Janjić: Kampanja iz Beograda vodi oružanim sukobima

Vanjskopolitički analitičar iz Beograda, osnivač i predsjednik Foruma za etničke odnose Dušan Janjić u intervjuu za “Sedmicu” govori zašto su posljednje izjave srbijanskog ministra Aleksandra Vulina drugačije od prethodnih, analizira reakcije na ponovno zagovaranje “srpskog sveta”, upozorava na mogućnost izbijanja oružanih sukoba te odlučnu reakciju, za koju nema mnogo vremena, očekuje od predsjednika SAD Džoa Bajdena.

Predizborna kampanja

Ponovo svjedočimo izjavama koje razbuktavaju reakcije u regionu. Zagovaranje “srpskog sveta” i objedinjavanje svih Srba gdje god da žive opet stiže od ministra Vulina. Kako komentirate ovakve izjave?

– Tačno je da to nije prvi put da Vulin zagovara promjene granica na Balkanu, prema etničkom kriteriju, ujedinjavanjem svih Srba pod jednu vlast, jednog vođu ili kulturu. Ovaj ruski proizvod, ruski svijet, koji je preveden na srpski svijet, usvojen je od opozicije prošle godine od Miroslava Đorđevića, koji je veoma blizak Jeremiću i tom dijelu opozicije. Taj koncept je malo širi od koncepta na koji su se podignule ove reakcije i u Bosni, „velika Srbija“ i tako dalje, ali jedna stvar je ista. Ni Vulin ne može da odredi koje su to granice i koji bi Srbi spadali u to, tako da je to jedan klasičan ekstremistički, šovinistički, ideološko-propagandni projekt koji služi za mobilizaciju. U čemu je razlika između ove i prethodnih izjava Vulina? Ovog puta to je izneseno kao program jedne partije za izlazak na izbore i kao uslov za podršku kandidaturi Aleksandra Vučića za predsjednika.

Ovaj put je to u okviru predizborne kampanje, time je najavljena duga kampanja jer su naši izbori tek iduće godine i time se ušlo u jednu zonu koja više nije zona verbalnog delikta, ekstremističkog mišljenja ili rasprave, već zona političko-propagandnog zagovaranja projekta koji je problematičan od Povelje UN-a pa do svih mogućih dokumenata jer se radi o zagovaranju neofašizma.

Mislite li da su to Vulinove ideje ili on samo izgovara ono što Aleksandar Vučić ne može, a drago mu ih je čuti?

– Nebitno je čije su to ideje i da li on vjeruje da je heroj kad krši međunarodne, moralne, političke i pravne norme. On je prešao granicu koju nikad nije prešao Orban (Viktor, premijer Mađarske, op. a.), koju ni Hajdar (Jerg, pokojni austrijski ultradesničar, op. a.) nije prešao, pa su imali sankcije.

Sada se nalazimo u domenu velikog iskušenja ne samo za domaće tužilaštvo, jer ovo je zagovaranje fašizma, etničkog inžinjeringa, onog što je zabranjeno, osuđeno, onoga što je protivno Dejtonskom ili Kumanovskom sporazumu, Rezoluciji 1244, dokumentima koji obavezuju Srbiju. Mada je obavezuju i Povelja UN-a, Rezolucija o holokaustu. Ovdje nema negiranja zločina, ali ima poziv na mobilizaciju, koji se završava na jedan cinično opasan način koji izlazi iz granica političkog i moralnog diskursa – idite, pozdravite vašu djecu, predsjedniče, pa u boj. U tome je razlika i sve ove reakcije više govore o problemima ljudi koji reagiraju.

Cilj ove politike i jeste da vas vrati u prošlost. Vrlo je dirljivo kako je Komšić opsjednut Mirom Marković, ali nije korisno za politiku i ne dodiruje Vulina. Ili reakcije bošnjačkih političara. One su u osnovi na mjestu, s jednim velikim „ali“, jer su se suviše vezali za sopstveno iskustvo o Bosni s jednim režimom i ratom koji su oni trebali da prevladaju jer su na vlasti, ali nemaju širu sliku. Mene zabrinjavaju reakcije koje, ako izuzmete Daniela Serwera, Helsinški odbor za ljudska prava, potpuno promašuju srž.

