Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Milanović i Dodik, Putinovi bludni sinovi

Dodika i Milanovića veže i naglašena opčinjenost načinom vođenja politike, javne komunikacije i vladanja koje više od dvadeset godina upražnjava ruski čvrstorukaški lider Vladimir Putin

Piše: Fadil Mandal, Avaz

Ko bi prije dvije decenije rekao da će dvojica bivših socijaldemokrata Milorad Dodik i Zoran Milanović na kraju završiti kao rigidni populisti i desničari kojima uzor više nije njemački postratni velikan, mirotvorac Vili Brant (Willy Brandt), nego ruski nacionalistički diktator Vladimir Putin.

Od političara koji su simpatije javnosti i podršku birača dobijali zato što su doživljavani kao potpune suprotnosti u odnosu na balkanskog kasapina Slobodana Miloševića i velikohrvatskog opsjenara Franju Tuđmana, Dodik i Milanović pretvorili su se u svojevrsne čuvare njihovih nedjela i nastavljače njihove antibosanske politike.

Udar na Plenkovića

Istorija srpsko-hrvatskih odnosa, osim latentnih sukoba, puna je i primjera bliskosti, saradnje i razumijevanja njihovih vodećih političkih predstavnika, posebno kada je na stolu bila ideja podjele BiH i konačnog ostvarenja velikodržavnih snova i projekata. Nisu tu ni Milanović ni Dodik nikakav izuzetak.

Ono što njih dodatno veže je naglašena opčinjenost načinom vođenja politike, javne komunikacije i vladanja koje više od dvadeset godina upražnjava ruski čvrstorukaški lider Vladimir Putin.

Stoga ne treba da čudi što Milanović, u jeku krize na istočnim granicama Ukrajine, napada hrvatskog premijera Andreja Plenkovića zato što je otišao u Kijev i dao podršku tamošnjim vlastima u odbrani od moguće ruske vojne invazije. Kao što nije iznenađenje da Dodik, takođe, ne vidi ništa sporno i agresivno u tome što je Putin najprije oteo Krim od Ukrajine, a sada želi raskomadati tu zemlju i okupirati region Donbasa, koji većinski naseljavaju etnički Rusi.

Paralele sa situacijom u BiH ovdje su neizbježne. Kao što i Dodik i Milanović gaje otvorene simpatije ili, pak, ravnodušnost prema ruskoj politici u Ukrajini, Gruziji i drugim bivšim sovjetskim republikama koje se žele otrgnuti iz smrtonosnog zagrljaja ruskog medvjeda, tako i ruski medvjed uzvraća pokroviteljskim zahtjevom da zapadne zemlje i njihovi lideri u Vašingtonu, Berlinu i Londonu prepuste Bosnu na milost i nemilost srpskim i hrvatskim nacionalistima.

Rezolucija o Srebrenici

Otuda i uporno višegodišnje negiranje uloge Kancelarije visokog predstavnika za BiH, pozivanje na tzv. izvorni Dejton, rusko sprečavanje novoimenovanog visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt) da se obrati na sjednici Savjeta bezbjednosti UN-a, te stalno ponavljanje da su visoki predstavnik i OHR “nelegalni”, nepotrebni i navodno antisrpski i antihrvatski nastrojeni, što je sve muzika koja itekako godi Dodikovim, ali i ušima Zorana Milanovića i njegovog štićenika u BiH, čelnika ovdašnjeg HDZ-a Dragana Čovića.

Nema dvojbe, kontinuitet ruskog zloćudnog uticaja u BiH ima svoju jasnu putanju. U očima većinske zapadne i bosanske javnosti Rusija pod upravom Vladimira Putina je neprijatelj slobode i demokratije, ne samo na prostoru zapadnog Balkana.

U agresiji na BiH devedesetih godina prošlog stoljeća brojni ruski dobrovoljci borili su se na strani Mladićevih i Karadžićevih krvavih hordi i Miloševićeve mašine zla.

Na dvadesetu godišnjicu genocida u Srebrenici Rusija je u Savjetu bezbjednosti spriječila usvajanje Britanske rezolucije kojom se osuđuje taj monstruozni zločin koji su počinile Vojska i policija RS. Na tom potezu svako malo joj do neba zahvaljuju i Milorad Dodik i Aleksandar Vučić.

Nadalje, ruski su prsti bili umiješani i u neuspjeli pokušaj državnog udara 2016. godine u Crnoj Gori, kada su prosrpski elementi željeli zaustaviti put ove male balkanske zemlje prema NATO-u i Evropskoj uniji.

Potrošeni žetončići

Nekoliko godina kasnije sličan scenario je primijenjen i u Sjevernoj Makedoniji, ali su se tamošnje demokratski izabrane vlasti uspjele oduprijeti malignom proruskom planu i na kraju su uvele svoju zemlju u sigurnu NATO luku.

Tako su, osim Srbije, jedine tačke oslonca za rusku politiku na Balkanu ostale u strukturama oko Milorada Dodika i Zorana Milanovića.

Pojedini analitičari vjeruju da će ta “ljubav” trajati sve do trenutka kada Putin procjeni da je vrijeme da svoje zabludjele balkanske sinove potroši kao korisne žetončiće u globalnoj partiji šaha koju Rusija igra s NATO snagama, Amerikom i Evropom na svojim zapadnim granicama.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

2 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Rovca sa katunima bez struje
20.12.2021-08:53 08:53

“Samo gospod Bog je visi od ruskoga cara ” Njegos

Nikola
24.12.2021-01:15 01:15

Govedo, Njegos se sprdao sa ruskim kepecom. Velika je to matematika za tebe :)))))))))))