Zbog jednog telefonskog poziva iz Zagreba je povučena slovenačka ambasadorka, u Ljubljani sazvano Vijeće za nacionalnu sigurnost, slovensko ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je hrvatskog ambasadora na ribanje, a u Hrvatskoj se traži da Sigurnosno-obavještajna agencija objasni svoju ulogu u špijunskom skandalu.
Slovenska televizija POP TV radila je na priči o prisluškivanju slovenskih predstavnika u davno propaloj arbitraži oko Piranskog zaliva. Doznavši to, župnik Gornjih Močila i Sijekovca nazvao je svog poznanika u Sloveniji i zamolio ga da pokuša zaustaviti objavljivanje priče. Rekao je da zove u ime hrvatske vlade.
Župnik Gornjih Močila koji drma hrvatskim medijima
Gornja Močila župa je u Bosanskoj Posavini. Prije rata imala je oko 700 stanovnika, danas ih je daleko manje. Nešto svijeta okupi se samo o blagdanu Sv. Antuna Padovanskog. Dugogodišnji župnik je Ivan Tolj, koji ni sam ne živi u župi nego u Zagrebu. Zašto bi župnik jednog nevažnog mjestašca u Bosni i Hercegovini u ime hrvatske vlade pokušavao cenzurisati medije u Sloveniji? Odgovor se krije u liku i djelu župnika Ivana Tolja koji je, vjerovali li ili ne, jedna od najmoćnijih osoba u hrvatskim medijima.
Priča o Ivanu Tolju prepuna je rupa, legendi i misterija. Rođen je 1968. godine pokraj Ljubuškog. Pristupio je franjevačkom redu, ali u njemu se nije dugo zadržao. Iz njegovih franjevačkih dana prati ga neprovjerena glasina da je sarađivao prvo s jugoslavenskim tajnim službama, da bi ga devedesetih zavrbovao njemački BND.
Napustio franjevce pa dobio praznu župu
Hercegovačkim franjevcima se, navodno, nijesu svidjele njegove špijunske igrice, pa je otišao iz reda, ali je ostao sveštenik. Od Vrhbosanske nadbiskupije dobio je župu Gornja Močila u kojoj tada nije živio baš nitko.
Svi stanovnici su protjerani u ratu pa se Tolj mogao posvetiti drugim aktivnostima. Za Ivana Tolja se, osim kad nedjeljom drži misu u svojoj župi, ne bi reklo da je sveštenik. U civilnom životu ga odaje samo decentni zlatni križić na lijevim reverima njegovih skupocjenih odijela.
Godinama je bio drugi čovjek EPH, a onda je prešao konkurenciji
Ivan Tolj navodno je 1998. godine spojio Ninoslava Pavića, nekadašnjeg vlasnika Europapress holdinga, izdavača Globusa, Jutarnjeg lista, Glorije i niza drugih novina s njemačkim izdavačkim koncernom WAZ. Pavić je WAZ-u prodao polovinu firme, a Tolj je zauzvrat dobio mjesto specijalnog savjetnika.
Godinama je bio drugi najmoćniji čovjek EPH, dok jednog dana nije prešao u konkurentsku Styriju, koja izdaje Večernji list i 24 sata. Transfer je organizovao danas pokojni Marijan Kostrenčić, a Tolj i Pavić nijesu se rastali u dobrim odnosima. Štoviše, svjedoci vremena tvrde da je Pavić bio silno ustrašen Toljevim prelaskom konkurenciji jer je znao sve njegove tajne.
Prelaskom u Styriju Tolj postaje još moćniji. Styria Media Grupa austrijska je katolička fondacija koja više od vijek i po izdaje novine. U Austriji su vlasnici niza medija od Kleine Zeitunga do Die Pressea, nešto slabije stoje u Sloveniji, a u Hrvatskoj su im perjanice 24 sata i Večernji list.
Tolj je prvo bio predstavnik Styrije za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, ali je toliko često mijenjao pozicije u kompaniji da je malo ko zapravo znao što radi. Njegov posao ukratko bi se mogao opisati engleskom riječju “fixer” – on je čovjek koji čini da se u medijima nešto objavi ili ne objavi. Styrija je vlasnik 25,1 odsto tabloida Vijesti.
Prijateljevao s predsjednicima i premijerima
Ivanu Tolju otvorena su gotovo sva vrata u Hrvatskoj. Prijateljevao je sa Stjepanom Mesićem i Ivom Josipovićem. I njih je, kao i sadašnju predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, bez problema dovodio u Gornja Močila i na razne večere, humanitarne akcije koje je organizovao.
Nije mu bio problem od vlade iskamčiti 280 hiljada kuna (oko 38.000 eura) za proizvodnju meda u župi Gornje Močile. Osim s političarima rado je viđen i kod moćnih preduzetnika, pogotovo onih iz Bosanske Posavine, među kojima su i trgovci oružjem. S njima je pokrenuo i udruženje Prsten čiji članovi su jedno vrijeme intenzivno kupovali zemljišta u Bosni i Hercegovini pokušavajući što veći dio teritorije zadržati u hrvatskim rukama. Na zagrebačkom Kaptolu Tolja većinom ne podnose, ali mu ne mogu ništa jer pripada drugoj nadbiskupiji.
Urgirao za Josipovića, a koristio i Milanoviću
Za Ivu Josipovića je odrađivao medijske poslove ne samo u matičnoj Styriji, nego se usuđivao zvati i pokušavati urgirati i u drugim medijima. Tako je nakon pobjede Zorana Milanovića na parlamentarnim izborima nedjeljnik Nacional objavio intervju s Ivom Josipovićem. Predsjedniku se nije svidio naslov intervjua pa je preko Ivana Tolja pokušao natjerati redakciju da promijeni naslov.
Nacional je to odbio i u pregledu sedmice poslao Tolju poruku: “Redakcija Nacionala moli uvažene pripadnike klera, trenutno angažovane u moćnim medijskim kućama, da ne pokušavaju kod nas intervenisati za svoje prijatelje ili poznanike. Hvaljen Isus i Mafija!”
Ni Zoran Milanović nije se libio koristiti Toljeve usluge. Još prije nego što je postao premijer jednoj je novinarki Večernjeg lista koja je napisala nešto što mu se nije svidjelo zaprijetio: “Trebam li zvati Tolja?” Ta novinarka odavno više ne radi u Večernjem listu.
Medijski reket i sukob s Linićem
“Ne pristajemo na medijski reket”, rekla je tada Milanovićeva medijska savjetnica Zinka Bardić odgovarajući na pitanje zašto Milanović izbjegava Tolja. Iz tog vremena među boljim poznavaocima medijske i političke kloake kruži i priča o sukobu Ivana Tolja i Slavka Linića.
Tolj je navodno tražio od Linića da Styriji oprosti nekakav porez, Linić je to odbio, a Tolj je počeo prijetiti. Linić mu je rekao da će zvati policiju. Tolj je posprdno odgovorio: “Vidjet ćeš ti ko je policija.” Za nekoliko se dana u Večernjem listu pojavila afera u kojoj je Ranko Ostojić optužen da je prisluškivao HDZ.
Bio je tu i udar na tadašnjeg šefa SOA-e Josipa Buljevića, a ta je afera dobila naziv “Hrvatski Watergate”. Ta naslovnica i dan-danas stoji na Styrijinim korporativnim stranicama o Večernjem listu.
Distanciranje obavještajaca i medijska tišina
Večernji list objavio je u vrijeme Milanovićeve vlade i dokumente o muljanju slovenskih predstavnika u arbitraži oko Piranskog zaljeva. Zbog te je objave Hrvatska napustila arbitražni proces i do danas ne priznaje njegove rezultate. Opšte je mišljenje bilo da su Slovence razotkrile tajne službe, daleko sposobnije od hrvatskih. U tome se možda krije i Toljev motiv da pokuša zaustaviti objavu na slovenačkoj televiziji.
Otkako su Slovenci objavili Toljev pokušaj uticaja na njihove medije, domaći poznavaoci obavještajnog miljea pokušavaju umanjiti Toljevu ulogu. Tvrde da ga SOA i vlada nikada ne bi koristile, da je kompromitovan i da je zapravo djelovao na svoju ruku i za ko zna čije interese.
Spominju i njegovo prijateljstvo s Miloradom Dodikom i susrete s osobama za koje sumnjaju da su obavještajci Republike Srpske. Više od toga indikativan je muk većine hrvatskih medija koji gotovo da ni riječ nijesu objavili o ovom prvorazrednom skandalu.