TOMISLAV MARKOVIĆ: Teško je bilo Vulinu kad je vidio tragove od jaja na svetoj slici, umalo nije zaridao stihove ‘Iskopaše ti oči, lepa sliko’, ali…

Piše: Tomislav MARKOVIĆ

Deveti novembar, Dan borbe protiv fašizma država Srbija je proslavila radno – odbranom i zaštitom murala na kojem je naslikan Ratko Mladić, ratni zločinac osuđen za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti. U akciji spasavanja Mladićevog svetlog lika posebno se istakao ministar policije Aleksandar Vulin koji je angažovao uniformisane policajce, žandarmeriju i policajce u civilu. Par stotina čuvara nakaradnog poretka i freske masovnog koljača hrabro se suprotstavilo dvijema aktivistkinjama – Aidi Ćorović i Jeleni Jaćimović koje su bile naoružane jajima iz prodavnice „Aroma“. Čim su Aida i Jelena bacile prva jaja na mural, zgrabili su ih neki sumnjivi tipovi, zavrtali im ruke, razvlačili ih po ulici i na kraju uhapsili. Tek kad ih je Ćorović zapitala da li su policajci, priznali su da jesu, nije im palo na pamet da se legitimišu, to je valjda izašlo iz mode otkad je Vulin postao ministar.

Odmah nakon hapšenja na Vračaru, građani su zakazali protest ispred Doma sindikata za 19 časova pod sloganom „Mural mora pasti“, okupili su se i sačekali da policija pusti Aidu i Jelenu koje su stigle na skup i obratile se prisutnima. Naravno, i ovdje je bila prisutna gomila policije. Demonstranti su potom krenuli u protestnu šetnju do Vračara, do ugla Njegoševe i Ulice Alekse Nenadovića gdje se nalazi mural, ali nisu stigli do odredišta, jer im se na putu ispriječio kordon policije sa štitovima, tačnije čuvara svete slike. Još jedan kordon postavljen je na sljedećem ćošku, na rakrsnici Njegoševe i Ulice prote Mateje. Pojavili su se i obožavaoci Ratka Mladića i pokolja, skandirali “Ratko Mladić” i “Srebrenica nije genocid”, gađali demonstrante letvama i kojekavim uličnim mobilijarom, a ovi su im uzvratili povicima „Fašisti, fašisti“ i tradicionalom „Ustaše i četnici, zajedno ste bježali“.

Na licu mjesta pojavio se i ministar Vulin, da obiđe mural, da provjeri kako mu je idol Ratko Mladić, fali li mu šta. Teško je bilo ministru kad je vidio tragove od jaja na svetoj slici, nije mu bilo lako da gleda to skrnavljenje, umalo nije zaridao stihove „Iskopaše ti oči, lepa sliko“, ali ipak se uzdržao, važno je da je lik ubice sačuvan, a žumance se može i očistiti. Sve se okončalo srećno po fresku novog srpskog sveca, a građani su najavili nastavak protesta narednih dana.

Zabranjeni antifašizam

Mural sa likom Ratka Mladića naslikan je još u julu, mnogo puta je u javnosti pokretano pitanje njegovog uklanjanja, žalili su se i stanari zgrade koja je poslužila kao podloga za umjetničko nedjelo, na kraju je Komunalna policija izdala nalog da se mural prekreči. Inicijativa mladih za ljudska prava zakazala je za 9. novembar antifašistički skup na kojem je trebalo da bude prekrečen zlikovac.

„Skup i uklanjanje murala koordinisano je zajedno sa stambenom zajednicom, a na osnovu riješenja o uklanjanju koje je izdala komunalna milicija”, objasnili su iz Inicijative. Međutim, ministar policije Vulin zabranio je ovaj skup. Normalno, šta ima da se organizuje antifašistički skup na Dan borbe protiv fašizma. Ili bilo kog drugog datuma. Koga briga za riješenje Komunalne policije, što bi ministar poštovao zakon i tamo neke odluke nadležnih službi?

