. Kako bi privukla interes i prodala svoje filmove, američka filmska industrija naginje ka nerealnom prikazivanju ruskih špijuna kao opasnih i veoma spretnih muškaraca i žena koji se lako izbore sa zapadnjačkim protivnicima.

No, ako neko bude želio napraviti realistični film o GRU-u, onda će to vjerovatno biti komedija. Zapravo, posljednjih nekoliko godina ruskih gluposti na obavještajnom polju daje dobar materijal za scenarij.

Špijuni i otrov

Izgleda kako su mnogi iznenađeni zbog činjenice da je pokušaj ubistva Skripala neuspio i kako su agenti ostavili toliko tragova iza sebe. Ali ako pogledate kako je Aleksander Litvinenko ubijen 2006. onda to ne bi trebalo biti iznenađenje.

Dva agenta, Andrej Lugovoj i Dmitri Kovtu, koji su navodno imali zadatak da ubiju Litvinenka, uspjeli su realizirati zadatak tek iz drugog pokušaja. Prvi put su pokušali otrovati ga 16. oktobra u suši baru, ali je tu noć Litvinenko povratio i preživio.

Potom su opet pokušali dvije sedmice kasnije i uspjeli ubaciti otrov u čaj Litvinenka. U oba putovanja u London, ovaj dvojac je ostavio ogroman radioaktivni trag koji je policija uspjela kasnije pratiti. Tragovi polonija su nađeni u hotelima gdje su bili, u restoranima i kafeima koje su posjetili, pa čak i na šiši koju su pušili.

Tragovi su također nađeni na avionu British Airwaysa kojim su se vratili u Moskvu nakon druge misije. Najveća koncentracija otrova je nađena u slivniku kupatila hotelske sobe Lugovoja zbog čega su istražitelji pomislili da je ostatak otrova on tu prosuo.

Da su dva agenta jednostavno nožem zboli Litvinenka u nekoj mračnoj ulici, ubistvo bi vjerovatno ostalo neriješeno. Ali polonij ostavlja tragove iza sebe dugo vremena što je ukazalo na Lugovoja i Kovtuna, Kako su naveli istražitelji, moguće je da njih dvojica nisu ni znali koji otrov koriste i da su zapravo sretni da nisu bili izloženi smrtonosnoj količini radijacije.

Da li je onda iznenađujuće kako su dva agenta u slučaju Skripal također ostavili tragove hemijskog agensa u svojoj hotelskoj sobi?

Ako mislite da GRU rijetko ostavlja iza sebe toliko osuđujućih dokaza, griješite. Evo još nekoliko primjerea.

Špijuni hakeri

Mnogo godina je međunarodna zajednica u sferi cybersigurnosti lovila dvije hakerske grupe poznate kao „Fancy Bear“ i „APT28“. Oko 2014. su eksperti došli do nesigurnog zaključka da bi ruske obavještajne agencije mogle stajati iza ovih grupa, ali niko nije imao direktne dokaze za to.

Potom su hakeri iz „Fancy Beara“ počeli napadati zapadne političare i institucije, kao i ruske opozicione aktiviste i branitelje ljudskih prava. Na udaru jednog od napada se našao email server izborne kampanje francuskog političara Emmanuela Macrona. Napadači nisu uspjeli naći „kompromat“ (kompromitirajući materijal) u sadržajima servera, a Macron je na kraju pobijedio na francuskim predsjedničkim izborima.

No, hakeri su napravili grešku i ostavili iza sebe datoteke sa podacima koji su ih razotkrili. Tako je ime Gregorija Petroviča Roške postalo poznato.

Kasnije su ruski mediji otkrili kako je čovjek s tim imenom govorio na IT konferenciji u Rusiji 2016. godine. Njegova pripadnost je bila objavljena u brošuri kao Vojna Jedinica 26165 koja se fokusira na kriptoanalize.

Ranije ove godine, specijalni savjetnik Robert Mueller je optužio i prozvao 12 GRU hakera za miješanje u američke izbore, a dobar dio je bio dio navedene jedinice.

Špijuni i rakete

Jedna druga nedavna novinarska istraga je identificirala Olega Ivanikova, oficira GRU-a, kao jednog od glavnih osumnjičenih u međunarodnoj istrazi obaranja aviona Let MH17 2014. godine.

Ruske vlasti su objavile kako on nije bio aktivni član vojske. U to bi se moglo i povjerovati da druga istraga nije otkrila kako je Ivanikov 2017. godine, prilikom jedne narudžbe preko interneta, naveo sjedište GRU-a u Moskvi kao svoju adresu, umjesto svoje vlastite kućne adrese.

Špijuni i novac

Dan prije crnogorskih izbora, odnosno 16. oktobra 2016. godine, premijer Milo Đukanović je objavio kako je spriječen pokušaj državnog udara. Grupa ljudi iz Crne Gore i Srbije planirala je zbaciti Vladu i predati moć Demokratskom Frontu, stranci koja je za Rusiju, a protiv NATO-a.

Tokom istrage, otkrivena su dva agenta GRU-a koji su bili zaduženi za finansiranje udara. Eduard Šišmakov, jedan od njih, radio je pod diplomatskom krinikom u Poljskoj odakle je protjeran nakon što je pokušao regrutirati poljskog oficira.

Nakon propasti ove misije, Šišmakov je dobio novi pasoš sa drugim prezimenom i, bez da se potrudio da promijeni svoj izgled, otišao u Srbiju kako bi regrutirao lokalce za pokušaj udara u Crnoj Gori. On je davao gotovinu, a kasnije slao novac preko Western Uniona iz Rusije – ostavivši papirni trag koji su mogli naći crnogorski istražitelji.

Moguće je kako je jedan od razloga takvog neprofesionalnog ponašanja pripadnika ruskih vojnih obavještajnih službi da oni ne osjećaju potrebu prikrivanja svojih tragova.

Ruska Vlada je uvijek negirala sve optužbe da su njeni agenti umiješani u specijalne operacije u inostranstvu, čak i kada su činjenice jasne. No, ona veoma uživa u svom publicitetu koji dobija sa svakim novim špijunskim skandalom.

U konačnici, ako ti je za cilj da prepadneš druge države, onda je dobra svaka nova histerija oko tvojih specijalnih operacija van granica, čak i kada one ne uspiju.

izvor: balkans.aljazeera.net

 

 

Komentari

avatar