Na ulicama Novog Sada radi više od 300 prostitutki. Žive u bijedi, svakodnevno ih tuku makroi, mušterije i muževi. Država nema strategiju za pomoć ovim ženama, a u cijeloj zemlji za njih postoji samo jedno svratište, piše Dojče vele
Samo na ulicama Novog Sada ima više od 300 prostitutki, pokazuje istraživanje Instituta za javno zdravlje Srbije i Udruženja Prevent. Najčešće mlade žene između 18 i 29 godinа čekaju na mušterije na nekoliko standardnih mjesta od kojih je najpoznatija Kaćka petlja na putu ka Beogradu. Telo često prodaju za 1.000 do 1.500 dinara.
Istraživanje „Prostitucija u Srbiji – jedno od mogućih lica“ pokazuje da sve one žive u krajnjoj bijedi.
– Potpuno su napuštene od porodice, nemaju nikakvu mrežu podrške, a spirala nasilja koje trpe počinje praktično od djetinjstva – kaže autorka istraživanja Gordana Stojaković iz Udruženja građana S.T.R.I.K.E.
– Naišle smo na djevojke koje su potpuno nepismene, koje ne znaju da broje, dakle nikakvu drugu mogućnost nemaju. Imaju vrlo problematičan bračni status, a tu su često i beskućništvo, a u nekim situacijama i izbeglištvo – objašnjava Stojaković za DW.
Žene najčešće kažu da ih je u prostituciju natjerala potreba da prežive jer drugog posla nema. Jedna od njih priča da je počela da nudi svoje tijelo putem interneta tek u pedesetim godinama života. Zbog starosti, kaže, nisu htjeli da je zaposle čak ni kao peračicu sudova.
Gordana Stojaković postavlja pitanje da li se prostitucija u Srbiji uopšte može nazvati „seksualnim radom” jer su žene na prostituciju primorane zato što nemaju nijednu drugu mogućnost.
– Uslov dobrovoljnosti znači da ona može da radi bilo koji drugi posao bez nekih velikih uslovljavanja i na taj način obezbijedi ekonomsku sigurnost za sebe i porodicu. Ako to nije slučaj, zar nismo onda više na terenu ljudskih prava, a manje na terenu radnih odnosa? – pita se ona.
– Počela sam da se bavim prostitucijom od 17 godine. Rodila sam djevojčicu i morala sam da radim zbog nje, da imamo da jedemo i pijemo – priča za DW 21-godišnja djevojka u novosadskom Svratištu za seksualne radnice. U posao ju je, kaže, uvela ujna, pored koje je naučila da radi.
Njihov život je prenos iz pakla. Nezaposlene su i siromašne, ne postoji mjesto i vrijeme gdje ne trpe neku vrstu nasilja – od prolaznika i žena dok stoje uz ivice kolovoza, preko onih kojima pružaju seksualne usluge do partnera sa kojima žive.
– Najvažnije mi je da moje dijete ima što da jede – kaže djevojka tiho.
Druga djevojka priča: „Prije dvije godine sam imala lom kičme i noge. Mislio je da sam ga pokrala, zamalo nožem da mi isječe glavu. Bila sam napadana i tučena. Vuku nas za kosu, šamaraju, šutiraju. Budem s njima, odradim, ne da mi pare ili mi uzme pare. Moram da mu dam da me ne prebije, ali me opet prebije.”
MAKROI ŠETAJU SLOBODNO
Prostitucija se u Srbiji tretira kao prekršaj, a regulisana je samo jednim članom Zakona o javnom redu i miru. Taj se zakon pred poslanicima posljednji put našao januara prošle godine, kada je izmjenama zakona kazna zatvora za lica koja se odaju prostituciji povećana sa 30 na 60 dana i uvedena mogućnost novčane kazne. Te kazne, međutim, prostitutke najčešće nemaju da plate pa odlaze u ženski zatvor u Požarevcu.
"Imam devojčicu i moram ovo da radim zbog nje" – prostitutke su u Srbiji ostavljene batinama makroa i nasilnika. Jedna priča iz Novog Sada: pic.twitter.com/CPXU9gXWaQ
— DW (Srpski) (@DW_Srpski) February 8, 2017