Majmune, Boka je kotorska, a ne srpska!

Piše: Dragan Bursać (Autonomija.info)

Vidjeli ste to juče (subota), crnogorski grad Herceg Novi osvanuo je sve sa pozdravnim plakatima i transparentima prvom guruu Crkve Srbije, Porfiriju Periću. Naravno, kada je u pitanju srpski nacionalizam koji jeste ovaploćen baš u patrijarhu onda su poruke vrlo jasne i nedvosmislene – gdje su Srbi, tu je i srpska zemlja.

Porfirije gliserski obilazi “srpske zemlje“

Pa je još jasnije, pomalo nepismeno napisano na plakatu u Herceg Novom “Dobro došli u srpsku Boku”. Iza pozdrava stoji, kako kažu “Srpska omladina Herceg Novog i Boke“. Na stranu sad ovi opskurnjaci i njihove bizarnosti, ali eto tako sad biva što biti ne može, postade i Boka srpska.

Naravno da je Porfirije Perić došao kako bi širio velikosrpsku ideju koja se neobično dobro primila baš u Herceg Novom, a gdje nekih sedam hiljada građana koji se izjašnjavaju kao Srbi drže u šaci i Boku Kotorsku i cijelu Crnu Goru.

Ali to je već do vlasti Crne Gore. Preciznije do lokalnih vlasti. A šta rade lokalne vlasti? Lokalne vlasti sve sa policijom pomažu u isticanju srpskih zastava po Herceg Novom. I tako možemo u krug do besvijesti, jer krivca navodno nema, a krivac je baš ovakav sistem vlasti koji pomaže u širenju velikosrpske hegemonije.

Pa malo naivno ili puno zlobno djeluju riječi Jovane Marović, URINE Ministarke evropskih poslova koja kaže: “Boka je u Crnoj Gori, crnogorska, ovim natpisima moraju da se bave lokalne vlasti“. A koje to lokalne vlasti, Jovana? Iste one što vjese srpske trobojnice ili neke druge, apsraktne vlasti? Izgleda da su se ove konkretne već pozabavile i to tako što se Herceg Novi klanja Porfiriju Periću sve pretvoren u neki Čačak ili Valjevo na moru.

A kad smo kod Čačaka ili Valjeva, Boka je srpska taman koliko je npr. Čačak hrvatski. U uncu. U bobu. I dok bi neki bilbord koji pozdravlja papa Franju u Čačku sa tekstom “Dobrodošao u hrvatski Čačak” bio ocijenjen kao smiješan ili sulud, srpsko svojatanje Boke je odjednom (da li odjednom?) sasvim u redu i legitimo, a neko će lupiti i povijesno.

A ta povijest seže eto do srpskih oficira u JNA sa početka pedesetih godina prošlog vijeka, koji su našli idealno ljetovalište na vratima Boke kotorske i koji su na plažama, sve pod petokrakama zapravo sanjali plažni san o Srboslaviji, a ne o Jugoslaviji. Eto vam srpske Boke! Srpska Boka je samo ekstenzija jedne misli, njena zadnja emanacija, a to je ista ona misao koja je odgovorna za uništenje Vukovara, za genocid u Srebrenici, za granatiranje Dubrovnika i hladnjače sa ubijenim Albanicma diljem Srbiji.

To vam je srpska Boka.

Ništa više i ništa manje. To vam je legalno litijanje i vječna masturbacija o srpskoj ugroženosti kroz kanoniku Crkve Srbije, a koja javnim manifestacijama srednjevjekovnih obreda samo ništi one druge i drugačije. A šta je sa odistinskom Bokom i Bokeljima, mahom katolicima? Šta je sa Hrvatima, šta sa Crnogorcima, šta sa svima ostalim? Oni su izgleda ili nevidljivi ili samo otpad u tom svetu ”srpske Boke”.

I zato je Porfirije Perić gliserski tu, zar ne. Da čini ono što se zove stvaranje nestabilnosti i on sad ima i zvanični muhur za svoje činjenje, a dao mu ga je izdajničkim potpisom na Temeljni ugovor Dritan Abaziović.

Boka je kotorska, Bog vam pameti dao!

“Ponositu Srpsku Boku danas sunce sreće grije. Dobro doš’o međ’ Novljane sveti oče Porfrije”, stoji na jednom drugom transparentu u Herceg Novom.

Pa ne bio bilo loše zakletom Crnogorcu Aleksi Bečiću, čija partija Demokratska CG obnaša vlast o ovom gradu da provjeri, jel’ baš Herceg Novi, kako on veli, crnogorski ili je promijenio dres, čuj mene zastavu, pa je u sastavu druge države?

Da se mi svi zajedno ne lažemo, a to će vam potvrditi javno svaki terenski četnik i onaj koji se četnikom kliče i u Herceg Novom, i u Tivtu, i u Igalu, a to je pusti fakat da je Herceg Novi vlažni san ulazne luke u topla mora srpskog sveta. Herceg Novi je u naraciji i sve više u stvarnosti , kako mu tepaju četnici, “srpsko more“ i zato se baš sad dešava zilotska žurka sa Porfirijem.

A sve te priče oko obilježavanja 640 godina od Kotromanićevog osnivanja novog grada padaju u vodu. A ako ćemo pravo, Kotromanić je bio bosanski, a ne srbijanski vladar, pa se tek tu vidi sva dubioza i šizofrenija Crkve Srbije i pridruženog zaluđenog plebsa, koji pogubljen u parapovijesnim svjetovima luta i traži svoje izmađijano toplo more.

I eto, našao ga je.

E sad, šta će država Crna Gora uraditi po tom pitanju – mislim na njene intelelektualce, povijesničare i na njene perjanice slobodnog duha – do njih je. A ovo sa Bokom Kotorskom je najjači sondažni alat kojim se mjeri dokle ide srpska stvar, da prostite. A može da ide duboko. Ako Boka, ponavljam, može biti srpska, onda je cijela Crna Gora, po toj bolesnoj analogiji srpska.

I naravno mediji u Srbiji i oni koji podržavaju Vučića i oni tzv. opozicioni kazaće ili jedno veliko ništa ili će stati opet na stranu “ugroženih“. A “ugrožen“ je pogađate Porfirije Perić, i Joanikije Mićović, i Crkva Srbije i svaki četnik u zalivu. Kako, jebem li ga ne znam, ali je tako makar u Srbiji i njenom medijskom narativu.

I šta rade nadležni, da se pitam i ja kao u vicu-pitalici Jovane Marović?

Ništa kažem, eno ih kače srpske trobojke.

O perverziji intruderstva i konkvistadorstva na teritoriji Crne Gore najbolje svjedoči jedan tvit u kome stoji da se Porfiriju u Herceg Novom najviše raduju Trebinjci i Nevesinjici.

Smiješno, zato što je istinito.

Nego, znate li kad su onomad 1992. srpski nacionalisti na pošti u Sarajevu napisali “Ovo je Srbija”, pa im neko duhoviti iz raje dopisao “Majmune, nije ovo Srbija nego pošta”?

Ima li snage u današnjoj Crnoj Gori da neko makar ispod plakata na kome stoji da je Boka srpska u maniru te sarajevske raje napiše Boka je kotorska majmune, a ne srpska?

E to je ključno!