Ponedjeljak, 8 Marta, 2021
Rubrika:

Kraj je blizu

Stvarni život, međutim, nije holivudski blocbuster: u stvarnom svijetu, umjesto odmetnutih vrhunski obučenih specijalaca s paklenim i detaljno razrađenim planom, Kongres je demolirala skupina imbecila iz filma Glup i gluplji.

piše: Boris Dežulović

Bio jedan što se razbacivao parama, ugrađivao zlatne zahodske školjke, bojao kosu Cedevitom, hvatao žene za pičke i vjerovao da buka vjetroelektrana izaziva rak, pa predlagao da se tornada i uragane zaustavi bombardiranjem nuklearnim bombama, a covid-19 liječi Domestosom. Bio predsjednik Amerike.

Jednom prilikom okupio je lidere zemalja Baltika pa ih optužio za krizu na Balkanu, drugom prilikom žena mu obišla kamp za djecu izbjeglice u jakni s ogromnim natpisom „Mene stvarno nije briga“, a trećom prilikom šef predizborne kampanje zamislio mu završnu press konferenciju u luksuznom hotelu Four Seasons u Philadelphiji, pa svi završili u vrtnom centru Four Seasons Total Landscaping u filadelfijskom predgrađu, na parkiralištu između lokalnog krematorija i dućana sa seks-igračkama.

Pa kad je izgubio izbore, pozvao svoje glasače i sljedbenike na marš u Washington, da spriječe proglašenje pobjednika i izbor novog predsjednika.

Bio onda jedan što je na predsjednikov poziv u Washington krenuo iz Georgije, ali nije imao zastavu svoje savezne domovine, pa je naručio jednu preko Amazona. Otvorio je svoj account, ukucao „Flag of Georgia“ i naručio komada jedan. Sutradan mu u Amazonovoj kartonskoj kutiji stvarno stigao veliki lijepi barjak slobodarske Georgije komada jedan, a tip ga zakačio na štap, pričvrstio na automobil i vozio tako hiljadu kilometara, kroz obje Caroline i cijelu Virginiju. Oduševljeno mu trubili svi u dugačkoj koloni robusnih američkih truckova, a on odvrnuo Willieja Nelsona na sedamdeset, „Just an old sweet song keeps Georgia on my mind“, sve kriomice brišući suze ponosnice.

„Koja je to zastava, prijatelju?“, pitali bi ga suborci kroz otvorene prozore automobila, a on bi važno podigao bradu i rekao: „Georgia, prijatelju.“ „Georgia?“, ponovili bi oni posramljeni što pojma nisu imali kako izgleda zastava slavne južnjačke Georgije, na što bi on zapjevao s Williejem, „I said a Georgia, heh, maybe it’s because I’m from Augusta, Georgia.“ „Wow“, rekli bi onda suborci zadivljeno, dižući palčeve.

Bio je taj u prvim redovima kad su napali Capitol Hill. U svim novinama i internetima je bio, pun ga bio Reddit, cijela kugla zemaljska vidjela je kako juriša na Kongres sa zastavom one države koju Amazon ponudi kad ukucaš „Flag of Georgia“. A kad ukucaš „Flag of Georgia“, prva „Georgia“ koja je Amazonu „on my mind“ jest – Gruzija, bivša Sovjetska Socijalistička Republika na obalama Crnog mora, što se na engleskom jednako piše „Georgia“. Vijorio je tako stepeništem Capitol Hilla bijeli stijeg sa četiri križa, udarila Gruzija na Washington, da je najveći gruzijski sin tovariš Staljin živ, bogami bi umro od sreće.

Pa je bila i jedna prosječna američka kućanica prosječne američke pameti iz prosječnog američkog gradića, što se na Kongres uputila ravno iz Simpsona iz kojih je ispala, odlučna da spriječi svjetsku sotonističko-pedofilsko-vaksersko-komunističku zavjeru protiv Donalda Trumpa i Amerike. U svim novinama i internetima je bila, pun Twitter bio njenih memeova i gifova, cijela kugla zemaljska vidjela je kako juriša na Kongres i u patriotskoj ognjici napada okupljene novinare mainstream medija, pa se – nepogrešivo prepoznavši ćirilične i arapske znakove – obračunava s reporterima Al Jazeere i ruske televizije tjerajući ih natrag u komunističku Kinu iz koje su i došli.

