Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Nikola Samardžić: Balkan vode populisti sa zlokobnim namjerama

Pripadnost dela establišmenta sovjetskoj ideji rasturila je Jugoslaviju zatirući sve njene tragove. U tome je bila suština jugoslovenskog sukoba. Naše etničke distance nisu bile dovoljne da bi nastupio sukob tolikog intenziteta. Jugoslovenski sukob podelio je i Evropu, i to je danas jasnije nego ikad, kad su već nakon NATO-intervencije 1999. pojedini evropski lideri postali advokati Putinovih interesa ugrađujući se u energetske aranžmane, ili u borbi za politički prestiž, smatra profesor Nikola Samardžić

Nikola Samardžić je profesor rane moderne istorije Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Istraživao je u Francuskoj, Španiji i Dubrovniku (Fulbright Scholar 2003, New York University, USA). Urednik je časopisa Limes Plus i Acta Historiae Medicinae (izlazi od 1960). Obnovio je Naučno društvo za istoriju zdravstvene kulture osnovano 1955. Kolumnista je dnevnog lista Danas. Bio je član Demokratske stranke od 1994, te LDP-a od 2005. S grupom političkih aktivista osnovao je 2018. političku organizaciju Glas.

SEDMICE IZA NAS BILE SU U ZNAKU PRIČA O PREKRAJANJU GRANICA. JESU LI LIDERI REGIJE DOŠLI DO TE TAČKE KADA SPAS TRAŽE U PODIZANJU TENZIJA PRIČAMA O PREKRAJANJU GRANICA KROZ TZV. NON-PAPERE? KOLIKO SU USTVARI TO OZBILJNE PRIČE ILI PORUKE KOJE DOLAZE OD NJIH ILI SE IPAK RADI O PUKOM POPULIZMU DA SE ZAMAGLI NERAD?

– EU je obećala davne 2003. da će integrisati zapadni Bakan, zapravo celu bivšu Jugoslaviju. Bilo je jasno da je EU nepotpuna bez Jugoslavije, koja je bila od nastanka neka vrsta male ujedinjene Evrope. Jugoslavija je štaviše uspela da se, sa uvećanom teritorijom, obnovi nakon Drugog svetskog rata. Druga Jugoslavija, nažalost, nije raspolagala političkim i institucionalnim kapacitetima da se uključi u proces evropske integracije zbog prirode režima i dubokog siromaštva. Jugoslavija je tako preživela Drugi svetski rat, ali ne i raspad Sovjetskog saveza.

PODJELA EVROPE

Pripadnost dela establišmenta sovjetskoj ideji rasturila je Jugoslaviju zatirući sve njene tragove. U tome je bila suština jugoslovenskog sukoba. Naše etničke distance nisu bile dovoljne da bi nastupio sukob tolikog intenziteta. Jugoslovenski sukob podelio je i Evropu, i to je danas jasnije nego ikad, kad su već nakon NATO-intervencije 1999. pojedini evropski lideri postali advokati Putinovih interesa ugrađujući se u energetske aranžmane, ili u borbi za politički prestiž. Slovenija i Hrvatska uspele su da sprovedu reforme kao države koje iz raspada Jugoslavije nisu iznele bitne teritorijalne sporove. Raspolagale su korisnim istorijskim institucionalnim iskustvom zahvaljujući habzburškom nasleđu, ali i razvoju za koji su iskoristile svoj boravak u dve Jugoslavije. Slovenija i Hrvatska iskoristile su zamah proširenja koje je obuhvatilo istočnu Evropu, i ta energija, i ta ideja, danas nedostaju i nama i Evropi. Ostatak Jugoslavije nastavio je da se dezintegriše. Dezintegracija je otvarala nova teška pitanja, a njen destruktivni karakter bio je apsolutan, u tom smislu da nije podsticala rad na evropskoj integraciji u ostatku bivše Jugoslavije, iz koje su Slovenija i Hrvatska pobegle kad je Srbija otkrila svoje suštinske namere, da Jugoslaviju preda Sovjetskom Savezu. Zato je evropska ideja neprihvatljiva svim našim kvislinzima, koji služe Rusiji, Kini i Turskoj. U toku kriza koje su potresale EU, zaključno sa Ukrajinom, migrantskom krizom i Brexitom, i zahvaljujući dolasku Donalda Trumpa na vlast u SAD, cela bivša Jugoslavija postala je prostor malignih uticaja Rusije, Turske i Kine. Populisti su preuzeli vlast u svim bivšim jugoslovenskim republikama, možda bez Severne Makedonije, uključujući Sloveniju i Kosovo. Samo su Slovenija i Hrvatska i dalje u stanju da održavaju demokratske procedure. Svi evropski populistički lideri, i sve evropske populističke partije su ruske marionete. Rusija insistiranjem na teritorijalnom umesto na demokratskom i integrativnom principu pretvara bivšu Jugoslaviju u zonu zamrznutih sukoba, kako je već postupala na Kavkazu i u Ukrajini.

DAN EVROPE I POBJEDE NAD FAŠIZMOM JE, ČINI SE, BIO PRILIKA DA SE NARODI NA BALKANU PONOVO SVAĐAJU O TOME KO SLAVI VEĆEG ZLOČINCA-SARADNIKA OKUPATORA. KAKO SMO DOŠLI DO TOGA DA UPIREMO PRSTOM U DRUGOG DOK SLAVIMO LJOTIĆA, DRAŽU, NDH, BLEIBURG I(LI) MUSTAFU BUSULADŽIĆA?

