Parlamentarni izbori na Kosovu su politička igra u kojoj je najvažnije – biti prvi. Ta pozicija na vanrednom glasanju zakazanom za 6. oktobar omogućiće onome ko je osvoji da povede inicijativu za formiranje buduće Vlade Kosova jer je prvoplasiranom ustavom zagarantovano pravo na premijerski mandat u pokušaju za sastav kabineta.
Na glasačkom listiću naći će se 25 lista koje će se boriti za 120 poslaničkih mjesta, od kojih deset pripada srpskoj zajednici, a deset ostalim manjinama na Kosovu.
Izborna kampanja bila je jedna od najkraćih – svega deset dana stranke su upućivale svoje poruke za nešto manje od dva miliona birača.
„Može se reći da je ovaj izborni proces bio izuzetno miran.
Jezik koji su koristili kandidati bio je veoma umjeren i nije bilo većih tenzija koje su pratile prethodne izborne cikluse na Kosovu”, kaže za BBC na srpskom Ljeonora Krueziju, izvršna direktorka prištinskog Instituta za političke studije.
Vanredni izbori raspisani su poslije ostavke dosadašnjeg premijera Ramuša Haradinaja koji ju je obrazložio pozivom da se pojavi pred Specijalnim sudom za zločine na Kosovu.
Biće to sedmi parlamentarni izbori na Kosovu poslije okončanja ratnih sukoba 1999. godine, i čak četvrti vanredni izbori u nizu.
„Miješanje karata” ili stara kombinatorika
Predizborne ankete šanse za dvocifreni procentualni učinak daju Demokratskom savezu Kosova (LDK) Ise Mustafe, Demokratskoj partiji Kosova (PDK) Kadrija Veseljija, pokretu Samoopredeljenje Aljbina Kurtija i koaliciji koju predvodi Alijansa za budućnost Kosova (AAK) Ramuša Haradinaja.
U galeriji tradicionalnih političkih igrača svoje mjesto učvrstio je pokret Samoopredjeljenje, ranije prepoznatljiv po oštrim stavovima, čestim protestima pa i suzavcu u skupštinskim klupama.
Na prethodnih izborima duplirali su glasove, a sada očekuju još bolji rezultat.
„Ne vjerujem da će Zapad imati problem da prihvati Kurtija kao partnera imajući u vidu njihove nedavne poruke kojima podržavaju kandidate koji nemaju kriminalne mrlje u biografijama ili veze sa kriminalnim aktivnostima”, kaže za BBC na srpskom kolumnistkinja portala „Priština Insajt” Šćipe Đocaj.
Predviđanja govore da je moguć postizborni savez LDK i Samoopredeljenja, iako ove dvije stranke nijesu uspjele da naprave predizborni savez.
Ipak, niko nije spreman da lako isključi mogućnost ostanka na vlasti stožera dosadašnje vladajuće koalicije, stranke dosadašnjeg predsjednika Skupštine Kosova Kadrija Veseljija.
„PDK ima svoju mrežu sigurnih birača koje možemo zvati i stranačkim klijentima.
Da li će PDK biti dio vladajuće koalicije zavisiće prije svega od toga koliko snažna bude ta mreža”, kaže Đocaj.
Konačni raspored broja mandata odrediće i pregovarački potencijal stranaka, pa je i zbog toga važno ko će biti prvi.
„Pošto je na vlasti duže od decenije, PDK je najmanje poželjan partner za sve druge stranke na Kosovu”, kaže Ljeonora Krueziju.
Takse na robu iz Srbije – prije i poslije izbora
Odlazeća vlada Ramuša Haradinaja ostaće upamćena po uvođenju taksi od najpre deset, pa potom sto odsto na robu koja na Kosovo dolazi iz Srbije.
Bio je to odgovor na aktivnu kampanju Beograda kojom je spriječen ulazak Kosova u Interpol, a pojedine zemlje su, kako tvrde vlasti Srbije, povukle priznanje nezavisnosti Kosova.
U predizbornoj kampanji gotovo da nije bilo političara spremnih da kažu da će poslušati pozive Zapada i ukinuti takse, čime će se stvoriti uslovi da se za pregovarački sto vrate i predstavnici Srbije.
„Prirodno je da u izbornim kampanjama političari daju krupna obećanja, usmjerena na pokušaje da dođu do podrške birača, često se koristeći populizmom.
Zbog toga se ovi stavovi moraju uzeti sa rezervom”, kaže izvršna direktorka Instituta za političke studije Ljeonora Krueziju.
Špetim Gaši iz Saveta za inkluzivno upravljanje misli da će izbor nove Vlade značiti i – ukidanje taksi.
„Carinska tarifa biće ili privremeno obustavljena ili zamijenjena drugom, simboličnom merom, poput reciprociteta u nekim oblastima.