U obrazloženju zabrane skupa navedeno je da bi moglo doći do “međusobnog fizičkog sukoba” zbog “okupljanja većeg broja lica koja bi izrazila negodovanje i protivljenje skupu”, a MUP pod Vulinovom čizmom želi da sačuva red i mir. Dakle, ako imaš fašiste koji bi da u ime zaštite svog koljačkog kumira malo razbijaju glave antifašistima, onda je logično da zabraniš skup. Nije lijepo nervirati fašiste, to bi moglo da ih izvede iz takta. Koga briga za pravo na javno okupljanje?

Nema potrebe da se stane samo na zabrani jednog skupa, treba zabraniti sve antifašističke proteste, sva antifašistička obilježja, a ne bi bilo loše da država zabrani i kritikovanje fašizma, nacizma i masovnih zločina. Fašisti su nježne duše, svaka gruba riječ može da im uzdrma osjećanja, lako padnu u vatru i očas naprave neki omanji pokolj. A policija svakako ne služi tome da čuva građane od nasilnika, huligana, desničarskih ekstremista, fašista, raznih sociopata i kriminalaca, već da čuva mural sa likom Ratka Mladića. Ko se usprotivi mržnji, zločinu, genocidu i fašizmu, ko bi da ukloni sliku masovnog ubice iz centra grada – taj je zapravo neprijatelj naprednjačkog režima.

Spomenik Mladiću u centru Beograda

Vulin negira da štiti mural, već sve vrijeme u saopštenjima MUP-a romori o zaštiti javnog reda i mira, što je apsolutni nonsens i apsurd. U Zakonu o javnom redu i miru jasno je definisano šta je to: “Javni red i mir – jeste usklađeno stanje međusobnih odnosa građana nastalo njihovim ponašanjem na javnom mjestu i djelovanjem organa i organizacija u javnom životu radi obezbjeđenja jednakih uslova za ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava i sloboda građana zajemčenih Ustavom”. Nigdje se u zakonu ne pominje da slikanje ratnih zločinaca na javnim površinama spada u ljudska i manjinska prava, nigdje ne stoji da obožavaoci koljača imaju više prava od poštenih građana, nigdje nema ni riječi o zaštiti genocidaša. Sam mural je zapravo remećenje javnog reda i mira, jer promoviše ratne zločine i genocid, mržnju i nasilje, konc-logore i pljačku, opsade i paljenje, uništenje i razaranje, simbolizuje sve ono što Ratko Mladić jeste.

Nakon zabrane antifašističkog skupa, Inicijativa mladih je objavila “Otvoreno pismo povodom Mladićevog spomenika u Njegoševoj” u kojem, između ostalog, stoji: “Nećemo organizovati uklanjanje kako smo planirali zato što mural Ratka Mladića u Njegoševoj ulici nije više običan mural. To je sada spomenik Ratku Mladiću, podignut od strane nepoznatog autora u julu ove godine, ali stavljen pod zaštitu države Srbije 5. novembra, riješenjem MUP-a i ministra Aleksandra Vulina i ćutanjem predsjednika Vučića i Vlade Ane Brnabić. To je logičan korak nakon dugogodišnjeg slavljenja zločinaca kao heroja od strane cijelog političkog i državnog aparata, i nedostatka hrabrosti i savjesti da se preuzme odgovornost za zločine počinjene u ime srpskog naroda. To je spomenik ‘Srpskog sveta’ koji Vulin kao glavni operativac u ime aktuelne vlasti u Srbiji, vrlo uspješno uspostavlja na ideologiji ‘Velike Srbije. Zbog toga zakoni (trenutne) Srbije ovdje ne važe, ni Zakon o javnom okupljanju, niti riješenja komunalne milicije o uklanjanju murala. ‘Srpski svet’ ne mari za zakone Srbije ili granice Srbije i zemalja na Balkanu, ‘Srpski svet’ ima ambiciju sve da pregazi”.

