Prespanski sporazum kojim je riješen spor Grčke i Sjeverne Makedonije oko imena bivše jugoslovenske republike je za svaku pohvalu, piše Financial Times te dodaje da taj sporazum, ipak, ne može postati obrazac za rješavanje drugih sporova na Balkanu.
Kako navodi list, Prespanski sporazum je oživio nade u napredak u rješavanju drugih regionalnih pitanja, kao što su odnosi Srbije i Kosova, etnička rivalstva i ustavna pat pozicija u Bosni i Hercegovini ili napeti grčko-albanski odnosi. Ipak, mora se imati u vidu da je svaki od tih problema priča za sebe.
Prije svega, navodi FT, Grčka i Sjeverna Makedonija nijesu ratovale, a nije ni bilo međuetničkih tenzija u mješovitim zajednicama, koje su bile među najvažnijim elementima ratova u BiH i na Kosovu.
Spor oko imena, iako je otvorio ozbiljna pitanja o sukobljenim pravima na simbole i suštinu nacionalnog identiteta kroz nacionalne mitove i kulturu, suštinski je bio diplomatski problem koje je trebalo da bude i bio riješen diplomatskim sredstvima.
Prespanskim sporazumom, koji FT naziva najvećim diplomatskim uspjehom zapada na Balkanu od Dejtonskog sporazuma 1995, tadašnja Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija prihvatila je da promijeni ime u Sjeverna Makedonija, čime je trebalo da se potvrdi da ta zemlja nema pretenzije na grčki region Makedoniju. S druge strane, Grčka im je priznala pravo da za svoj jezik i nacionalnost koriste termin “makedonski”.
Bivši šef grčke diplomatije Nikos Kocijas, jedan od arhitekata Prespanskog sporazuma rekao je da istorija “treba da bude škola a ne zatvor”. Na Balkanu, navodi FT, to je prilično ambiciozan stav.
Postignuti kompromis je od premijera dvije zemlje, Aleksisa Ciprasa i Zorana Zaeva, zahtijevao veliku političku hrabrost, na obje strane je bilo velikih protivljenja, a dogovor je na kraju Kocijasa koštao funkcije.
Ipak, navodi FT, Prespanski sporazum je međunarodni ugovor o kom će se u krajnjem suditi po tome da li će obezbijediti dugoročnu stabilnost Sjevernoj Makedoniji.
Da bi to moglo da se postigne, prema FT, ključne su tri stavke.
Prva je otvaranje članstva u EU za Sjevernu Makedoniju i Albaniju, budući da bi ulazak u EU obesmislio granične sporove, a takođe i eventualne pokušaje nacionalista u Tirani i na Kosovu da iskoriste nezadovoljstvo Albanaca u Sjevernoj Makedoniji.
Zatim, veoma je važno da protivnici sporazuma s obje strane granice ne pokušavaju da sporazum sruše.
Na kraju, piše FT, sve vidljivije pitanje na Balkanu je da li će Albanci biti zadovoljni trenutnim stanjem u kom su razdvojeni u Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu ili će pokušati da se ujedine u Veliku Albaniju, što bi moglo izazvati veliku opasnost od regionalnog konflikta.
Da bi se to izbjeglo, navodi FT, evropski i balkanski političari moraju uvjeriti Albance da njihovi zahtjevi za blagostanjem, građanskim pravima i evropskim integracijama dobijaju dužnu pažnju, a od toga, koliko i od Prespanskog sporazuma, zavisiće prosperitet pa i sam opstanak Sjeverne Makedonije.