Džon Simpson, novinar koji je pola vijeka proveo izvještavajući za BBC iz više od 120 zemalja širom svijeta, kazao je za N1 kako ga je “bilo strah Ratka Mladića”, a Radovana Karadžića smatrao je ”ludim vizionarom”.
Prisjećajući se vremena koje je proveo tokom rata u Sarajevu, za N1 Simpson je govorio o karakternim razlikama dvojice ratnih vođa bosanskih Srba koje je imao priliku da intervjuiše, kao i o uslovima života tokom opsade. Simpson, koji je tokom više od 50 godina rada za BBC izvještavao iz 30 ratnih zona, kazao je da ga je Ratka Mladića bilo strah i da je bilo teško razgovarati sa njim.
“Uvijek me je plašio. Uvijek kad bih bio sa njim, ja sam se osjećao kao da bi mogao da ti uradi bilo šta, a on je znao da može da ti uradi šta hoće. I stvarno, tih dana, da me je neko ubio, možda bi bilo malo reakcija u Engleskoj, ali generalno se ništa ne bi desilo”, rekao je, uz opis da je Mladić “jako, jako težak”.
Simpson je ocijenio da je Radovan Karadžić “potpuno drugačija osoba”.
“Čudan, ludi vizionar, u stvari. Uvijek je bilo mnogo lakše razgovarati s njim. Volio je razgovarati sa ljudima”.
“Mladić je htio da se svađa sa vama, a Karadžić je htio da vam objasni svoju ideju. Tako da je to bila prilično važna razlika među njima”, dodao je Simpson.
Ono što se desilo obojici rekao je da je “jako važno”.
“Ljudima koji počine zločin se mora suditi, mislim da je to nezaobilazno”.
Na pitanje kako se osjeća što je ponovo u Sarajevu, Simpson je rekao da je “izvanredno”. Kazao je da je 1992, 1993. i 1994. godine vidio Sarajevo u “najgorem stanju”, te je opisao kako je to bilo.
“Sada je bilo gotovo nemoguće povjerovati kako su bili loši uslovi. Prvi put sam došao u zimu 1992. godine. Hrane u hotelu gotovo nije ni bilo, a opet je bila bolja nego igdje drugdje. Bili smo gladni, sve vrijeme. Kažnjavali bi sebe kad bi spominjali hranu. Svi smo htjeli da pričamo o hrani, pa je onaj ko bi bio uhvaćen kako priča o hrani morao platiti pet funti ili kod Amerikanaca 10 dolara”.
Kaže da je hrana bila za njegov tim “jedino o čemu su mogli razmišljati”.
“Bilo je veoma opasno. Tri puta sam ovde bio nadomak smrti. A nekoliko mojih prijatelja je ubijeno ovde, ili su ranjeni. Morali ste iza sebe ostaviti sve vrste osjećanja i očekivanja normalnog života, ovo je bilo divlje i ludo i užasno”, kazao je za N1 i dodao:
“Zimi nije bilo grijanja ni za koga, niti hrane, a ljeti nije bilo vode za piće. I na više načina je to, u ljeto 1993. i 1994. bilo je još gore od gladi, jer ljudi se prepadnu ako ne piju. Svi smo smrdjeli, ljudima su glasovi bili kreštavi zbog nedostatka vode”.
No, rekao je i da ne bi svoje vrijeme u Sarajevu “propustio ni za šta”.
“Drago mi je što sam bio. To je bio veliki zločin. Osjećao sam da je opsada Sarajeva bila užasan zločin. Vidio sam toliko mnogo užasnih prizora ovdje. Kako se ubijaju nevini, dobri ljudi. Smatram da je važno znati šta su ljudi u stanju da urade”, kazao je.