Samo mu oreol fali

Mural nije samo spomenik Mladiću, već i njegova freska, ikona, sveta slika novog srpskog svetitelja, to je sada svetinja u koju se ne dira, sveta krava pomahnitalog nacinalizma, državni i nacionalni fetiš pod zaštitom policije i čuvara reda. Muralisanje je samo vrhovna faza dugog procesa rehabilitacije i glorifikacije ratnih zločinaca koja traje godinama, a Vulin je jedan od glavnih aktera tog sunovrata. Ratni zločinci su postali stubovi društva, zaslužni građani, svijetli primjeri koje treba slijediti.

Ima ih svuda – po glavnim odborima vladajućih stranaka, na fakultetima, redovno gostuju po ustanovama kulture i promovišu svoje knjige, skupljaju potpise za oslobađanje atentatora na Đinđića i podržavaju Vučićev režim na sve dostupne načine. A država ih snabdijeva novcem, kupuje im stanove i kola, obezbjeđuje im društveni ugled, položaje. I održava živom ideologiju koja je stvorila i zločince i one koji su na vlasti. Svi su oni izmilili iz iste crne rupe, iz velikosrpskog projekta i ratnog razaranja, iz nesreće i zla, iz mraka i užasa. I nastoje da takvo stanje mračno održe što duže, služeći se svim sredstvima. Sve je to dio istog genocidnog projekta, poricanje bi trebalo da bude posljednja faza, ali ovo već prevazilazi tu etapu, toliko su se napredni zlikovci razmahali da su zločinci postali nedodirljivi. I ne samo zločinci, već i njihove slike.

Za sada smo stigli do angažovanja ogromnih policijskih snaga kako bi se freska svetog Ratka Mladića Krvotočivog sačuvala od brisanja, krečena i svakog drugog skrnavljenja. Ne bi me čudilo da Vulin predloži zakon o zaštiti lika i djela Ratka Mladića kojim bi se legalizovala ovakva zloupotreba snaga reda. Ili da ga stvarno predlože za sveca, kad može četnički koljač Milorad Vukojičić Maca da bude u crkvenom kalendaru, što ne bi mogao i Mladić? Potonji je ionako bio efikasniji u širenju prave vjere u ništa, smrt i uništenje, mogao bi oreol da mu se zacakli nad glavom. Tačno se na muralu vidi da nešto fali, baš u onom dijelu oko šapke.

Povjerenik za zaštitu ratnih zločinaca

Šteta što domaći sljedbenici kukaste ideologije boluju od neizliječive parohijalnosti, mogli bi mnoge nepravde da isprave kad bi im pogled postao iole internacionalniji. Da su svjesni sopstvenih ideoloških korjena, ne bi slavili samo lokalne svetitelje koji su se istakli u masovnom ubijanju civila, već bi proširili slavoslovlje na rodonačelnike pokreta. Umjesto što imamo stotine murala Ratka Mladića širom Srbije i Srpskog sveta, ekumenskiji pogled na stvari bi našim domaćim vizuelnim umjetnicima razbio monotoniju koja je smrtna opasnost za svaku umjetnost, te proširio tematski njihov opus. Onda bi beogradski i srpskosvetski zidovi bili prekriveni muralima Jozefa Gebelsa, Hajnriha Himlera, Adolfa Ajhmana, Rudolfa Hesa, Adolfa Hitlera i ostalih nacističkih podvižnika. Mladić se šepuri sa onolikih zidova, a za njegove prethodnike nigdje ni neko ćoše da se nađe! Nepravda, pa to ti je!

Možda je najbolji komentar čitave ove sumanute, nakaradne, zlikovačke situacije dao jedan tviteraš: “Evo, jesen je 2021. Otišla je Hajra Ćatić, ne pronašavši ni kost sina Nine. Digla je kredit da plati za informaciju gdje se nalaze njegovi ostaci, ali je čovjek koji je uzeo pare slagao i nestao. Novinar Tanjuga kaže da je sve to laž, a mural Nininog ubice je kulturna baština”. Slika i prilika današnje Srbije u kojoj  čuvari zakona štite ikonu notornog kriminalca i masovnog ubice, a funkcija ministra policije bi mirno mogla da nosi novi naziv: Povjerenik za zaštitu ratnih zločinaca.