Protivnici dijaloga o Kosovu sa Prištinom, smatra, jesu i oni kojima je svaki gubitak pobjeda, i koji se tuđoj nesreći raduju kao svom uspjehu, pošto za drugi uspjeh ne znaju
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da je građane Srbije pozvao na unutrašnji dijalog o Kosovu i Metohiji, kako ne bi taj teret ostavili potomcima.
– Vrijeme je da, kao narod, prestanemo kao noj da zabijamo glavu u pijesak i da pokušamo da budemo realni, da ne dopustimo sebi da izgubimo ili nekome predamo ono što imamo, ali i da ne čekamo da će nam u ruke doći ono što smo davno izgubili, napisao je Vučić u autorskom tekstu za “Blic”.
Podsjećajući da je svojevremeno Šimon Peres objasnio da insistira na pregovorima sa Palestincima, rekavši “a zamislite samo šta bi moglo da bude ako to ne radi”, Vučić ukazuje da i on kada treba da odgovori na pitanje o potrebi dijaloga sa Prištinom i unutrašnjim srpskim dijalogom o Kosovu kaže “a samo zamislite šta bi moglo da bude ako odjednom svi zaćutimo, ako prestanemo da razgovaramo.”
– Ja poslije toliko godina bavljanja politikom na ovim prostorima taj odgovor vrlo dobro znam. Još od 1878. godine, od stvaranja takozvane Prizrenske lige, mi Srbi nismo željeli da budemo dovoljno odgovorni da razumijemo snagu i želje Albanaca, kaže predsjednik Srbije.
S druge strane, albanskom greškom, i to velikom, smatra nerazumijevanje srpskih državnih i nacionalnih interesa i njihovo potcjenjivanje, prenosi Tanjug.
– Nije Srbija za potcjenjivanje, uprkos činjenici da Albanci u sprovođenju svojih nacionalnih ideja imaju značajnu podršku većine zapadnih zemalja. Nije današnja Srbija kužna kao što je bila, nije Srbija slaba kao sto je bila 1999, 2004. i 2008. godine, ali nije Srbija, niti smije da bude bahata i arogantna kao što je nerijetko bila, navodi Vučić u autorskom tekstu.
Ćutanje, kako ocjenjuje, znači da odgovori ni na šta više nikoga ne interesuju, da su ljudi prestali da se nadaju i da je to odlika onih koji misle da su samo i isključivo oni u pravu, i da nemaju više šta da nauče ni o čemu da pričaju sa bilo kim.
– To je modus operandi tiranija, uvijek spremnih na prolivanje tuđe krvi. Na kraju, ćutanje je kraj. Poslije njega više niko ne govori, ukazuje Vučić.
On kaže da sebe ne vidi u tom poslu ćutanja ni u takvoj, nijemoj Srbiji, jer će ako se to desi biti promašena ne samo politika koju vodi već i čitav njegov život.
Rješenje, ističe, ne leži sa jedne strane u mitovima i sukobima ali, sa druge strane, “ne leži ni u odricanju od svih naših nacionalnih i državnih interesa.”
Protivnici dijaloga o Kosovu sa Prištinom, smatra, jesu i oni kojima je svaki gubitak pobjeda, i koji se tuđoj nesreći raduju kao svom uspjehu, pošto za drugi uspjeh ne znaju.
– Njihov razlog za ovakvu vrstu nečinjenja, koja jeste svojevrsni istorijski zločin s obzirom na težinu pitanja koje ište odgovor leži u pukoj nadi da će neko, nekome, na kraju ‘dati Kosvo’ i za to, na njihovu radost snositi posljedice.
Vučić, kako kaže, takav stav može da razumije sa stanovišta dnevne politike, ali sa stanovišta istorije nema ni opravdanja ni razumijevanja za to.
– Zato što je naše najteže pitanje u osnovi baš to, i zato što je potrebno, kao nikada do sada, da svi zajedno pronađemo odgovor. I to onaj koji će biti trajan, koji će isključiti sukob kao opciju, i koji će svima na ovim prostorima donijeti korist.
A pronalaženje rješenja, navodi, “zahtjeva glavu vruću od stalnog razmišljanja, srce koje je hladno na pretjerane emocije i ruke uprljane kompromisima. I naše i albanske.”
Pronalaženje rješenja, dodaje, zahtjeva i rad svih, i jasnu svijest o tome da je to što radimo dugačak, zamršen i bolan proces, ali najprije onu vrstu promjene u našoj kolektivnoj svijesti koja je često svaki dogovor doživljavala kao poraz. To jednostavno nije tačno, kaže predsjednik Srbije.
– Nismo mi ništa tako veliko dobili u ratovima, što smo gubili u miru. Zato što smo, sve što smo dobili, i izgubili ratujući, platili najtežom mogućom cijenom, onom koja ne može da se nadoknadi – našim životima i životima naše djece. I to, kako kaže, mora da prestane.
– Vrijeme je da Srbija radi, razmišlja i dobija, pobjeđuje bez sukoba. I ja sam ubijeđen da smo, već danas u stanju da to uradimo, kaže Vučić. Uostalom, zamislite šta bi moglo da bude, dodaje on.
– Svi putevi političke saradnje i ekonomskog napretka bili bi otvoreni za Srbiju. Vrata Evropske unije takođe. U protivnom, čuvaćemo konflikt čiji smisao ne razumijemo, upozorava predsjednik Srbije.
Srbiji je, smatra, potreban ozbiljan i odgovoran pristup, hrabar i realan sa pogledom u budućnost. Srbija je, podsjeća, danas uvažena svuda u svijetu. Do prije tri godine je bila pred bankrotstvom, a danas ima suficit u budžetu, rast ekonomije znatno veći od prosjeka i pokazala je da umije da pobjedjuje ne samo u košarci i vaterpolu, već i u ekonomiji i politici.
– Da bi naš napredak bio stalan i održiv, moramo, ako ništa drugo, bar da pokušamo da razriješimo kosovski (Gordijev) čvor a ne da se krijemo i najteži teret ostavimo našoj djeci. Živjeti, znači ljubiti zemlju po kojoj koračaju djeca, a ne samo hvaliti se pobjedama svojih djedova, zaključuje Vučić.