Marševi i protesti obilježiće i 112. Međunarodni dan žena, baš kao i prije više od jednog vijeka – neravnopravnost je i dalje sveprisutna širom svijeta, pokazuje izvještaj Svjetske banke.
Samo 14 zemalja u svijetu ima zakone koji ženama daju ista prava kao i muškarcima, navodi se u izvještaju „Žene, biznis i zakon“ za 2023, u kojem se ocjenjuju zakoni i propise o ekonomskom učešću žena u 190 zemalja.
Na Balkanu, bar u brojkama, djeluje da su žene u znatno boljem položaju nego u drugim djelovima svijeta, ali u stvarnosti je stanje daleko od idealnog, upozoravaju stručnjaci.
Izvještaj Svjetske banke ocjenjuje da žene u prosjeku ostvaruju 77 odsto zakonskih prava u odnosu na muškarce.
Indeks obračunavanja je izveden na osnovu osam oblasti – „od suštinskih osnova, slobode kretanja i bezbjednosti, do usklađivanja posla i roditeljstva, pa mogućnosti posjedovanja imovine i pristupa kreditima, do mogućnosti da naslijede dio imovine.“
Uprkos tome što je više žena poslednjih godina na visokim funkcijama, ne može se govoriti o „ozbiljnijem poboljšanju njihovog položaja“ u Srbiji, ocjenjuje Jelena Višnjić iz feminističkog kulturnog centra Befem.
„Samo bih naglasila jednu stvar – devet ubijenih žena od početka godine“, ističe Višnjić.
„Sve zemlje regiona u principu imaju dobre zakone, kada se malo zađe u izvještaj vidimo maksimalnih 100 poena za dosta stavki“, kaže Nada Drobnjak, stručnjakinja za rodnu ravnopravnost iz Crne Gore, za BBC na srpskom.
Na primjeru stavke imovina koja nosi maksimalnih 100 poena u Crnoj Gori, Drobnjak ukazuje da je „zakonom je regulisano da žena i muškarac imaju jednako pravo na imovinu i nasledstvo.“
„Ali kako je u životu? Četiri odsto žena u Crnoj Gori su vlasnice nekretnina, a osam odsto vlasnice zemljišta… Gdje je tu ravnopravnost?“
Balkan i indeks ravnopravnosti:
- Slovenija 96,9
- Hrvatska 93,8
- Srbija 93,8
- Kosovo 91,9
- Albanija 91,3
- Bosna i Hercegovina 85
- Crna Gora 85
- Sjeverna Makedonija 85
Iz Svjetske banke ukazuju da su privrede zemalja „dinamičnije, snažnije i otpornije kada joj svi građani – i žene i muškarci – mogu podjednako doprinijeti“.
„Kada zakoni ograničavaju glas žena i njihovo djelovanje, ne uspijvaju da ih zaštite od nasilja ili ih diskriminišu na radnom mjestu ili u penziji, manje je vjerovatno da će žene u potpunosti doprinijeti ekonomiji talentom, znanjem i vještinama.“
‘Neću cvijeće, hoću revoluciju’
Transparent sa ovim natpisom često se posljednjih godina vidi na protestima 8. marta.
U Srbiji su zabilježene neke institucionalne promjene.
Kada je 2020. izborni cenzus smanjen sa pet na tri odsto, donijeta je i odluka da broj žena na izbornim listama mora da bude 40 odsto.
Žene čine 35 odsto aktuelnog saziva Narodne skupštine (88 od 250), dok u Vladi Srbije ima devet ministarki, uz premijerku Anu Brnabić.
„Imali smo prošlu vladu sa 50 odsto žena, ali je pitanje koliko je to samo vrsta lojalnosti partijama koje vode muškarci i čije strategije isključivo kreiraju muškarci“, kaže Višnjić.
Pritom je, tvrdi, riječ o „malom i privilegovanom krugu predstavnica“.
