Piše: Rodoljub Kubat, prof
Da se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi nešto loše dešava, poznato je već dvadesetak godina. Još od afera Kačavenda, Pahomije, optužbi za pedofiliju, razne finansijske pronevjere… Te afere nisu dobile nikakav epilog, u smislu da je neko odgovarao za počinjena (ne)djela. Jednu od svijetlih tačaka svojevremeno je predstavljao patrijah Pavle. Međutim, kako je on sve više onemoćavao, nad Patrijaršijom su se sve više nadvijali tamni oblaci. Nažalost, stanje se i dalje ne popravlja. Naprotiv. Crkva se urušava i još dublje tone od samoga društva i države. Iako to na prvi pogled zvuči paradoksalno, u stvarnosti je upravo tako.
Zabrinjavajuće je koliko ima onih koji pristaju da svoj obraz i sudbinu predaju u ruke vladajućim moćnicima. To se ne dešava samo na opštem nivou. Ta svijest je prisutna u mnogim institucijama, od privatnih firmi do državnih ustanova.
Mi, kao narod, kao da nismo ušli u novi vijek, vijek kada građani biraju i smjenjuju vlast po slobodi i savjesti, vijek kada se naglašava borba za ljudska prava i slobode. U našem društveno-političkom životu često se osjeća zadah srednjeg vijeka, kada su se ljudi doživljavali kao podanici suverena. Za stanje u kome se nalazimo u velikoj mjeri je kriva upravo podaničko-kmetovska svijest. Neke institucije i događaji neodoljivo podsjećaju na vrijeme feudalizma. Pogotovo kada se pogleda na unutrašnji život Crkve.
Mladi docent na ulici
Iz dana u dan smo svjedoci raznih omalovažavanja ljudi, zakidanja prava, političkih afera, itd. Ipak pojedini događaji u SPC zavrjeđuju malo više pažnje, jer su dobar pokazatelj stanja u kojem se trenutno nalazimo.
Osvrnuću se na jedan skandalozan događaj koji se desio prije neki dan na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu. Naime, radi se o jednom izboru, to jest reizboru u nastavno zvanje. Na konkurs su se javila dva kandidata, ali je komisija jednoglasno dala prednost mladom i perspektivnom teologu, docentu koji već desetak godina radi na Fakultetu. Riječ je o čovjeku sa integritetom koji nema niti jednu mrlju u životu, niti akademskoj karijeri; ocu porodice i uzoritom hrišćaninu.
Iako je na reizboru za docenta ovaj kandidat ispunjavao apsolutno sve uslove i iako je Nastavno-naučno vijeće prihvatilo pozitivan referat i nije bilo kontrareferata, i ni riječi rasprave niti jednog jedinog negativnog komentara, Vijeće nije glasalo za njegov reizbor nego ga je unaprijed dogovorenim glasanjem izbacilo s posla.
Tako je jedan od boljih nastavnika Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta izbačen na ulicu i ostavljen sa nezaposlenom suprugom i troje male djece bez ikakvih primanja. Ovim je Bogoslovski fakultet pokazao kako nepovratno srlja u neakademsko favorizovanje podobnih nad sposobnima, prekršivši sve akademske običaje. A o neljudskosti ovog postupka nepotrebno je trošiti riječi. Pri svemu tome, ovaj Fakultet insistira da je crkveni i da je dio Srpske pravoslavne crkve.
Kakve veze ima ovaj čin sa hrišćanstvom, suvišno je komentarisati. Nažalost, i ovdje je najveći broj bezkarakternih licemjera i podmuklih karijerista. Većina njih je nažalost ustuknula pred nekolicinom klerikalnih otpadnika od vjere, koji vedre i oblače Crkvom. Njegoš bi vjerovatno te nesrećnike pitao: “Sučim ćete izić pred Miloša, i pred druge srpske vitezove, koji žive dokle sunce grije”. Statistički gledano, samo je jedna četvrtina glasala za predloženog kandidata i time sačuvala obraz. A što ćemo sa preostale tri četvrtine nastavnika?
Inače, tom mladom čovjeku su mjesecima produžavali agoniju time što se sjednice Nastavno-naučnog vijeća ili nisu održavale, ili nisu imale kvorum, pa je cijela stvar više puta odlagana. Nije nemoguće da je novi patrijarh cijelu ovu stvar prepustio svojim pajtosima (to je inače njegov izraz) da vrše što im padne na pamet, i da iznađu način da jednu porodicu istjeraju na ulicu u sred pandemije. Porodica izbačenog kolege je sada naravno bez finansijske i zdravstvene zaštite. Pri tom ne postoji ni jedan objektivan i valjan razlog da on ostane bez posla. Stvarno se treba pitati: da li ti ljudi vjeruju u Boga? Mišljenja sam – NE.
Posjeta i ordenje
U međuvremenu, patrijarh je išao na noge Draganu Markoviću Palmi, i to u vrijeme kada su se pojavilo ozbiljne optužbe na Palmin račun zbog podvođenja maloljetnica. Kako taj gest protumačiti? Da patrijarh ide u jedno šumadijsko selo da osvešta Crkvu. Praksa nezabilježena u skorijoj istoriji naše Crkve. Takođe je nedavno patrijarh, kao predsjedavajući Sinoda, dodijelio orden Svetog Save Miloradu Vučeliću. Pretpostavljam da se gospodin Vučelić i sam našao u čudu koje ga je snašlo. Obrazloženje koje je dato je u najmanju ruku iznenađujuće i uvrjedljivo. Poznato je da je većina SNS funkcionera dobila ordenje.
Zanimljivo je i to što patrijarh nije našao za shodno da za sve ovo vrijeme krize, koju Srbi preživljavaju na Kosovu, obiđe sopstveni narod i da mu riječ utjehe i mira. Ako se sa tim nesrećnim narodom politički poigrava režim, zar nije bilo za očekivati da zvanična Crkva ljudskije reaguje na skorija dešavanja, i o tome obavijesti našu i međunarodnu javnost. Zanimljivo je da patrijarh još nije ustoličen u Pećkoj patrijaršiji! Legitimno je pitanje: da li je on doveden da ćuti o Kosovu i ruši još ovo malo ugleda koji Crkva ima? Na sve to “crkvena pamet” okupljena na Bogoslovskom fakultetu ćuti i mučki likvidira čovjeka po čovjeka na pravdi Boga.
Ruku na srce, sam Hristos je najavio da će doći naopaka vremena, u kojima će bližnji ustati na svoje bližnje (u ovom slučaju kum). Da li su ona već tu, ili je ovo stanje pred katarzu ovog napaćenog naroda, pitanje je veliko. Međutim, ukoliko ovaj režim malo duže potraje, a njegove perjanice budu dobijale crkveno ordenje – a mi aktivno ne ustanemo u borbu protiv toga zla – onda su za nas Srbe došla posljednja vremena.