Tokom posljednjih pet mjeseci od kako su počeli protesti građana i dijela opozicije protiv vlasti u Srbiji iznijeti su brojni i različiti zahtjevi. Ipak, kuriozitet je da su na Twitteru mnogi počeli da dijele zahtjeve koje je Antonije Pušić, javnosti poznatiji kao Rambo Amadeus, objavio još pre dvije godine, nakon predsjedničkih izbora u Srbiji na kojima je pobijedio Aleksandar Vučić i protesta koji su nakon tih izbora uslijedili.
A onda su te iste zahtjeve, koji se odnose prije svega na rad medija i izborne uslove, počeli da preuzimaju i prenose brojni portali, što ukazuje ili da su zahtjevi toliko dobro sročeni ili da se u Srbiji istorija previše često ponavlja, pa su neki zahtjevi već postali konstanta. To je i bio povod za razgovor za Al Jazeeru sa ovim poznatim muzičarem, pjevačem, tekstopiscem i sve angažovanijim pobornikom zaštite prirode.
Šta Vama govori činjenica da se zahtjevi koje ste iznijeli prije dvije godine i danas šeruju po društvenim mrežama i portalima?
Moji zahtjevi su više manje opšte mjesto, mada što ih ljudi više šeruju, meni se manje dopadaju, pa bi ih ipak poslije dvije godine promjenio. Više bih volio da ljudi sami izmišljaju i iznose svoje zahtjeve, da se stvori neki dijalog, nego što ponavljaju tuđe kao neki digitalni papagaji. E da, govori mi i o tome da twiteraši kasne za fejsbuklijama dvije godine, jer sam ja to objavio na fejsu prije dvije godine, a sad ga twiteraši dijele.
Mislite li da je realno da neki od tih zahtjeva postanu predmet nekog potencijalnog dijaloga vlasti i opozicije? Poput onog da nezavisna studentska komisija sredi biračke spiskove. Mislite li da bi opozicija predložila tako nešto? I ko bi birao tu nezavisnu komisiju? Šta bi bio garant njene nezavisnosti, ali i stručnosti?
Ne znam, i nije toliko važno u ovom trenutku. Bitno je da se priča o ovim temama, vremenom će se nešto iskristalisati. Ideje su kao suve sjemenke, treba im toplota, vlaga i vrijeme da proklijaju. Razvoj društva je spor, proces, baš kao u baštovanstvu, treba sačekati dok sjeme ne proklija, nikne iz zemlje, pa još dugo treba čekati dok ne budemo brali slatke jabuke našeg truda. Ta slatka jabuka zove se građansko, demokratsko, pravedno i odgovorno društvo. A odgovorno društvo je ipak samo sastavljeno od odgovornih pojedinaca, jer su zakoni u najuređenijoj i najneuređenijoj državi prilično slični.
Kompletan intervju možete pročitati OVDJE.
Zahtjevi Ramba Amadeusa
Pre dvije godine u jeku studentskih demonstracija u Beogradu nakon predsjedničkih izbora u Srbiji na kojima je pobijedio Aleksandar Vučić, Rambo Amadeus je na Facebooku objavio nekoliko zahtjeva koji su se brzo proširili internetom.
1. Tabloidima i šund televizijama oduzeti pravo na informativni program i objavu vijesti iz politike, bilo kakve političke emisije. Red sisa, red guzica, red političara – degradira i nas i vlast.
2. Nezavisna studentska komisija da sredi biračke spiskove, navodno ima više birača no punoljetnih stanovnika.
3. Uvođenje zakonske obaveze glasanja – demokratija je taoc neodgovornih apstinenata. Najrevniji su očigledno ovi što olovku uzimaju jednom u 4 godine u ruke, pa neće nikako da propuste taj doživljaj. Najneodgovorniji su ovi što misle da znaju sve, što se ponašaju kao da je izbor za mis, pa im se “niko ne sviđa”.
4. Ograničiti minutažu pojavljivanja političara na televiziji. Ovaj se pojavljuje 100 puta više nego Tito. Tito je, sjećam se bio samo prvih 5 minuta dnevnika, a govore je držao samo kad je neka frka ili proslava, jednom u 3 mjeseca. Ovaj je na tv duže od spikera.
5. U Informativnim emisijama ukinuti informacije šta je ko rekao, ostaviiti samo šta je ko uradio. Šta se stvarno dogodilo. Od palamuđevine se ne razaznaje šta jeste a šta nije.
6. Svako veče na TV dnevniku pokazivati grafikone spoljnog i unutarnjeg duga, broj nezaposlenih, top listu prosječnih dohodaka u Evropi.
Na kraju je pozvao i druge da dopišu svoje, ali uz napomenu da pravila treba da važe za sve.