Zašto?

– Ponašaju se kao da je ovo jedna od hiljadu njegovih izjava, a takvih izjava ćete naći i kod drugih, ali ne i da je to uradio ministar, predsjednik partije, da je to uradio na zvaničnom skupu i da je to uradio kao definisanje jednog programa na kojem će sada njegova stranka, a ona je dio široke koalicije, voditi kampanju godinu.

Na osnovu svih iskustava, mogu da vam kažem ovo – ova kampanja, ako se ne zaustavi, ona će završiti oružanim sukobima. Ovo ne može da završi mirom niti izbornim listićima. Možda Srbija može da ode još jedan korak desno, da masa iz SNS-a ode za Vulinom i da Vučić izgubi partiju, ali to je jedna od mogućih posljedica. Suštinski, ovo mora da završi lokalnim oružanim sukobima. Zbog toga ovo traži potpuno drugačije reakcije, nego što ih trenutno imamo.

Je li još tragičnije to što se reakcije završavaju saopćenjima za javnost ili izjavama pred kamerama?

– Grešna im je duša, ako mogu tako da kažem. Pogotovo ovima koji misle da su nasljednici izvorne, ratne SDA. Ja sad ne mjerim ko je koliko kriv i to nije za mjeru, ni ko je koliko stradao, imam potpuno razumijevanje za tu vrstu reakcija. Ali prošlo je 20 godina. Obaveza ove SDA i Izetbegovića nije da kopa po prošlosti i da time oživljava i druge aveti prošlosti. Ta SDA je podržavala opstanak Čovića sve vrijeme, do Komšićeve pobjede hranili su Dodika i s njim pravili nagodbe. Da li je Dodik malo lukavije od Vulina vodio istu ovu politiku? Pa jeste.

To je politika ruskog svijeta, primijenjena kao recept na Srbiju. Ja sam apsolutno siguran da u Srbiji to neće proći. Vidite već ovo odmicanje Vučića, jer je vjerovatno shvatio da mu je Vulin zabio nož u leđa. Vučića je isturio kao nosioca programa koji originalno jeste fašistički, ali jeste i propagandno, obavještajno i na druge načine podržan iz Moskve. Takvim programom je započeta “žuta revolucija”. Ulazimo u ozbiljnu fazu destabilizacije.

Kazniti Vulina

Kako će ta destabilizacija teći?

– Ili će se uslijediti brza intervencija međunarodne zajednice. Pritisak nema na koga, nego na Vučića, jer njega je Vulin nacrtao kao metu. Vidjet će se da li je on spreman da žrtvuje silazak s vlasti da bi zaustavio ovaj opasan trend u Srbiji. Ne znam hoće li se Bajdenova administracija zadovoljiti samo kažnjavanjem Vulina, jer je ispunio sve uslove. Ili će ovo iskoristiti za kažnjavanje Vulina i direktan pritisak na Vučića da okrene leđa Moskvi.

Spominjete i najgori mogući scenarij. Ko bi, prema Vašem mišljenju, započeo te sukobe?

– Ako do njih dođe, doći će prema poznatom metodu, koji smo već prošli. Vulinova kampanja je neka repeticija događaja. Bit će mitinga u Podgorici, Banjoj Luci, podrška, srpski svijet, već se javio Mandić i to je taj mobilizacioni dio. A iza toga je sasvim dovoljno da pošaljete 50-100 partijskih, instruiranih ljudi, nekadašnjih Frenkijevaca i da završite posao. Ovdje se ne radi o tome da Srbija ima nuklearnu bombu i da može da izazove svjetski rat, bilo kakvo masovno uključivanje Žandarmerije se ne može očekivati, ali uključivanje pojedinih paravojnih struktura s političkom i finansijskom podrškom iz Srbije i Moskve je realno.

