Migranti kažu da ih policija „vraća“, a policija tvrdi da ih „odvraća“ od ulaska u zemlju. Razlika je pravno bitna, ali je realnost ista – stotine ljudi gazi Drinu ili pliva u brzacima. Navodno su se neki tako utopili.
Banja Koviljača i Mali Zvornik kraj Drine su često posljednje stanice migranata u Srbiji prije nego što pokušaju da uđu u Bosnu, odakle dalje idu ka Hrvatskoj. Zbog prelaska granice rizikuju sve, pa i život – Drina zna da bude duboka i brza. Traže gazove ili plivaju noću, kako ih ne bi uhvatila granična policija BiH.
Policiji neko i promakne, ali oni koje policajci uhvate i vrate u Srbiju, tvrde da to nekada bude vrlo nemilosrdno. Desetak momaka sa kojima je reporterka DW prije nekoliko nedjelja pričala na napuštenoj željezničkoj stanici u Banji Koviljači rekli su da su do sada tri puta bili vraćeni u Srbiju.
“Oni koji imaju novca, idu organizovano čamcima. Mi nemamo novca, moramo sami. Ali bosanska policija je strašna prema nama. Posljednji put su gurnuli trojicu u Drinu, a oni nisu znali da plivaju. Udavili su se. Mrtvi su”, ispričali su tada.
Ne “vraćaju” nego “odvraćaju”?
To su teške optužbe, i ovi mladići nisu jedini koji ih iznose. Granična policija BiH pak na upit DW odgovara da se rukovodi konvencijama kojima se štite prava i slobode migranata, i da oni ne vraćaju migrante, ali ih odvraćaju od prelaska.
Iako može da zvuči kao jezička akrobacija, razlika je vrlo bitna. Snage reda imaju pravo da spriječe nekoga da uđe u zemlju, ali nemaju pravo da ga, ako je već ušao, vrate u susjednu državu. Tada je u pitanju takozvani push back, ilegalna praksa koju mnoge policije primjenjuju prema migrantima, često uz brutalnu silu.
„Tokom odvraćanja nezakonitih migranata, policijski službenici ne koriste silu, već upotrebom svjetlosnih i zvučnih signala na službenim vozilima i samom svojom nadležnošću na obali rijeke upozoravaju migrante na nezakonit prelazak državne granice“, stoji u odgovoru granične policije BiH.
U opštini Zvornik u Republici Srpskoj, koja je najbliža mjestu prelaska Drine, nadležni kažu malo drugačije. A za svoj odgovor su upotrijebili podatke te iste granične policije.
„Podaci sa terena kažu da je to broj između 20 i 50 migranata dnevno. Nedavno su iz Granične policije BiH izjavili da istu grupu migranata znaju da vrate i po 22 puta u toku jednog dana“, navode iz kabineta predsjednika Opštine Zvornik.
Prisiljeni da preplivaju rijeku
Teško je utvrditi da li migranti već uspijevaju da se dokopaju teritorije BiH prije nego što budu vraćeni u Srbiju, ili ih policija otjera dok se bliže granici na Drini. Tek, dileme nema da migranti moraju da se vrate preko rijeke.
„Bez puno zadržavanja, administracije, samo kažu vrati se isto kao što si i prešao. Bar smo tako mi čuli“, rekao nam je Robert Lestmajster, upravnik centra za azil u Banji Koviljači.
Prema njegovim riječima, srpska policija je u Drini pronašla najmanje četiri tijela, mada se ne bi moglo tvrditi gdje su i kako ti ljudi stradali.
Nevladine organizacije koje brinu o izbjeglicama u BiH ne znaju sa sigurnošću da li su se neki od migranata zaista utopili. Iz Danskog savjeta za izbjeglice su od marta do oktobra prikupili izjave 191 migranta koji svi tvrde da su vraćeni preko Drine. Navodno je samo njih 25 imalo čamce, dok je ostalih 166 moralo da pliva.
„Tokom prisilnog prelaska rijeke u obzir nisu uzete sposobnosti plivanja, fizičko stanje ljudi, starost, trenutni vremenski i uslovi u rijeci“, kažu u danskoj organizaciji za DW. Navodno su u rijeku vraćani i stari, iznemogli, kao i neplivači.
“Samo mi nemojte lomiti noge!”
Institucije BiH nerado govore o problemima na Drini, kao i mogućem kršenju ljudskih prava i konvencija, premda su dobro upoznate sa primjerima. U regionu Bihaća odlično znaju da hrvatska policija na sličan način vraća migrante koji napuste BiH.
Nedavno je ministar unutrašnjih poslova Unsko-Sanskog kantona Nermin Kljajić rekao da su nailazili na migrante vraćene sa hrvatske granice koji su bili maltretirani, opljačkani ili čak bez odjeće.
O ponašanju hrvatske policije u Danskom savjetu za izbjeglice kažu da se migranti suočavaju sa „nasilnim i ponižavajućim tretmanom, kao i uništavanjem ili krađom ličnih stvari“.
U izbjegličkom kampu Miral u Velikoj Kladuši je nedavno reporterka DW pričala sa velikim brojem ljudi koji tvrde da je hrvatska policija prema njima bila nasilna. Zulkar Nain (31) iz Pakistana nam je tako ispričao da zna da je prelazak granice ilegalan i da je u redu ako ga vrate nazad. „Ali samo mi nemojte lomiti noge“, rekao je on, obazirući se na svoja iskustva sa hrvatskom policijom.