Nijedna strana neće moći da izdrži međunarodni pritisak”, kaže Gaši za BBC na srpskom.
On dodaje i da povećana taksa nije doprinijela snaženju privrede na Kosovu i povećanju proizvodnje, ali i da „nije suštinski naštetila Srbiji”.
„Bila je to populistička odluka, a znamo da takve odluke ne traju dugo”, dodaje on.
Žene na izborima
Nakon što je Kosovo 2011. godine izabralo Atifete Jahjagu za predsjednicu, Vjora Osmani iz Demokratskog saveza Kosova Ise Mustafe kandidatkinja je da bude i prva žena na čelu vlade.
„Žene u politici na Kosovu služe samo za predstavljanje jednakosti, a čak i u tome im je broj veoma nizak – u prethodnoj vladi, na čelu samo dva od 21 ministarstva bile su žene.
Uprkos tome što su ženska prava dio predizbornih priča u svakoj kampanji, učešće žena na listama i dalje nije veće od zakonom garantovanih 30 odsto”, kaže kolumnistkinja Šćipe Đocaj.
Ona navodi i primer liste PDK Kadrija Veseljija gdje se na šestom mestu nalazi profesorka islamskih studija Besa Ismajli koja nosi hidžab.
„Pošto Veselji i PDK nisu bili posebno zainteresovani za jačanje vjerskih prava u prošlosti, jasno je da se hidžab ovde koristi više kao adut u privlačenju birača koji podržavaju nošenje hidžaba u školama i javnim institucijama, što je dio uzavrele rasprave u kosovskom društvu”, kaže Đocaj.
Među četiri opcije koje predstavljaju srpsku zajednicu na kosovskim izborima, Srpska lista je dominantna, kaže Špetim Gaši iz Savjeta za inkluzivno upravljanje.
„Najvažniji političar u Srpskoj listi je predsjednik Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić.
Srpska lista nema nezavisnu moć odlučivanja – to je faktički ogranak SNS-a na Kosovu.”
Gaši smatra da za takvu poziciju postoji opravdanje i u životnim uslovima za Srbe na Kosovu.
„U ovim okolnostima, kosovskim Srbima je i potrebna podrška Beograda jer Priština nije uspjela da stvori uslove za suštinsku integraciju Srba.”
Gaši očekuje da će Srpska lista osvojiti devet od deset poslaničkih mjesta, koliko je zagarantovano Srbima na Kosovu.
„Sve dok Beograd podržava Srpsku listu, male su šanse da druge stranke dobiju znatan broj glasova”, dodaje on.
Da Srpska lista ima „jaku i direktnu podršku iz Beograda” slaže se i Miodrag Milićević iz nevladine organizacije Aktiv iz Kosovske Mitrovice koja je pred izbore analizirala političku ponudu i predstavila je biračima.
„Imajući u vidu političko naslijeđe i kontinuitet učešća u kosovskim institucijama, ali i nezadovoljstvo određenog broja birača, ostavlja se mogućnost da se i ostale političke opcije, poput koalicije Sloboda i Samostalne liberalne stranke, nadaju mandatu”, misli Milićević.
Od trenutka potpisivanja Briselskog sporazuma došlo je do dodatne polarizacije, kaže direktor Aktiva, i dodaje da su „ključna mjesta u političkoj sferi zauzela neka nova, široj javnosti, nepoznata lica”.
Pored Srpske liste i koalicije Sloboda, u kojoj su Rada Trajković, predsjednica Evropskog pokreta Srba na Kosovu i Nenad Rašić, predsjednik Progresivno demokratske stranke, na izborima učestvuje i Samostalna liberalna stranke, kao i bivši predsjednik Srpske liste Aleksandar Jablanović, koji sada vodi Partiju kosovskih Srba.
Kampanju je, kaže Milićević, obilježila izuzetno oštra retorika, a kao glavno predizborno obećanje, nudi se „garancija očuvanja stabilnih i jakih veza sa Beogradom”.
„Ovakvo stanje je posebno izraženo na sjeveru Kosova, dok je u centralnom dijelu situacija ipak nešto drugačija, pa se tamo mogu vidjeti i reklamni materijali drugih partija osim Srpske liste”, opisuje Milićević.
Jedanaest godina nakon proglašenja nezavisnosti, Kosovo je priznalo više od 100 zemalja. Ipak, tačan broj nije poznat.
Priština navodi brojku od 116 zemalja, a u Beogradu kažu da ih je daleko manje.
Među zemljama Evropske unije koje nisu priznale Kosovo su Španija, Slovačka, Kipar, Grčka i Rumunija, a kada je riječ o svetskim silama, to su Rusija, Kina, Brazil i Indija.
Kosovo je od 2008. godine postalo član nekoliko međunarodnih organizacija, kao što su MMF, Svetska banka i FIFA, ali ne i Ujedinjenih nacija.