Legendarni jugoslovenski sportski komentator Milojko Pantić komentarisao je stanje u regionu.
Gospodine Pantiću, kako bi u jednoj riječi opisali sportsku scenu stare Jugoslavije?
Sportska scena bivše države bila je zapravo galaksija za ono što imamo danas. Sportska scena u današnjim zemljama koje su činile SFRJ je „isjeckana na froncle“. Kada bi sabrali sve uspjehe i medalje ljudi iz bivših republika vidjeli bi šta je značila ta nekadašnja velika država. I danas su Slovenci, Hrvati, Bosanci, Crnogorci, Srbi u mnogim sportovima u evropskom i svjetskom vrhu a da su ujedinjeni vladali bi planetom.
A da smo ostali ujedinjeni kao zemlja, šta bi se desilo u političkom smislu?
Bili bismo velesila, ne samo sportska. U ono vrijeme tzv. socijalizma sa ljudskim likom Jugoslavija je to bila. Ovih dana imitator svega postojećeg, Aleksandar Vučić, ili kako ja nazivam „sprski kralj Sunce“, organizovao je u Beogradu povodom 60. godišnjice od osnivanja Pokreta nesvrstanih. Sa tim Pokretom on nema veze, jer se nije ni bio rodio kada je Broz to napravio. Vučić sada ne pominje ni Jugoslaviju, ni Tita, nikoga, već je on sada nastavak te ideje. Ta ideja je propala kada su Amerikacni rekli da više nema nesvrstanih, odnosno kada je na globalnoj sceni propao komunizam tj. Sovjetski Savez.
Većinu svoje karijere ste proveli kao sportski komentator. Zbog čega posljednjih godina nastaje ta promjena pa čak češće u sporta u Vašim emisijama komentarišete i politiku?
Treba znati da nijesam studiorao sportsko novinarstvo, već Fakultet političkih nauka, odsjek žurnalizma. Nijesam došao sa DIF-a, već sa FPN-a i imam diplomu politikologa. Kada se bavim politikom onda to radim kao stručnjak za tu oblast. Ali, u sferu politike sam ušao jer pokušavam da odbranim sport koji bi trebalo da bude nevladin, nepolitički, već građanski i civilizacijski sektor života. Tačnije, sport pokušavam da obranim od kvazipolitičara jer sam svjestan da oni obmanjuju narod. Oni nemaju nikakvu politiku. Njihova politika je jedino vladanje ljudima pa i sportom. E to je moja uloga. Zarekao sam se da ću do kraja života razotkrivati te projektante koji su razbili bivšu veliku državu samo da bi sačuvali vlast. To su bivši komunisti koji danas vladaju u skoro svim bivšim jugoslovenskim državama. Drže vlast pod parolom odbrane „srpstva“, „hrvatsva“… a samo im je vlast u glavi. Nikakav politički program nemaju a i sport zloupotrebljavaju u te svrhe.
Razgovaramo u Podgorici gdje promovišete Vašu knjigu „Nebo se otvorilo“. Mnogi zaboravljaju nastavak te rečenice … stadion je eksplodirao. Samo godinu-dvije od tih lijepih fudbalskih emocija koje smo svi doživjeli desilo se da je eksplodirala čitava država u krvavom sukobu. Kako vidite tu situaciju da smo od „bratstva i jedinstva“ došli do bratoubilačkog rata?
Nacionalizam je jedina ideologija koja ima kontinuitet na ovim prostorima. Kao moto za moju knjigu „Nebo se otvorilo“ uzeo sam izjavu Miloševićevog ratnog i predratnog načelnika Službe bezbednosti Jovice Stanišića. Sa Stanišićem sam inače zajedno studirao na FPN-u a 2016. godine po puštanju iz Haga taj zločinac je rekao „kakvi izbori, kakve stranke, kakav parlament u Srbiji je sve SLUŽBA, ona je država jer jedini kontinuitet“. To je nažalost istina. Jasno se vidi kontinuitet od 1945. do danas. Služba vlada koristeći se nacionalizmom. Imali smo odbranu srpstva u Hrvatskoj, Bosni, na Kosovu i evo sada smo došli do obrane srpstva u Crnoj Gori. Umjesto Velike Srbije, sada je na djelu „srpski svet“.
Pomenuli ste BiH, kako vam ta zemlja danas izgleda budući da je najviše propatila zbog rata a i dalje je najviše podijeljena? Smatrate li da ta zemlja može ikada postati funkcionalna u pravom smislu te riječi?