Bio i jedan iz Arkansasa, što je upao u kancelariju predsjednice Zastupničkog doma Kongresa Nancy Pelosi. U svim novinama i internetima je bio, pun ga bio Instagram, cijela kugla zemaljska vidjela je kako je provalio u ured gospođe predsjednice, uvalio se u njenu fotelju, digao čizme na stol i okinuo stotinjak selfieja, pa onda – za slučaj da ga netko do tada još nije identificirao – pozirao za sve televizije s osobnim predmetima gospođe Pelosi, hvaleći se kako ništa nije ukrao, jer je na predsjedničinom stolu ostavio dvadeset pet centi.

Bio onda i jedan stručnjak koji nije mogao vjerovati gledajući tog debila iz Arkansasa što je praktički sam za sobom raspisao potjernicu. Taj stručnjak radio u washingtonskom Navistar Direct Marketingu i na opsadu Kongresa pobjegao s posla, pa iskusan i oprezan – kakvoga ga je već život u diktaturi Duboke Države naučio – poduzeo sve da se slučajno ne oda. Šupci iz Navistara sigurno bi mu i otkaz dali da saznaju kako je u Trumpovoj vojsci, sve je to povezano. Ogrnuo se stoga stručnjak američkom zastavom, navukao preko glave kapuljaču, na kapuljaču nabio i crvenu Trumpovu šiltericu „Make America Great Again“, pa ušao u Kongres kao general Lee u Veracruz.

U svim novinama i internetima je bio, pun ga bio Facebook, cijela kugla zemaljska vidjela je kako šeta hodnicima Kongresa. A navečer, jasno, kod kuće ga dočekali i otkaz na poslu i agenti Duboke Države. Šupcima je trebalo jedva sat vremena. Pitao ih on kako su ga tako brzo identificirali, a agenti mu pokazali fotografije s Facebooka, na kojima se lola šepuri hodnicima Kongresa pod kapom i kapuljačom, s gordo oko vrata obješenom velikom akreditacijom Navistar Direct Marketinga s punim imenom i prezimenom, adresom i OIB-om.

A bio na kraju i onaj propali glumac i pjevač iz Arizone što se bezglavo lutajući pustopoljinama vlastitog života konačno otkrio kao šaman i priključio narodnooslobodilačkoj vojsci QAnnona, pa na Kongres krenuo gol do pojasa, nabivši preko glave krzno s bizonovim rogovima, preko megafona pozivajući ljude da sruše diktaturu masonsko-holywoodskih satanističko-pedofilskih elita koje otimaju mališane i odvode ih u onu washingtonsku pizzeriju s tajnim ulazom u golemu svjetsku mrežu podzemnih hodnika u kojima se Soros, Gates i Rockefeller seksualno iživljavaju nad djecom i piju im krv da se pomlade.

U svim novinama i internetima je bio, puni ga bili i Reddit i Twitter i Instagram i Facebook, cijela kugla zemaljska gledala je i slušala QAnonovog šamana s bizonskim rogovima dok novinarima svjetskih agencija objašnjava kako čuje smrtnom uhu nedohvatljive visoke frekvencije i ima pasoš za sve svemirske dimenzije.

I bilo je takvih hiljade.

