Piše: Dragan Bursać (autonomija.info)
“Identifikacione kartice za Srbe iz Srbije i RS??! Jeftinije bi vam, a i onako više tradicionalno srpski, bilo da ste nesrbima, bijele trake oko ruke naredili. A u tranziciji – tetoviran broj na podlaktici. Kao nadgradnju.“
Milorad Dodik je u svojoj glavi i nedotupavim razmišljanjima došao do nove, najnovije segragacijske ideje. Ideja glasi: U RS-u će se izdavati ”identifikacijske nacionalne karte” za građane Republike Srpske i Srbije.
A šta to u praksi znači?
Bijele trake su jeftinije
E to vam u praksi znači da će svakome ko se “identifikuje sa Republikom Srpskom“, biti izdata neka vrsta potvrde, ausvajsa o lojalnosti, kojom će stanovništvo biti nagrađeno, ali i obilježeno.
O ausvajsu, Dodik kaže:
“Pokrenuću inicijativu da Republika Srpska i Srbija kreiraju identifikacijsku nacionalnu kartu za sve naše ljude koji se identifikuju s Republikom Srpskom na bilo koji način, kako bi se smatrali domaćim i imali sva moguća prava na školovanje, zdravstvo, otvaranje tvrtki, objekata”.
Nije li to isto ono, u uncu isto ono što su radili njegovi prethodnioci u Prijedoru, recimo na ljeto 1992. godine kada su Bijele trake na rukama simbolizirale kraj za nesrpsko stanovništvo? Samo ovaj put će označeni, tj. nosioci “legitimacije patriota“ biti privilegovani dok će svi ostali koji ne ljube RS imati status očevidno građana drugog reda. Dobro, imaju oni i sad taj status-od četničkog zastrašivanja povratnika do nepostojanja Bosanskog jezika u nastavnom planu- samo će “identifikacionim kartama“ taj status biti utvrđen.
I zato o pitanju tzv. identifikacionih kartica, Sarajlija Dragan Mioković odlično kaže:
“Identifikacione kartice za Srbe iz Srbije i RS??! Jeftinije bi vam, a i onako više tradicionalno srpski, bilo da ste nesrbima, otamo, bijele trake oko ruke naredili. A u tranziciji – tetoviran broj na podlaktici. Kao nadgradnju.“
Etničko čišćenje: U ime svih zločinaca iz ’92 i ’22
Kako Bošnjak ili Hrvat povratnik ili bilo koji čovjek iz dijaspore da reaguje na ovu aparthejd mjeru? I još precinije, po kom sistemu će se učitavati i očitavati rodoljublje svakog ponaosob? Hoće li se raditi neki DNA test o porijeklu, hoće li se tražiti krštenice ili će se pribjeći kakvom drugom eugeničkom testu, kojim će i konačno na papiru i u digitalnom zapisu RS postati aparthejd prćija, vidjećemo. Tek Dodikov potez nikako ne treba shvatiti tek kao predizbornu patku. O tome nešto kasnije.
“Identifikacijska karta ojačaće naše jedinstvo”, zaključuje Dodik a sa druge strane se čuje eho njegove mentorice i ratne zločinke Biljane Plavšić, koja onomad 1993. godine govori:
“Preferirala bih da se čitava Istočna Bosna očisti od Muslimana. Kada kažem ‘očisti’, ne želim da me se doslovno shvati i misli na etničko čiščenje. Oni su prikačili ovu oznaku ‘etničko čišćenje’ jednom savršeno prirodnom fenomenu i karakterizirali ga kao ratni zločin’.
Za nju je kao uostalom i za Dodika etničko čišćenje “prirodni fenomen“. Ali zašto stati tu kad je najbolji učenik Biljane Plavšić nastavio da segregira ljude baš po njenim eugeničkim uputstvima. Plavšićka kaže za Bošnjake septembra 1993:
“To je genetski deformisani materijal koji je prigrlio Islam. I sada sa svakom nasljednom generacijom taj gen postaje koncentriran. Postaje sve gori i gori, jednostavno postaje izražajan i diktira njihov stil mišljenja i ponašanja, koji je ukorijenjen u njihovim genima.“
A Dodik, skoro tri decenije kasnije objavljuje promisao kojom će se odvojiti “superiorni Srbi“ sa svojim DNA od onih “genteski deformisanog materijala“. E ako ovo nije rasni nacizam u praksi, ne znam šta je.
I najvažnije, ovaj nacizam se primjenjuje kako bi se pridobilo glasačko tijeli u RS-u. Što će kazati, ni takozavana opozicija, koja stalno od nekoga “brani RS“, ne razmišlja ništa drugačije. Dapače.
Pa je danas u tom i takvom RS-u zapravo na sceni borba za vlast između četničkih klanova i frakcija, kojoj se prikloniolo makar 90 odsto stanovništva. Dakle, nije sve do Dodika i “opozicije“ ima nešto i do stanovništva. A “identifikacione kartice“ ili etnički ausvajsi, pa za tom idejom opozcija može samo da žali i nije isključeno kako će i ono ponuditi svoju viziju, makar digitalnog etničkog čišćenja. Jer, samo etnički očišćena Republika Srpska je “pravo mjesto za život“. Takav kakav su oni naumili.
I možda važnije od važnijeg, Dodikov egzekutor na terenu, Željka Cvijanović, kao predsjednica entiteta kaže da je veći, organizacioni dio posla oko “identifikacionih karata“, završen i da je sve ovo, citiram, “nadogradnja jednog projekta koji je počeo prije nekoliko godina, a podrazumijevao je mapiranje dijaspore”.
Prije će biti da je projekat počeo prije tri decenije i više onim gore zločinačkim izjavama i da nema veze sa dijasporom osim u faktu da se razdvoji tzv. prava-čitaj četnička dijaspora od onih nevoljnika koji su se baš zbog ovakih “mapiranja“ trajno iselili iz RS-a dok su drugi, znate to, pobijeni.
I najviše plaši u čitavoj ovoj situaciji indolentnost i domaćih politka, i sudova i tzv. međunarodne zajednice, kojoj ostaje da se samo “zabrine“ i malo “zgrozi“, kad u RS-u umjesto ličnih dokumenata osvanu srBski ausvajsi kao legalno identifikaciono sredstvo. Onda će oni bez tog dokumenta i zvačnično biti građani trećeg reda, pa će ih se i ono malo iseliti ili nestati.
A Srbija, i Srbija se pominje u ovom dokumentu? Pa Srbija sa neočetnikom Vučićem i četnicima u “opoziciji“, sa Crkvom Srbije koja dodjeljuje orden fašisti Orbanu dok izaziva krize po Balkanu, može samo da apaludira Dodikovom sramnom naumu.
Kažem, dok se Sarajevo bavi mahalskim trvenjima na relaciji šeher-predgrađe, Dodik upravo završava, ali baš i zvanično završava sve sa muhurom i digitalnim potpisom projekat etničkog čišćenja svojih ideolških uzora, Karadžića, Plavšićeve i Mladića.
Na sramotu nam bilo!