Kada se raspala Jugoslavija, raspala se ideja zajednice više etničkih cjelina. Jugoslavija je bila Evropska unija prije same Unije. Međutim, međunarodna zajednica je takođe doprinijela raspadu te zemlje forsirajući nacionaliste, umjesto da ih eliminišu. Na neki način je licemjerno i to što radi EU danas podržavajući Vučića, Dodika, Plenkovića i ne znam koga sve, a oni jasno i glasno saopštavaju da podržavaju politiku koja je razbila Jugoslaviju. Politiku seceniozma, huškanja na druge, jer je to jedini način da ostanu na vlasti. To je bio i jedini način Miloševiću da zadrži vlast. Prema tome, sudbina BiH je u rukama međunarodne zajednice, a nažalost svjedočimo da se svijet kreće u pravcu stvaranja nečeg novog doba, novog svjetskog poretka gdje bi planeta bila pretvorena u jednu veliku državu, sa jednom ideologijom i religijom.
Govorili smo o mržnji koja je još prisutna u našim društvima. Rat u staroj Jugoslaviji je faktički počeo na fudbalskom terenu sukobom na utakmici Dinamo Zagreb – Crvena Zvezda na Maksimiru. Često se pominje mogućnost formiranja regionalne fudbalske lige, po uzoru na košarkašku koja već dugo traje. Kako vidite taj projekat, šta bi to donijelo fudbalu u regionu?
Što se fudbala tiče nema šanse za formiranje regionalne lige dok god su na vlasti nacionalisti u svim bivšim jugoslovenskim republikama. Nacionalisti su razbili onu ligu koja je bila među pet najjačih u Evropi. Tada smo bili članovi „petice“, kako to kažu kladioničari. Francuske tada to nije bila. Nacionalisti su to razbili. Početak rata je što kažete bio na Maksimiru. Sve je to služba odradila kako bi stvorila mržnju među ljudima i nacijama. Svjedok sam tome. Regionalne lige jednostavno ne može biti sa nacionalistima. Nemoguće je, recimo, to napraviti dok se Srbija ne ogradi od ratnog zločinca Arkana koji je u fudbalu imao šampiona SRJ. Evropski kriminalac, ratni profiter ima FK Obilić. Zatim, šest predsjednika prvoligaških klubova u Srbiji je ubijeno između ostalih Arkan je bio sedmi. Njega i ne računaju, jer formalno nije bio ni predsjednik Obilića, to je bila njegova supruga. „Srpska majka“, kako je zovu Ceca. Kakva majka? Dakle, ljudi su ubijeni. Zbog čega? Pa, kriminal je ušao u naš fudbal. Na kraju, ubijen je i generalni sekretar FSJ Branko Bulatović.
Taj zločin još uvijek nije ni razriješen.
Tako je, ne samo taj. Već nijedno od ovih ubistava koje sam pominjao. Zašto? Zato što su kriminalci i dalje u fudbalu. I kako oni da naprave regionalnu ligu, ne postoji šansa.
Prošle godine ste se na neki način javno oprostili od Vaše voljene, Crvene Zvezde, nakon što su predsjednik i počasni predsjednik tog kluba uručili specijalno priznanje presuđenom ratnom zločincu Draganu Vasiljeviću, poznatijim pod nadimkom kapetan Dragan. Ovih dana u Srbiji taj kapetan Dragan organizuje potpisivanje peticije za oslobađanje, kako kaže, ratnog heroja Zvezdana Jovanovića koji je osuđen za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića. Kako komentarišete tu situaciju, kao jednu devijaciju ili ozbiljnu društvenu metastazu?
To je to što ste rekli – ozbiljna društvena metastaza. Tog opskurnog Austrijalanca srpskog porekla kapetana Dragana služba je dovela u Srbiju. Njega je doveo Jovica Stanišić i proizveo u „kapetana“ i knindže koje će kao da odbrane Srbe u Hrvatskoj. Vasiljević je bio u zatvoru 13 i po godina. Lično nije ubio nikoga ali je bio komandant „knindži“. Sad taj traži peticiju za oslobađanje ubice Zorana Đinđića Zvezdana Jovanovića koga je služba isključila iz specijalnih jedinica jer je bio psihopata. Jovanović je bio na Kosovu kao član specijalnih jedinica. Za tu priču se ne zna. Išli su i prošli kraj nekog sela gdje je neki čobanin čuvao stoku. Taj Jovanović je bio komandant te jedinice i pitao je vodiča – ko je ovaj? Vodič mu je odgovorio da je to domaćin i da nije bitan, na šta je Jovanović rekao jedinici da produže dalje. To su i uradili a Jovanović se vratio i pobio cijelo stado. To može da uradi samo monstrum. Taj je ubio Đinđića i toga hoće da oslobodi kapetan Dragan. Pitam se samo kako nije sramota Dragana Džajića, fudbalsku legendu, da takvom čovjeku (Vasiljeviću prim. aut) uručuje priznanje. A zna da je bio u zatvoru i da je osuđen kao ratni zločinac.