Na poziv predsjednika koji brka Baltik i Balkan odazvali su se, ukratko, tip koji rođenu Georgiju brka s Gruzijom i žena koja brka Arape i Kineze, uz njih ilegalci što sami sebe snimaju kako kradu stvari i među njima onaj što se od Duboke Države krije noseći akreditaciju s punim imenom i prezimenom, predvođeni šamanom koji čuje frekvencije šišmiša i vodi svjetsku revoluciju protiv mreže satanista-pedofila iz podruma jedne washingtonske pizzerije: takva je, eto, besprizorna družina imbecila – baš poput ekskurzije psihijatrijske klinike u Springfieldu na izletu u Washington – u drugu najbolje čuvanu zgradu u najbolje čuvanom gradu najbolje čuvane države na cijelom svijetu upala kao u Walmart u predgrađu.

Svakako, nije prvi put da takvu stvar gledamo na televiziji: prije par godina, recimo, gledali smo film Ronalda Emmericha „Pad Bijele kuće“, u kojemu urotnici upadaju u Kongres i eksplozivom ga dižu u zrak. Scenarist James Vanderbilt sa svojim je timom morao, međutim, proći dvadesetak ruku scenarija i razraditi cijeli demonski plan, golemu zavjeru beskrupulozne američke vojne industrije i plaćenika iz specijalne jedinice Delta Force trebao je scenaristički tim osmisliti i uplesti u priču kako bi nam barem izdaleka učinio uvjerljivom fantastičnu mogućnost da netko osvoji slavni Kongres, glavnu utvrdu najjače svjetske demokracije.

Stvarni život, međutim, nije holivudski blocbuster: u stvarnom svijetu, umjesto odmetnutih vrhunski obučenih specijalaca s paklenim i detaljno razrađenim planom, Kongres je demolirala skupina imbecila iz filma Glup i gluplji.

Da su, metnimo, neki ambiciozni scenarist i režiser predložili producentima priču o Jimu Carreyu, Jeffu Danielsu i Donaldu Trumpu, jednom glupom i drugom glupljem koji na poziv trećeg, najglupljeg, umarširaju u Washington i u dabrovim i bizonskim krznima upadnu u Kongres, producenti bi scenaristu Glupom i režiseru Glupljem strpljivo objasnili kako je temeljni kanon komedije zakon vjerojatnosti: da bi nešto bilo smiješno, mora barem izdaleka i teoretski izgledati moguće.

Stvarni život, međutim, nije holivudska komedija.

Bili su, naime, i oni iz kongresnog osiguranja, washingtonske policije, Domovinske sigurnosti, FBI-ja i CIA-e, prekaljeni profesionalci sa sićušnim slušalicama koji bijelim svijetom organiziraju državne udare i po azijskim vukojebinama dronovima skidaju bradate islamske teroriste. Mjesec dana horde glupih i glupljih tim su opakim profesionalcima najavljivale marš na Washington i u srijedu u dva poslijepodne zauzimanje Kongresa, tjednima su im na društvenim mrežama objavljivali tajni demonski plan o upadu u Kongres u srijedu u dva poslijepodne, televizije su im prenosile slike kilometarskih kolona kamioneta za odvoz bijelog smeća što su se cijelu tu srijedu autocestama slijevale prema washingtonskom Kongresu, Facebookom im se pred nosom javno dijelila precizna maršruta do Kongresa za srijedu u dva poslijepodne, a prekaljeni profesionalci u sobi za video nadzor na kraju popadali od šoka zaprepasta i iznenađa kad su u srijedu u dva poslijepodne odjednom ugledali horde glupih i glupljih na ulazu u Kongres.

A bio među njima i onaj što je hladnokrvno pred kamerama u holu Kongresa ukrao drvenu govornicu i iznio je iz zgrade sve mašući policajcima i fotoreporterima, u svim novinama i internetima je bio, cijela kugla zemaljska vidjela je fotografije nasmiješenog lole s govornicom pod rukom. Lola onda govornicu najnormalnije stavio na eBay, a reporteri njegove fotografije prodali velikoj svjetskoj medijskoj agenciji Getty Images Inc. I već iste večeri novine i interneti bili puni njegovih slika s agencijskim potpisom „via Getty“.

