“Sve teže mi pada izlazak na groblje jer ostajem pomalo i ja bez života, pa ne mogu da se nosim s tim. Da nije onoga čovječnoga u svakom onom koji dođe na Srđanov grob, vjerovatno ne bih ni ja više imao snage”, istakao je na sinovom grobu Rade Aleksić.
Kaže da ga je u njegovom bolu sve ove godine pokretala čovječnost, čestitost i ljubav prema čovjeku jer je svjestan da ljudi obilaze grob njegovog sina ne zato što su ga poznavali, nego zato što je njegovo djelo u njima probudilo najdublja i najljepša osjećanja.
Banjak je ovom prilikom podsjetio da Srđanov grad nikad nije zaboravio svoga velikog sportistu, čije ime nosi jedan važan plivački turnir i sportski centar pored rijeke Trebišnjice.
“Plivački turnir okuplja mlade plivače iz cijelog svijeta i tako se njeguje uspomena na jednog mladog i perspektivnog sportistu koji je ujedno bio i veliki čovjek”, kazao je Banjak.
Mirsad Gavranović, predsjednik Udruženja “Radničke sportske igre” iz Tuzle, rekao je da Srđanovo djelo ne treba i ne smije da se zaboravi.
“Zbog toga mi već pet godina organizujemo turnir pod nazivom Međunarodni malonogometni turnir ‘Srđan Aleksić’, koji podržava i Tuzlanski kanton, a okuplja 250 do 300 djece od devet do 10 godina iz svih krajeva bivše Jugoslavije”, rekao je on, podsjetivši da u Tuzli postoji i inicijativa da se jedna tamošnja ulica nazove imenom Srđan Aleksić.
Aleksić je stradao 1993. godine braneći svoga sugrađanina, Bošnjaka Alena Glavovića.