A meta su…

– Meta je uvijek ista. Kao što je 90-ih iskorišteno da kriza krene s Kosova, i sada je meta sjever Kosova. To automatski pali Sandžak, preko Foče i Rudog stiže dublje, pali Crnu Goru, destabilizuje NATO, što je glavni cilj… Sve tri najutjecajnije nacije su uključene – Srbi, Crnogorci i Bošnjaci. To može da traje godinama.

Koliko s ovim izjavama imaju veze aktivnosti Rusije i Kine, koje su zatražile ukidanje OHR-a?

– Kina je tu druga priča. Ona nikad neće ući u nešto što vodi u direktan sukob s NATO-om, a “srpski svet” vodi. To je mobilizacija za destabilizaciju prostora da bi se spriječilo ili usporilo širenje NATO-a, pa da malo žrtvujemo Srbe, kao što smo Ukrajince.

Kina u to neće ući. U ovo je ušla u toj trgovini s Rusijom, kao što je ušla i u blokadu Kosova da bi onda izvukla vrlo povoljnu trasu puteva. Ona je željeznicom ušla na Koridor 10, od Budimpešte ka Solunu. Što se tiče ukidanja OHR-a, to je očekivana reakcija i bit će neuspješna, ali će dovesti do nove blokade UN-a. Kao i u slučaju Kosova, Rusija će sebe definitivno isključiti iz pitanja Bosne, o čemu već očigledno postoji dogovor Brisela i Vašingtona i počeo je da radi. To je i jedan od razloga aktiviranja Vulina, jer treba zaustaviti proces promjena u Bosni. To može biti i indirektni dogovor da se oslobode ruke Amerikancima i Evropljanima da provedu reforme u Bosni i da je uključe u NATO. Jer tema i jeste NATO. Naša društva, kao što nije bilo ni bugarsko, nisu zrela da uđu u EU pa će prvo u NATO.

Među prvima ste najavljivali snažniji angažman SAD i EU. Šta međunarodna zajednica, nakon ovakvih izjava i javno izrečenih planova, mora uraditi?

– Velika je razlika u položaju SAD u odnosu na devedesete. Usaglašeni su stavovi Bajdena, Merkel, a tada su bili potpuno različiti u interesi SAD i Njemačke. Tadašnja Njemačka je potpalila vatru koja je već tinjala. Imala je podršku susjednih zemalja, jer njima je odgovaralo da se Jugoslavija što prije razbije, jer, kad bi Austrija ušla u EU!? Tada je došlo do dva njemačka ujedinjenja kroz spajanje dvije Njemačke, a onda s Austrijom kroz EU.

Ovog puta SAD imaju plan B, a tada nisu imali, jer su suviše vjerovale svom povjereniku Miloševiću za održavanje ideje Jugoslavije iako su i dokumenti CIA-e pokazivali da su za to male šanse. Danas tačno vidimo da je pitanje Bosne konačno shvaćeno kao ključno, da je to pitanje iz srca sukoba tokom raspada Jugoslavije.

Kada je u pitanju Vulin, test će biti da li će američka administracija pokrenuti postupak kažnjavanja, jer njegov nastup je ispunio sve Bajdenove uslove za kaznu i više od toga. To onda znači da će se dešavati ogroman pritisak na Vučića da se taj plamen ne širi, da se on sam od toga odvoji. Važna je brzina jer nama su se u dva dana desila dva događaja.

Velika je odgovornost i na lokalnim liderima. Šta biste im danas poručili?

– Ja sam Dodika dugo doživljavao kao reformatora iz Saveza reformskih snaga i kasnije sam primijetio da se on, s još jednim poslanikom u Skupštini RS, razlikuje od SDS-a i Karadžića.

Bio sam među onima koji su direktno pomogli da on dobije nekakvu podršku SDS-a i da ne bude ekskomuniciran. Svjedok sam njegove međunarodne aktivnosti koja je mnogo pomogla uklanjanju Miloševića. Razgovarali smo tada, slušao sam ja njega, a možda i on mene. On je bio neka vrsta nepromovisanog, ali realnog instruktora uime britanskih nevladinih i drugih organizacija koje su bile važne u pripremi sklanjanja Miloševića.