„Iako se tim kvotama obezbjeđuje ulazak u različite zone gdje se kreiraju politike, svakako ne možemo da govorimo da su žene na tim pozicijama garancija prosperiteta, niti da one doprinose emancipaciji žena.“
Predsjednica Vlade Srbije je žena, a uz to i javno deklarisana lezbejka, ali Višnjić smatra da „ništa u njenim politikama ne doprinosi ni položaju žena, ni LGBT zajednice“.
Zbog toga, kao i broja ubijenih žena od početka godine, ona smatra da se „treba distancirati od institucionalnog optimizma, zakona i različitih strategija“.
Početkom marta, u samom centru Pirota, poslije osam slučajeva femicida od 1. januara, zabilježeno je i deveto ubistvo žene.
Zakonodavstvo je sporo i ne dešavaju brzo promjene, ali „uvijek ide prije života“, ocjenjuje Nada Drobnjak, bivša predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost u Skupštini Crne Gore.
„Mi se još uvijek nismo izborili sa onim što su stereotipi i rodne uloge i zaostali patrijarhalni model nasljeđivanja“, kaže Drobnjak.
„Sve dok ne promijenimo kulturni kontekst u kom živimo u kom će se ti zakoni zaista primjenjivati, a ne biti štrik za pristup Evropskoj uniji, neće se ništa drastično promijeniti u životima muškaraca i žena.“
Međutim, kako kaže, promjena kulturnog konteksta je „težak i dugotrajan proces“.
„Na njemu treba istrajavati, djevojčice od malih nogu treba učiti da su ravnopravne i to što su muškarci i žene drugačije rodnog identiteta ne smije da utiče na njihove živote.
„Država ne može da ukine stereotipna ponašanja, ali može i mora da kažnjava ponašanje zasnovano na stereotipima i ukinuti prakse u državnim organima koji su zasnovani na njima – to je početak priče“, ističe Drobnjak.
Rodna ravnopravnost u svijetu
Jedan od glavnih zaključaka izvještaja Svjetske banke je da 2,4 milijarde radno sposobnih žena širom svijeta nema ista prava kao muškarci.
Ipak, kako navode, od 1970. prosječni indeks je poboljšan za dvije trećine – sa 45,8 na 77,1.
„Prva decenija vijeka je 21. vijeka je napravila velike pomake u ravnopravnosti polova pred zakonom“, navodi se u izvještaju, uz napomenu da je vrhunac zabilježen od 2002. do 2008. godine.
„Ukupno je usvojeno više od 2.000 zakona kojima se unapređuje zakonska rodna ravnopravnost.“
Međutim, reforme su u međuvremenu znatno usporile, a pojedine privrede čak „ukinule prethodno omogućena prava“, ocjenjuje se u izvještaju.
„Iako su velika dostignuća ostvarena posljednjih decenija, ostaje mnogo toga da se uradi“, navodi se u izvještaju.
Najteža situacija je na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze – oblasti gdje godinama bukti sukob između Izraela i Palestine – gdje je indeks ravnopravnosti žena 26,3.
Na dnu tabele su i Jemen, Sudan i Katar, gdje je indeks ravnopravnosti ispod 30.
Privrede samo 14 zemalja do sada su uspjele da postignu podjednaka prava muškaraca i žena.
Maksimalni indeks 100 imaju Belgija, Kanada, Danska, Francuska, Njemačka, Grčka, Island, Irska, Letonija, Luksemburg, Holandija, Portugal, Španija i Švedska.
„Analiza počinje od pretpostavke da je rodna ravnopravnost od suštinskog značaja za ukidanje ekstremnog siromaštva i jačanje zajedničkog prosperiteta“, navodi se u izvještaju.
„Ravnopravan tretman žena pred zakonom povezan je sa većim brojem žena koje postaju i ostaju dio radne snage, a potom i napreduju do menadžerskih pozicija.
„To znači veće plate za žene i olakšava da više žena posjeduje posao“.
Ukoliko se reforme nastave trenutnom brzinom, biće potrebno još 50 godina da bi se u svijetu postigla ravnopravnost žena i muškaraca pred zakonom, procjenjuje se u izvještaju.
„Žene koje danas počinju da rade će prije doći do penzije nego što će dobiti jednaka prava.“