Pa bili na kraju i pravovjerni demokrati, liberali, legalisti i branitelji ustavnog poretka, koji su doslovno zatrpali Google i društvene mreže pitanjem „tko je Via Getty?“, požurivši policiji i tajnim službama prijaviti Trumpovog gerilca Viju Gettyja, imbecila koji je sam za sobom raspisao potjernicu.

Ovo je, shvatili ste, jackass civilizacija, vrijeme imbecila. Dvadeseto stoljeće imalo je svoje romantične revolucije, mrke pukovnike, tajne agente, špijune, plaćenike, inglourious basterdse i bolećive pjesnike, zanesenjake koji su vjerovali u ravnopravnost ljudi i pravedni novi svijet. Revolucije u našem stoljeću vodit će pak šamani s bizonskim rogovima koji zastave slobode kupuju na Amazonu, zanesenjaci koji vjeruju da su potrese u Hrvatskoj zapravo uzrokovale satanističko-pedofilske elite minirajući svoje podzemne hodnike za obredno ispijanje dječje krvi i čipiranje čovječanstva cjepivom protiv lažirane pandemije. A suprotstavit će im se savjesni građani koji će po internetima loviti njihovog Che Guevaru, zloglasnog Viju Gettyja.

Svjetsku revoluciju, ukratko, vode oni proroci – sjetit ćete se tih pacijenata – koji su u našem stoljeću stajali na drvenim gajbama za banane, s transparentom „Pripremite se, kraj je blizu!“.

„Bit će skoro propast sveta“, rekla bi braća, „nek’ propadne, nije šteta“.

Hasta la victoria siempre!

IzvorN1

Najnovije

U ponedeljak naoblačenje

U ponedeljak se očekuje naoblačenje. Popodne, prvo na jugu i jugozapadu mjestimično kiša, a krajem dana i tokom noći u većini mjesta će biti...

FIFA odlučila: Odloženi kvalifikacioni mečevi u Južnoj Americi

FIFA je odložila sve utakmice kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u južno-američkoj zoni. Razlog za takvu odluku je činjenica da bi igrači po povratku u Evropu,...

Poketino: U Francuskoj se javlja strahovita panika pred važne mečeve

Trener Pari Sen Žermena Mauricio Poketino kazao je da je za kratko vrijeme u Francuskoj shvatio da se stvara panika pred velike utakmice. ''Svece'' čeka...

Modna kuća Dolče i Gabana traži odštetu od blogera zbog optužbi za rasizam

Milanska modna kuća Dolče i Gabana (Dolce&Gabbana) podnijela je italijanskom sudu tužbu za klevetu zahtijevajući odštetu od 600 miliona dolara od dva američka modna...

Zbog zakona o stranim agentima, raspušta se ruska organizacija za ljudska prava

Dugogodišnja ruska nevladina organizacija za zaštitu ljudskih prava objavila je da prestaje sa radom zbog zakona o "stranim agentima". Organizacija "Za ljudska prava" saopštila...

Najčitanije

Povezano

Cigo, peder, kurva i pop

piše: Boris Dežulović Vozili se u vlaku Cigo, nogometaš, glumica, kurva, peder i svećenik. Kad smo mi bili djeca, tako su počinjali vicevi. Kad smo mi,...

Dežulović: Laku noć Beograde

“Beograd je sam sebe ubio, ubio ga je Momo Kapor, prvosveštenici njegovog asfalta, kojekakvi Minimaksi, Bore Đorđevići i sličan gradski otpad” i “Beograd je...

KAKO JE DEŽULOVIĆ ‘RASPIZDIO’ POLA BEOGRADA: ‘Znači, za Dežulovića cela srpska istorija je laž!’

Beogradska izdavačka kuća Laguna objavila je srbijansko izdanje romana "Jebo sad hiljadu dinara", čiji je autor Boris Dežulović, splitski novinar i pisac, jedan od...

Kratka istorija srpskog sveta

Piše: Boris Dežulović Nema u srpskoj istoriji sigurnijeg znaka propasti. Svaki put kad je nekom srpskom vođi na široku pustoš između ušiju sletela ta somnambulna...

Komentari

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve