‘Misterija od početka do kraja!‘ pod tim je naslovom slovački portal Terajškok u utorak objavio razgovor novinarke tog portala Tatjane Michalkove s Danielom Adamcovom iz Trenčina čiji je pronalazak prošle godine u zabačenom dijelu ostrva Krka šokirao Slovačku, Hrvatsku i region, a dospjela je i u brojne svjetske medije.
Slovakinja je bila nađena dezorijentisana, s gubitkom pamćenja, govorila je samo engleski i nije se uopšte sjećala razdoblja od 20. augusta do 12. septembra prošle godine.
Prema Danielinim riječima, ona je uvijek je bila energična i samostalna, pa se tako 1983. spakovala i otišla u Njemačku. Nakon otprilike godinu dana otputovala je u SAD, gdje je ostala do 2000. Tamo je završila umjetničku školu, radila u zlatari, a njen nakit počeo je krasiti mnoge poznate osobe. Kad joj je 1999. pukla veza, život joj se okrenuo naglavačke, a nakon toga vratila se u Slovačku.
“Tražila sam posao prošle godine, ali je bilo problematično. U Slovačkoj me niko nije htio zaposliti. Imala sam iskustva iz inostranstva, govorila sam strani jezik, ali nisam mogla pronaći posao po razumnoj cijeni. U junu 2021. slučajno sam upoznala muškarca koji mi je ponudio posao u Španiji. Trebalo im je nekoliko ljudi za hotel”, ispričala je Daniela, prenosi portal Direktno.
Podigla je novac iz banke da bi imala za putovanje i za život, prodala nakit. Kako nije mogla kontaktirati drugu osobu koja je trebala ići s njom, odlučila je poći sama. Na internetu je potražila agenciju koja pronalazi posao Slovacima u inostranstvu.
Agencija za zapošljavanje
“Dogovorili smo novac i vrijeme kada će doći po mene”, kaže Daniela.
No, o kakvoj se firmi radi, ne sjeća se, sve podatke snimila je u telefon i bilježnicu koju je izgubila. Samo joj se čini da su bili iz istočne Slovačke. Na dan odlaska susrela se s prijateljima i čekala u stanu da dođu po nju.
“Bila sam spremna za put sa stvarima. Stigli su oko ponoći. Sjećam se da su zvonili. Ali ovo je i zadnje čega se sjećam”, otvoreno kaže D. Adamcova.
Ona nema pojma je li sišla dolje s koferima, ne zna u koji je auto ukrcala, koliko je ljudi bilo, ne zna je li zaključala vrata stana. Njena sjećanja završavaju u noći 20. avgusta i počinju tek u septembru. Nema pojma što se u međuvremenu dogodilo.
“Probudila sam se noću. Nisam znala gdje sam i što se događa. Tamo je bio mrak. Zima, tresem se od zime” prisjeća se svojih strašnih trenutaka.
Sjedila je kaže, na šiljatom kamenu, stisnuta, prekrivena velikim pokrivačem koji je bio obliven krvlju. Bila je pretučena, izudarana, krvava i, kako kaže, paralizovana. Mogla je samo djelimično pomicati ruke. Uspjela se samo malo pomaknuti tek pred jutro.
Tada je saznala da je na ostrvu uz more. Sve što je mogla pronaći kod sebe bile su sunčane naočale koje je prepoznala i boca vode. Dozivala je pomoć vičući na ljude oko broda. Vrištala je na engleskom. Slovačkog se uopšte nije sjećala. Čak ni ko je ona. Daniela Adamcova kaže da u bolnici nisu obavili važni preglede i liječili rane. Utvrdili su samo da joj povrede nije prouzrokovao stranac, da je imala jak potres mozga, krv u bubrezima i nalaze u krvi zbog koje su joj bili paralizovani mišići. U to vrijeme sjetila se jedne strašne stvari.
Sjeća se lica
“Sjetila sam se troje ljudi. Sjetila sam se da sam bila na većem brodu s dva muškarca i ženom. Onda se sjećam da su me odvukli na ostrvo. Tamo je čekao još jedan muškarac. Odvukao me na to ostrvo. To je bilo sve čega sam se sjetila. Ali još uvijek vidim lica troje ljudi ispred sebe. Jako dobro njih se sjećam. Opisala sam ih i policiji”, ispričala je za slovački magazin Daniela Adamcova i tvrdi da se ponašanje policije prema njoj bilo promijenilo.
“Gledali su se kao da znaju o kome govorim i odjednom su izgubili interes da me slušaju “, kaže D. Adamcova.
Kaže da joj nisu mogli uzeti ni otiske prstiju jer je na njima imala nešto poput ljepila koje se nije spuštalo. Kasnije joj je policija donijela mokri ruksak u kojem je bilo puno smeća. Pronašla je samo ključeve stana u Trencinu koje je prepoznala. Nestali su papiri, bilježnica, novac i sve ostalo. Daniela se boji da je bila oteta.
Pokušaj ubistva?
“Vjerovatno su mislili da su me ubili jer sam na toj plaži bila pokrivena peškirom, dekom ili nekim prekrivačem. Sve je to tako čudno. Takođe i činjenica da sam imala ljepilo na svim prstima. Što misliš da se dogodilo? Kad sam se vratila kući, počelo mi se vraćati sjećanje, čak i slovački. Mislim da se to moralo dogoditi ovdje u Slovačkoj. Možda to nije bila neka prava kompanija koju sam pronašla na internetu, nego neki prevaranti. Ne razumijem gdje sam bila od 20. avgusta do 12. septembra i što se dogodilo u međuvremenu”, kaže D. Adamcova.
Uvjerena je da joj je neko nanio povrede. Ipak, slovačkoj policiji nije se obratila.