Ubistvom Ljepoje, Belivuk i Miljković su se direktno dokazivali šefu Radoju Zviceru

Kako nam kažu braća iz Crne Gore: “Ovo nijesmo ni u Meksiko viđeli što vi činite tu”, ponosno je prenio Miljković ostalim članovima klana pohvale poslije ubistva Gorana Veličkovića Goksija.

“Prenosite nam utiske, molim vas! Znači, dajte nam malo da nahranimo ego. Ne preskači mi te sočne detalje!”

Ovim porukama se Veljko Belivuk, zvani Velja Nevolja, iz Crne Gore obratio svojim vojnicima koji su u tom trenutku u kući u Ritopeku do smrti mučili Lazara Vukićevića, za koga se u optužnici protiv pripadnika klana Belivuka i Marka Miljkovića navodi da je bio najsvirepije zlostavljan od svih njihovih žrtava, piše “Blic”.

Takve poruke bile su svakodnevne patologije koja je vladala u vrhu kriminalne grrupe koja je obilovala brutalnošću neshvatljivom običnom čovjeku. Sada se iz optužnice i detalja razgovora između članova grupe saznaje koliko su uživali u mučenjima, šta im je imponovalo i pokretalo da budu još krvoločniji.

O svemu pred tužiocem svjedoči član grupe Bojan Hrvatin, koji se tereti za četiri ubistva.

Savjest i moral zamijenjeni zlom

– Ovoga puta dajte 102 odsto sebe. Molim vas, znači, iz petnih žila! – bila je poruka Velje Nevolje svojim vojnicima tokom mučenja Lazara Vukićevića, koji je masakriran i na kraju ugušen.

Sudeći po navodima iz optužnice, Belivuk i njegova desna ruka Marko Miljković su višesatna mučenja i ubistva doživljavali kao mješavinu posla i zadovoljstva. Sakaćenje, sadizam i ubijanje su podignuti na najviši stepen organizacije i sprovode se industrijski.

Kako se sam Marko Miljković povjerio jednoj osobi:

– Moram na put malo da odmorim, odlijepiću, brate! Samo sa leševima blejim, čudno mi je kada vidim živog čovjeka.

Klan je bio izuzetno ponosan na “kreativnost” koju su prikazivali tokom sakaćenja i ubistava. Zato su sve fotografisali i čak pravili kopije tih slika da ne bi nešto izgubili.

Pohvale za morbidni rad su im izuzetno prijale. Najviše bi im imponovalo kada bi ih unutar “kavačkog klana” poredili sa zloglasnim meksičkim kartelima, najpoznatijim po svirepom mučenju žrtava. To im je bila najveća nagrada.

– Kako nam kažu braća iz Crne Gore: “Ovo nijesmo ni u Meksiko viđeli što vi činite tu” – ponosno je prenio Miljković ostalim članovima klana pohvale poslije ubistva Gorana Veličkovića Goksija.

Prijavljivali se za ubistva

Pripadnici klana nisu izbjegavali da učestvuju u najvećim monstruoznostima, naprotiv. Utrkivali su se ko će direktno učestvovati u sakaćenjima. Hrvatin svjedoči da je, kad je prvi put vidio užasne fotografije ubistva Aleksandra Gligorijevića Pukija, zamolio jednog od braće Budimir da, kada budu ubijali sljedeću žrtvu, obavezno pozovu i njega.

– Ja sam mu tad rekao: “Ajde, vidi, znaš malo, ono, ako bude tako nekad da učestvujem i ja”, jer su bile neke priče da treba da se okrvimo. Dok se ne okrvimo, nema tu povjerenja. To je jednostavno tako na ulici – rekao je Hrvatin pred tužiocem.

Budimir mu je odgovorio:

– Biće, biće toga još, imamo ih još.

Čak je sam i glavu namjestio…

Hrvatin je uskoro imao priliku da se pokaže. “Namjestio” je Goksija, svog poslovnog partnera, ali i čovjeka koji mu je svojevremeno pomagao i štitio ga. Za posao koji je obavio dobio je od Belivuka samo 10.000 eura, ali Hrvatinu je mnogo više od novca značilo što je uopšte učestvovao u ovom ubistvu, na koje su svi, prema optužnici, bili veoma ponosni.

– Goksi je svojim ubicama rekao: “Jebiga, u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu”. Miljković mi je rekao da je Goksi to prihvatio, da je znao šta se sprema. Kada je vidio njega da dolazi sa sjekirom, da je samo legao sam, znači nisu ga namještali ništa, da je čak sam i glavu namjestio. Kaže da ga je dobro udario jedanput, da nije bilo potrebe da udara drugi put – prepričao je Hrvatin svoj razgovor sa Markom Miljkovićem, desnom rukom Velje Nevolje.

Jedno od ubistava koje su najviše analizirali bila je likvidacija Milana Ljepoje, člana pljačkaške bande “Pink Panter”, prema kome su gajili i određen respekt.

– Belivuk je bio povrijeđen, šepao je, u savlađivanju Milana Ljepoje. Sišao sam u “bunker”, vidio Ljepoju kako sjedi. Nije izgledao previše uplašeno. Već je bio najlon okolo, najlon ispod, na stolici je sjedio, sa lisicama pozadi, vidno izubijan i sjedio je i pričao najnormalnije – objašnjava Hrvatin.

Ubistvom Ljepoje, Belivuk i Miljković su se direktno dokazivali šefu Radoju Zviceru, koji slovi za vođu “kavačkog klana”. Navodno je Ljepoja bio umiješan u pokušaj ubistva Zvicera u Ukrajini.

Ljepoja je, prema navodima Hrvatina, razumio šta ga čeka.

– Rekao je: “Ja nešto nisam za ovo, ja sam više za ono ulica, pištolj, fazon da se rješava”. Njemu je bilo strano ovo što smo mi radili – pojasnio je tužiocu Hrvatin.

Do tada, žrtve su poslije mučenja ubijane odsijecanjem glave sekirom. Odlučili su da Ljepoji ne odrubljuju glavu, već da ga udave.

– Angažovala su se čak trojica, Belivuk, Hrvatin i Srđan Lalić, koji su ga uz napor ugušili kesom i žicom – piše u optužnici na osnovu izjave svjedoka.

Poslije ubistava slijedio je neizostavan dio – prepričavanje i hvaljenje.

– Najjači do sad, vjeruj, ozbiljna borba – izvijestio je Belivuk nepoznatu osobu poslije ubistva – piše u optužnici.