– Umesto denacifikacije, imamo renacifikaciju. Vraćamo se u senku prošlosti, jer prošlost nikad nismo dovoljno razumeli. Demokratija se u Evropi razvijala tamo dokle su stizali američki tenkovi, između 1943. i 1945. Naša demokratska tranzicija kasnila je za istočnoevropskom deset godina. Sve naše aktivne generacije pamte samo dezintegraciju, koja traje u kontinuitetu četiri decenije, od nasilnog gušenja albanskih nacionalističkih demonstracija nakon Titove smrti. Nacizam i fašizam nisu poraženi jer komunizam nije poražen ni 1945, ni 1989. Revizionizam je samo jedna od linija populizma, a svaki evropski populizam je kvislinška politika koja zastupa interese Rusije, Kine i Turske.

KOLIKO DRŽAVE ZAPADNOG BALKANA IMAJU SNAGE DA SE IZBORE S POLITIČKIM POPULIZMOM I KORUPCIJOM? MOGU LI UOPŠTE?

– Nama je potrebna regionalna, susedska, jugoslovenska, kako hoćete, politička koalicija koja će biti okupljena oko zajedničkih ciljeva. Povratak evropskom i evroatlantskom liberalnom konsenzusu. Ulazak u EU i NATO. Brisanje svih granica koje danas dele zajednički jugoslovenski prostor. Zajedničke institucije vladavine prava i bezbednosti. Zajednički ekonomski i kulturni prostor. U trenutku kad je Josep Borrell predstečajni upravnik, iz duboke penzije, evropske diplomatije i bezbednosti, naravno da su ovakve ideje utopijske, ali su sve dostupnije i činjenice o liderskoj nesposobnosti i o korupciji evropskih zvaničnika i možemo razmišljati o tome da li će bivša Jugoslavija postati Evropa, ili će Evropa postati bivša Jugoslavija. I da odgovorim na sva vaša pitanja, populizam i korupcija nagrizaju jedinstvo EU i mi nismo u stanju da se uključimo u programe obnove dok ih ne pokrene sama EU. Ni EU ne raspolaže unutrašnjim dogovorom kako bi se sama izborila s populizmom bez transatlantske saradnje. Tek je promena na vrhu američke administracije otvorila takvu perspektivu.

U JEDNOM OD NASTUPA KAZALI STE DA JE “SRBIJI POTREBNO NEZAVISNO KOSOVO”. ZAŠTO?

– Potreban nam je mir, dugoročno pomirenje. Potrebno je da prihvatimo greške iz prošlosti, da razumemo stvarnost i s Kosovom planiramo zajedničku evropsku budućnost. Kosovo ne može učestvovati u toj budućnosti ako nije suverena država koju priznaju sve članice EU. Kosovo je i dalje pod NATO i EU protektoratom, ali se bezbednost i vladavina prava održavaju u veoma skromnim institucionalnim kapacitetima.

MALIGNA POLITIKA

Zbog svih naših otvorenih pitanja, ne samo s Kosovom, u Prištini, Beogradu, Sarajevu, Banjaluci, Podgorici, na vlasti su populisti s veoma zlokobnim namerama. Crna Gora je demolirana za manje od godinu, ne zbog sticanja nezavisnosti, nego zbog osporavanja njene nezavisnosti.

PREDSJEDAVAJUĆI PREDSJEDNIŠTVA BIH I LIDER SNSD-A MILORAD DODIK NE ODUSTAJE OD PRIČE O MIRNOM RAZLAZU, PODRŠKU TRAŽI U RUSIMA I HDZ-U. JE LI MU TA PODRŠKA DOVOLJNA?

– On bi već proglasio nezavisnost da je dovoljna. Srbiji je potrebna jedinstvena Bosna i Hercegovina kako bismo zajedno ostvarili zajedničke ciljeve. Evropska integracija otvoriće celovit nacionalni prostor za sve narodne zajednice BiH i svaki dalji separatizam je negacija naše zajedničke evropske budućnosti i deo ruskog hibridnog rata koji nastoji da otvori nove zone zamrznutog sukoba. Dayton je, slično tome, bio zamrzavanje sukoba, nije omogućio da BiH postane funkcionalna i dovršena država, niti je dopustio bilo čiji separatizam. Imam utisak da je NATO ponovo intervenisao, ovoga puta preventivno. Ali sam uveren da BiH neće postati jedinstvena, dovršena i funkcionalna država ako se, možda i pritiskom, ne pokrene proces ulaska svih u EU i NATO. To podrazumeva i političke promene u Beogradu i Podgorici

ŠTA JE DANAS DODIK VUČIĆU, A ŠTA VUČIĆ DODIKU?

– Imam utisak da jedan drugom sve očiglednije smetaju, i to nije sasvim loša vest. Dodik ima ponovo šansu koju je dobio nakon Daytona, da odbaci jednu malignu i propalu politiku. Ako Banjaluka bude odustajala od Putinove Rusije, moraće i Sarajevo od Erdoganove Turske. Vučić i Dodik su već duboko na mračnoj strani. U jednom trenutku ostaće i bez ostatka ostataka svojih ucenjivačkih kapaciteta i biće samo deo problema, bez volje i sposobnosti da budu deo bilo kakvog rešenja. Stajaće nas manje vremena, finansija i ljudskih života, ako oni budu u stanju da to prihvate u vremenu koje je pred nama.

 

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve