U svojim je posljednjim medijskim istupima predsjednik Zoran Milanović djeda bivšeg ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera nazvao ratnim zločincem, a kako mu se na piku našao ovaj potencijalni hrvatski ambasador u Vatikanu, tako se predsjednik ponovno sukobio i s ministrom vanjskih poslova Grlićem Radmanom čijeg je pokojnog oca Antu nazvao komunjarom.
Nije doduše ni aktuelni predsjednik Hrvatske u politici stasao bez porodične pozadine, piše Dnevno.hr.
Karijeru je započeo u Ministarstvu vanjskih poslova sarađujući s aktualnim Plenkovićevim savjetnikom Matom Granićem, no prije toga političkim putem karijeru je gradio i predsjednikov pokojni otac Stipe. Poznato je da je Stipe Milanović bio sekretar kabineta Mike Tripala, zagrebački gradski zastupnik i rukovodilac Odbora za izgradnju dvorane Vatroslav Lisinski. Početkom 90-ih postao je pomoćnik ministra Vlatka Pavletića, a iz medija se povukao baš kada je njegov sin Zoran ušao u politiku.
Korijene Milanovićev otac vuče iz skromne porodice iz Dalmatinske zagore, kao dječak radio je u rodnom kraju, odnosno u Glavicama pored Sinja u seljačkoj zadruzi. Budući da je dolazio iz boračke porodice, ponuđen mu je upis u podoficirsku školu, čemu se suprotstavio stric Ivan, prvoborac i profesionalni oficir. Inače je Milanovićev otac završio Sinjsku gimnaziju u generaciji kojoj su pripadali Vladimir Veselica i general Petar Štimac. U Zagreb dolazi 1956. i upisuje medicinu, no već na prvoj godini se razbolio od teške upale pluća, zbog čega se nekoliko mjeseci liječio u rodnom kraju.
Kupio BMW na račun ministarstva
U tom intervalu odlučuje se prebaciti na Ekonomiju, na studijama se sprijateljio s vlasnikom zadarskog Tankerkomerca Božom Jusupom i vlasnikom Francka Milanom Artukovićem, ali i mladim studentom prava Stipom Mesićem. Kada je stekao diplomu, Milanović stariji odlazi put Sarajeva na odsluženje vojnog roka, kada je to obavio vraća se u Zagreb te se kandiduje za rad u diplomatiji. Međutim, diplomata Novak Pribičević odgovara ga od toga pa odlazi u Gradski komitet Saveza komunista jer je Tripalo tražio šefa kabineta. Do posla dolazi zahvaljujući činjenici da je bio sin borca i nekadašnji omladinski predsjednik. Kasnije je radio i s Perom Pirkerom i sa Srećkom Bijelićem.
Stipe Milanović ukida SIZ-ove i pokušava uvesti štednju, a zbog toga ulazi u sukobe s Pavletićem, koji je na račun ministarstva u to vrijeme kupio BMW. Kada je uvidio da ne može više ostati u ministarstvu, u pomoć mu priskače Mesić nudeći mu poziciju ambasadora u Ukrajini ili imenovanje na sekretarsku poziciju Matice iseljenika, no kako nije bio HDZ-ovac, to je bio problem pa se odlučuje učlaniti u vladajuću stranku, iz koje skupa s Mesićem izlazi sredinom 90-ih.
Radio je i u Privrednoj banci, kamo je došao na poziv Martina Katičića, oca današnjeg Plenkovićevog sekretara Krunoslava Katičića. Prema tome izgleda da su Milanovićevi porodični korijeni daleko više vezani uz HDZ no što je to slučaj s premijerom Andrejom Plenkovićem.
Đed završio u partizanima
Svojevremeno je opsežno predsjednikovo porijeklo analizirao nedjeljnik 7dnevno pa smo tako došli do zanimljivih saznanja.
Predsjednik Milanović navodno je 1992. godine u sinjskom samostanu pregledao popise stanovništva pa slijedom toga upoznao porodično stablo od početka 19. stoljeća, a kao dokaz solidnog statusa sam je predsjednik opisao kući izgrađenu 1920.godine, riječ je o višespratnici u čijem se donjem dijelu čuvala stoka, dok su na spratu živjeli ukućani.
Kuća je to u kojoj su živjeli Milanovićevi đed i baba Ante Milanović i Pera Romac, a tu je rođen i njegov otac Stipe. Djed nije bio pretjerano školovan, do početka Drugog svjetskog rata bavio se fizičkim poslovima, no završio je u partizanima, kao i većina njegovih rođaka što s đedove, što s babine strane.
Prvi se partizanima priključio đedov mlađi brat Ivan koji je prije rata bio radnik u raznim mjestima na sjeveru Hrvatske. Taj se Ivan Milanović spominje kao učesnik u formiranju Druge dalmatinske brigade, borio se na Sutjesci, a rat je završio u Trstu kao major Jugoslavenske armije. Stariji brat Ante partizanima se priključio 1942.te je uglavnom ratovao po Dalmaciji. Ivan Milanović nakon rata ostaje u vojsci, premješten je u Srbiju u kojoj je proveo cijeli radni vijek, tamo se oženio vojvođanskom Mađaricom, a on i predsjednik Milanović su jako bliski.
Milanovićev otac oženio je pak Đurđicu Matasović s kojom je dobio sinove Zorana i danas pokojnog Krešimira. Bračni par jedno je vrijeme boravio na Knežiji, nakon čega sele u novi stan na Trnju.
“Dali bi mi sve samo da me se riješe, a ja sam iskoristio zakonske mogućnosti. Od otpremnine smo mlađem sinu riješili stambeno pitanje, a Zoranu zajedno sa supruginom porodicom isto pomogli kad je kupio stan; žena i ja preselili smo se u manji stan. Bilo mi je jasno da su okolnosti takve da za mene u tom sistemu nema mjesta”, tvrdio je svojevremeno pokojni otac Milanović.
Roditelji se upoznali u Esplanadi
Porijeklo predsjednikove majke Đurđice Matasić znatno je drugačije od onog očevog. Njeni preci pripadali su građanskoj klasi i živjeli u stanovima u Senju. Matasić je u Zagrebu završila Pedagošku akademiju te je cijeli radni vijek provela kao nastavnica u školama. Na jednom plesu u Esplanadi 65-te upoznaje diplomiranog ekonomistu Stipu Milanovića za kojeg se udaje već naredne godine, kum na svadbi bio je Milanovićev nekadašnji najbolji prijatelj Vladimir Veselica. Iako je porodica predsjednikove majke živjela u Senju, Matasići su porijeklom Ličani iz Gacke doline, a djevojačke prezime Milanovićeve bake je Glavaš.
”Preci po majčinoj liniji nosili su različita prezimena: Tomajić, Nikšić, Rončević i Raklić, a neki od njih bili su radnici Habsburške monarhije i veći dio života radili su u raznim dijelovima Kraljevine, tako da su se nerijetko tek poslije penzionisanja definitivno vratili u Senj: sredinom 19. vijeka Ivan Raklić i Stjepan Nikšić otišli su u Wiener Neustadt na tamošnju Terezijansku vojnu akademiju, oni su bili prvi preci Zorana Milanovića koji su se školovali u Austriji, a isto su učinili i njihovi sinovi, obojica su imala pristojne oficirske karijere i vojnu karijeru okončali su činom pukovnika odnosno potpukovnika, što znači da je napredak u državnoj službi omogućio i socijalni uspon Milanovićevih predaka po majčinoj liniji koji su postali dio višeg srednjeg sloja Austro-Ugarske Monarhije.
Njegovi pradjed i prabaka, Josip i Georgina Matasić, bili su gimnazijski predavači i gotovo cijelu karijeru proveli su u školama na području Slavonije: ondje se 1892. rodio Stjepan Matasić, đed Zorana Milanovića”.
Baba čuvala porodičnu tajnu
Predsjednikova majka Đurđica ime je dobila po prababi Georgini, u dokumentima iz školskog doba navodi se kao Georgina, no kako se porodica 49-te preselila u Rijeku na svim ispravama stoji da je Đurđica Matasić. Bilo je to doba kada je taj dio Milanovićeve porodice zadesilo teško razdoblje. Naime, prvo se 1921. pri povratku s proslave u Senjskom kanalu utopio prađed Josip Matasić. A potom je njegov sin Stjepan, koji je Milanovićev biološki đed, otišao na studije ekonomije u Beč koje nikada nije završio. Započeo je Prvi svjetski rat, a on je mobilizovan i poslat na front, nakon toga u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca počeo se baviti preduzetništvom pa je tako bio vlasnik pilane u Bosanskoj Krupi, nakon čijeg se bankrota vraća u Senj i postaje jedan od upravitelja lokalne banke. Tada ženi Mariju Glavaš iz Krasnog, a već iduće godine rađa se Milanovićeva majka Đurđica Gina Matasić, a zatim i njena braća Ante i Stjepan.
Brat Ante dugogodišnji je diplomata i tast HDZ-ovca Gordana Jandrokovića. Početkom jeseni 43-.e kada je kapitulirala Italija u Senj ulaze partizani koji su se tamo zadržali par dana, nakon toga kreće njemačka kontraofenziva, a u savezničkom napadu i teškom bombardovanju grada stradava Stjepan Matasić, predsjednikov đed. Međutim, partizani su im kasnije ipak konfiskovali kuću, no budući da je bila nezaposlena, udovica Marija s troje male djece sli na Sušak, gdje s još jednom porodicom dijeli socijalni stan. Kako nije imala stalan posao, tako se bavila svime i svačime da bi prehranila porodicu. Na tom ostrvcetu upoznaje radnika iz Ličkog Lešća, Petra Plišića za kojeg se udala početkom 50-ih kada su zajedno preselili u zagrebačku Dubravu.
Baka Marija godinama je skrivala veliku porodičnu tajnu Milanovića. Naime, ona je u strogoj diskreciji krajem 1966., odnijela Zorana Milanovića na krštenje i po sebi mu dodijelila krsno ime Marijan. Za to nije znao niko punih 15 godina, i baka je tek krajem života otkrila tu tajnu svojoj kćeri Gini.