Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Srđa Popović i Zoran Đinđić

''Prijava Srđe Popovića bila je najava intelektualnog debakla koji je nastupio njegovim odlaskom, u oskudici jasnog, odgovornog stava, mišljenja i prefinjenog pogleda u suštinu stvari, u prošlost i budućnost''

Piše: Nikola Samardžić

Beogradski advokat Srđa Popović podneo je 2010. Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal Krivičnu prijavu za oružanu pobunu protiv osumnjičenih koji su početkom novembra 2001. kao pripadnici Jedinice za specijalne operacije (JSO) zajedno s kriminalnom organizacijom Zemunski klan „organizovali protivpravne akcije Jedinice upravljene na ugrožavanje ustavnog uređenja i bezbednosti SRJ, u kojima je ta Jedinica izrikom otkazala poslušnost svojim starešinama, povukla sve pripadnike Jedinice u kasarnu u Kuli, isključila sve telefonske veze kasarne sa starešinama i spoljnim svetom, oduzela pripadnicima Jedinice mobilne telefone, povukla svoje pripadnike iz obezbeđenja zaštićenih ličnosti i obezbeđenja aerodroma Beograd i pod punim naoružanjem i uz upotrebu 24 borbena vozila marke Hamer, zaposela deo autoputa kod Centra Sava u Beogradu, i uz pretnju upotrebe sile ispostavila zahtev da Skupština Republike Srbije donese zakon o saradnji s Haškim tribunalom, zahtev da se smeni legalno izabrani član Vlade, ministar unutrašnjih poslova, kao i legalno postavljeni načelnik Službe državne bezbednosti i njegov zamenik, sa ciljem da stave Službu pod svoju kontrolu i onemoguće njeno zakonom određeno funkcionisanje, u čemu su i uspeli, a što je dovelo do teškog ugrožavanja bezbednosti i ustavnog poretka zemlje, koje je na kraju kulminiralo atentatom koji su pripadnici Jedinice izveli 2003. godine nad Predsednikom vlade, Zoranom Đinđićem“.

Vojislav Koštunica, tadašnji predsednik Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) osumnjičen je budući da je propustio da izvrši svoju ustavnu dužnost i uguši pobunu, naprotiv, pobunu je opravdavao i podsticao, „neosnovano je kvalifikujući kao opravdani štrajk, iako je znao da je pripadnicima policije u to vreme bilo Ustavom zabranjeno da štrajkuju“. Aco Tomić, u vreme pobune načelnik Uprave vojne bezbednosti, osumnjičen je da je Miloradu Ulemeku i Dušanu Spasojeviću, šefu Zemunskog klana, 12. novembra 2001. u prostorijama Uprave vojne bezbednosti garantovao da se Vojska neće mešati u pobunu, „učvršćujući time njihovu volju da u oružanoj pobuni istraju“.

Pobuna je pokrenula opsežnu akciju u medijima, među univerzitetskim profesorima, u policiji i vojsci, i organizovanom podzemlju, poznatiju kao Stop Hagu, u kojoj su premijer Srbije Zoran Đinđić i predsednik Crne Gore Milo Đukanović optuživani za saradnju s kriminalnim klanovima i izdaju zbog podrške saradnji s Haškim tribunalom koja je podrazumevala isporučivanje osumnjičenih za najteže ratne zločine i zločin genocida. Jedan od rukovodilaca tadašnje medijske kampanje, Aleksandar Tijanić je, s Miloradom Vučelićem, kreator aktuelne medijske hobotnice, RTS, Večernje novosti i sve dnevne novine, Pink, Prva, Happy, N1, NovaS, itd.

Prvi i jedini evropski i demokratski premijer Srbije ikad, Zoran Đinđić ubijen je pre 20 godina, 12. marta 2003. Atentat na nezavisnu i evropsku Crnu Goru, prvi uspešan nakon nekoliko pokušaja, dogodio se na izborima 30. avgusta 2020, kad su odluku o novoj vladi, kao i odluku o atentatu, donele iste strane neprijateljske službe, i političke i verske organizacije.

Tužilaštvo je odbacilo krivičnu prijavu Srđe Popovića. U Srbiji je 20 godina vladajuća politika koju je Vojislav Koštunica podrškom pobuni JSO i Zemunskom klanu, i atentatu dok je, kako se osnovano pretpostavlja, aktivno sarađivao s ruskim službama i crkvom, ujedno i javno sa SPC.

Besudna, zaludna, plitka, uplašena i jalova čaršija upravo balavi o Đinđiću ne pominjući pojedinosti, logiku i kontinuitet zločina koji su vodili njegovoj likvidaciji i zaustavljanju evropskog puta Srbije i Crne Gore. Pobuna JSO i atentat na premijera bili su samo inicijacije politike koja Srbiju i Crnu Goru svodi na status ruskih gubernija, a društvo na svetosavlje i realni komunizam kojim upravlja Putinova Jedinstvena Rusija uz sasluživanje lokalnih partijskih i kriminalnih klanova. Aleksandar Vučić, protivno pokajničkom i gubitničkom iskazu Tomislava Nikolića, nikad nije odrastao i osamostalio se, samo se nakalemio na političko nasleđe Vojislava Koštunice i Borisa Tadića. A svima je Vladimir Putin veliki tata i gazda.

Krivična prijava za oružanu pobunu Srđe Popovića je temelj prava i politike, jedine budućnosti koja bi imala dubokog smisla. Krivična prijava je jedini važeći ustavni akt za sve u Srbiji i Crnoj Gori koji su stvarna alternativa režimima Aleksandra Vučića i Andrije Mandića, čiji su Ana Brnabić i Dritan Abazović pravni zastupnici koji će samo razumevanjem svih političkih, pravnih i državotvornih poruka sadržanih u prijavi Srđe Popovića moći da budu procesuirani za kriminalno udruživanje, korupciju i pljačku, političke progone i služenje interesima agresorske i zločinačke Ruske Federacije.

Prijava Srđe Popovića bila je najava intelektualnog debakla koji je nastupio njegovim odlaskom, u oskudici jasnog, odgovornog stava, mišljenja i prefinjenog pogleda u suštinu stvari, u prošlost i budućnost.

Srđa Popović bio je najpametniji i najlepši Beograđanin u danima kad je naše poslednje gašenje postajalo jedina pouzdana izvesnost. Vodili smo duge razgovore u okružju kojeg više nema, s Dragoljubom Todorovićem, Rajkom Danilovićem, Seadom Spahovićem. Dragoljub je bio najglasniji, dok je samim deklamovanjem ljudi i pojava ukazivao, tim dugim, bučnim spiskovima, u njihovu suštinu. Na ulici, dok sam čekao da nastavi izlaganje kojim me je privodio razumu i pravu, Srđa Popović bi povremeno zastajkivao i palio cigaretu, i sećao sam se sličnih trenutaka sa svojim ocem, iz davnih vremena koja takođe imaju smisla samo u najprisnijem sećanju.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Ovo je
11.03.2023-07:55 07:55

Zanimljiva tema ali od nezanimljivog autora crnogorca ,koji verovatno nema crnogorski pasoš.