Crnogorski parlament usvojio je Rezoluciju kojom se osuđuje genocid u Srebrenici, a dužnosti je razriješen i ministar pravde i ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić, koji je ranije javno negirao genocid, piše portal geopolitika.news.
Odluka crnogorskog parlamenta izazvala je brojne reakcije, te je, s izuzetkom Srbije, snažno pozdravljena.
Uglavnom, po Šekiju Radončiću (poznatom crnogorskom novinaru i publicisti i autoru nagrađivanih dokumentarnih filmova) – usvajanjem Rezolucije o zabrani negiranja genocida u Srebrenici i izglasavanjem smjene negatoru tog genocida, ministru Leposaviću, ostvaren je “pravi trijumf antifašističke, građanske i multietničke Crne Gore“… “I veliki poraz srpsko-crnogorskih četnika. Ujedno, to je pravi debakl velikosrpske politike u Crnoj Gori, čiji viđeni predstavnici, kao što vidimo, od kolovoških izbora orgijaju po Crnoj Gori. Dileme nema: Čiča Draža Mihajlović je, nakon Tita, sada poražen i od Mila“, kazao je Radončić.
Ujedno, on smatra da su spomenute istorijske pobjede građanski orijentiranih stranaka i stranaka manjinskih naroda u Crnoj Gori “prelomni trenutak povratka Crne Gore evropskim i zapadnim vrijednostima“.
“One su i uvertira u prijevremene parlamentarne crnogorske izbore koji će se, po svemu sudeći, održati za nekoliko mjeseci, na kojima će definitivno biti poražena velikosrpska politika krvi i tla u Crnoj Gori, forsirana iz Beograda i Moskve“, zaključio je Radončić.
Nadalje, …ipak do tada nas čeka – 22. juna sjednica Skupštine Republike Srbije na kojoj se „detaljno i temeljito“, prema riječima predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića govorilo o dijalogu s Kosovom.
Takođe, do tada će se već zahuktati podsticanje Kipra, Grčke, Rumunije, Španije i Slovačke od strane vodećih država Zapada da priznaju Kosovo, kako bi ono moglo biti primljeno u NATO.
I kao zadnje, i ujedno najvažnije kada je u pitanju karakter rata na području bivše SFRJ, 30. juna biće izrečena presuda u ponovljenom postupku protiv bivših čelnika srpskog SDB-a Jovice Stanišića i Franka Simatovića Frenkija, koji su optuženi za zločine nad Hrvatima i Bošnjacima od 1991. do 1995. godine.
(Zanimljivo je da će presuda biti objavljena dva dana nakon Srbima mitskog Vidovdana, dakle, dana na kojem se odvila bitka na Kosovu s Osmanlijama 1389., dana na kojem je 1914. počinjen Sarajevski atentat na austrijskog prijestolonasljednika princa Franju Ferdinanda, te dana – 28. juna 1989. na kojem je Slobodan Milošević održao govor na Gazimestanu, na Kosovu, kojim je najavio krvave pohode njegove zemlje koji će uslijediti 90.-tih godina prošlog stoljeća.)
Naime, Stanišić i Simatović, tadašnji čelnici srbijanske Službe državne sigurnosti (SDB), optuženi su za progon, ubistva, prisilno premještanje i deportaciju Hrvata i Bošnjaka od 1991. do 1995. godine, na područjima Republike Hrvatske i BiH.
Konkretnije podsjećamo, Stanišića, kao bivšeg načelnika SDB-a Srbije, te Simatovića, koji je bio glavni operativac, četiri tačke optužnice terete za zločine protiv čovječnosti, a jedna za kršenje zakona i običaja ratovanja.
Dakle, Tužilaštvo je u završnim riječima na haškom suđenju 14. aprila ove godine (2021.) za Stanišića i Simatovića zatražilo doživotni zatvor, a odbrana potvrdu oslobađajuće presude iz 2013. godine. (Sud je Stanišića i Simatovića u maju 2013. oslobodio krivice, a Žalbeno vijeće je u decembru 2015. poništilo prvostepenu presudu i naložilo novo suđenje.)
U tom je smislu na ponovljenom suđenju tužitelj Douglas Stringer ocijenio da su i u tom postupku dokazane optužbe da su dvojica optuženika sudionici udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio “uspostavljanje teritorija s potpunom srpskom dominacijom“, uz nasilno i trajno protjerivanje nesrpskog (Hrvata i Bošnjaka) stanovništva s velikih područja Hrvatske i BiH.
Zaključno ističemo da je ponovljeno suđenje Stanišiću i Simatoviću posljednji proces pred haškim sudom, odnosno njegovim rezidualnim mehanizmom, u kojem se utvrđuje jesu li službenici Srbije, na čelu sa Slobodanom Miloševićem, bili odgovorni za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH, odnosno za agresiju na RH i BiH.