Prvi maj je prvobitno predstavljao simbol solidarnosti među ugroženim radnicima. Ovih dana, barem kod nas i u regionu, ovaj datum je prilika za boravak u prirodi uz hranu i piće.
Velike demonstracije iz maja 1886. godine u Čikagu gotovo da niko više ni ne pominje kada se slavi 1. maj.
Te godine su radnici stupili u štrajk kako bi iskazali nezadovoljstvo uslovima rada. Jedan od zahtjeva bilo je osmočasovno radno vrijeme, kako bi sebi mogli da obezbijede isto toliko sati u toku dana za odmor, ali i kulturno uzdizanje.
Tek četiri godine i nekoliko nasilnih uličnih obračuna kasnije, 1. maj je odabran kao simbol borbe za prava radnika.
U Jugoslaviji je ovaj datum označavao vrijeme slavlja, veselja, uranaka i parada. Smatrao se i jednim od omiljenih praznika baš zbog svog društvenog karaktera.
Ovih dana, međutim, 1. maj znači slobodan dan na poslu, ako vam poslodavac to obezbijedi. U većini slučajeva, ljudi se tog dana odluče za dan u prirodi, uz neizostavno prase na ražnju, ali i velike količine alkoholnih pića.
O pravima radnika, njihovom nezavidnom položaju, nadama i željama, čuje se iz tek poneke organizacije, koja obično koristi taj dan kako bi podsjetila javnost da postoji.