Tačno je da je imao politiku koja je držala RS u kontaktu s Bosnom, a doprinio je da to bude funkcionalan entitet, što ne možemo reći za kantone, a pitanje je i za FBiH. Sad imate ovu fazu Milorada Dodika koja prilično traje. Sve do odlaska Vučića u Srebrenicu, vjerovao sam da će napraviti dobru priču za regiju i tu je bilo nekih kontakata, ali taj incident je iskorišten za promjenu politike.

Rijetko kada upotrijebim ime političara. Kad kažem Lajčak ili Dodik, onda računam na ljude koji će shvatiti da stvar nije lična i da se radi o upozorenju, da ne treba da rade pogrešno. Baš me briga šta je s Dodikom, ne samo politički nego i ljudski. On je čovjek koji ima svoje kvalitete, ali sada su ti kvaliteti prešli u lične frustracije i kombinatorike koje ga guraju na potpunu marginu s velikom štetom za društvo u RS, Bosni i Srbiji, a na kraju i za njega.

Neću biti srećan ako doživi to što će doživjeti ako nastavi svoja druženja s Vulinima i ostalima. Nije mi milo ni ovo što ne uspijeva Lajčak, jer poznajem te ljude.

Ne znam dobrog konobara koji će gosta istjerati

Ako smo kafana, ako je stigao račun, je li NATO onda konobar?

Poslao je račun, da. NATO se pojavio kao adresa kojoj možeš da kažeš: „Izvini, burazeru, nemam da platim, idem uz tvoju podršku u reforme, napuštam politiku koju sam vodio, kakva majka Rusija i ostalo – vraćam se Srbiji.“ Ne znam dobrog konobara koji će gosta istjerati. Dobro došao, a mi ćemo da te naučimo kako se koristi escajg, koja se ovdje jela jedu i tako. Mislim da je to neki odnos na ovoj slici.

A ako su oni mogli da apsorbuju u svoje redove Bugare, Mađare sa svim njihovim mržnjama prema drugim narodima, ja ne znam za veću mržnju na svijetu kao između Turaka i Grka, pa onda je za njih šega završiti priču s Balkanom. Mi bismo to htjeli, ali nemamo kapaciteta.

Mislim da smo došli do tačke u kojoj je Vulin možda uradio istorijsko djelo za Srbiju, jer niko tako nije diskreditovao ideje srpskog nacionalizma i šovinizma kao on.

Zabluda nacionalista

Kakva je u budućnosti sudbina srpskog i svakog drugog svijeta koji podrazumijeva crtanje granica prema etničkom ključu i ko će i kada raspetljati ovaj balkanski čvor?

Iz ove naše tzv. balkanske kafane ne možete izaći da ne platite. Stigao je račun u Beograd, oni iz Beograda i oni koji su se dovukli u Beograd mogu da kažu da neće da plate. Bio je on tu i u doba Miloševića pa je on to prebacio, izbjegao, a onda i umro i oslobodio se. Račun za devedesete se mora platiti! Bilo da se potpuno napuste politike 90-ih, bilo da i Srbija osjeti kako je biti u onome što su drugi bili. To ne može niko da kaže da je antisrpski stav. Zabluda je srpskih nacionalista i šovinista da mogu da se bogate, bahate, da probaju od droge do biseksualnih odnosa, da rade šta hoće, a da prođu nekažnjeno. A drugo, ne može to niko drugi da razmrsi. Ne daj Bože da se upetljaju ovi iz SDA i slični, bolje im je da čiste svoje dvorište. Mislim da Srbija može, ne da izbjegne nego da taj račun plati konačnim reformama.

Kod Vučića imate elemente za “new deal”, to su ti evropski elementi, infrastrukturni radovi, pokušaj oživljavanja zdravstva, a imate i drugi sloj koji se zove srpski šovinizam i na koji ga svako malo vrate njegovi najbliži. Nema ko da to ubije, nego tvoj kum, tako je to kod nas, Srba.