Sloboda medija u Srbiji alarmantno je nazadovala, sve je više pritisaka na novinare i medije koji žele objektivno da izvještavaju i to u vidu zastrašivanja i finansijskih pritisaka. Ovako bi mogao da glasi rezime opširnog izvještaja „Sloboda i mediji 2019“ koji je upravo objavila međunarodna nezavisna posmatračka organizacija Fridom haus.
Kada je početkom godine Fridom haus objavio izvještaj o slobodama u svijetu, Srbija je prvi put poslije deceniju i po izašla iz kategorije „slobodnih država“ u kategoriju „djelimično slobodnih“, a veliki doprinos tom padu dala je upravo situacija u medijima.
U ocjenama novog izvještaja, koji se na 26 strana bavi isključivo medijima, Srbija se sve vrijeme poredi sa autoritativnom vladavinom premijera Mađarske Viktora Orbana. Fridom haus zaključuje da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ide Orbanovim stopama kada je riječ o represiji koju sprovodi u sferi javnog informisanja, prenosi RSE.
„Vlada Viktora Orbana u Mađarskoj i administracija Aleksandra Vučića u Srbiji, vrlo su vješto radile na gušenju nezavisnog novinarstva i kritičke misli, prateći tragove populističkih sila. Oba lidera omogućila su da vlasništvo nad medijima ode u ruke njihovih prijatelja, omogućavajući tako da mediji sa najvećom gledanošću podržavaju vladu dok sa druge strane klevetaju protivnike“, navodi FH i dodaje da oba lidera rade na tome da potpuno rasformiraju institucionalnu kontrolu vlasti, centralizujući moć u svojim rukama.
U izvještaju, kažu, Srbija još nije sustigla Mađarsku ali je na dobrom putu da se to dogodi. Cenzura i napadi, objašnjavaju, nijesu toliko očigledni da bi proizveli hitnu reakciju demokratski razvijenih država i organizacija koje se bave stanjem medija u svijetu.
Pored represije na medije, Orban i Vučić, smatraju u FH, imali su koristi „od evropske podrške ali i neefikasne opozicije“.
Konkretni primjeri
Za ilustraciju kako do kontrole dolazi, Fridom haus navodi nekoliko primjera prodaje medija u ruke ljudi bliskih vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci (SNS).
„Krajem 2018. godine, brat visokog zvaničnika SNS kupio je dva televizijska kanala sa nacionalnom frekvencijom. On je takođe vlasnik i tri internet portala, radio stanice i devet kablovskih programa“, navodi FH u izvještaju, govoreći zapravo o prošlogodišnjoj prodaji televizija O2 i Prva, koje je kupio Srđan Milovanović, brat Zvezdana Milovanovića, povjerenika SNS u Nišu.
Za Fridom haus još alarmantniji je finansijski pritisak na nezavisne medije. Tako je u izvještaju naveden primjer nedeljnika „Vranjske“ koji je zbog pritisaka poreske službe ugašen.
(Ne)zakonska borba
Srbija je potkopala slobodu medija politizovanom manipulacijom zakonima. Kleveta je dekriminalizovana bez obzira na to što su sami medijski zakoni u skladu sa međunarodnim kodeksima i normama. Političari su nastavili da podnose tužbe protiv medija i novinara tražeći enormne odštete, ocjenjuje Fridom haus i navodi novi primjer.
Početkom 2018. godine ministar bez portfelja u Vladi Srbije, Nenad Popović, tužio je Mrežu za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK) u četiri odvojene tužbe, tražeći za svaku po milion dinara odštete, odnosno oko 8.500 eura. Sve tužbe su u vezi sa tekstovima KRIK-a o projekatu “Rajski papiri”, koji otkrivaju veze više svjetskih političara sa ofšor kompanijama. Na spisku je, prema objavama ovog sajta, i Nenad Popović.
U izvještaju se spominje i Regulatorno tijelo za elektronske medije (REM), koje je prema ocjeni FH „nefunkcionalno“, naročito zbog toga što nije uspjelo da zauzda dominaciju vladajućih stranaka u medijskom prostoru. I ovdje je naveden primjer kada su televizije početkom 2019. godine emitovale politički spot Srpske napredne stranke koji ismijava opozicione lidere i sve to u periodu kada nijesu izbori.
I mada se u poređenju Srbije sa Mađarskom najviše ističe da je Srbija iza nje po represiji, postoji i ocjena Fridom hausa za situacije u kojima je srpskim novinarima teže.
„Blaćenje i verbalno maltretiranje novinara od strane političara, kroz društvene mreže i provladine tabloide, redovna su pojava. Često se nazivaju ’izdajnicima’ i ’stranim plaćenicima’“, piše u izvještaju u kome se navodi i primjer kada su na prostorije Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) lepljeni plakati s natpisom „udruženje neprijatelja Srbije“.
Teži primer pritiska na novinare, navodi FH, jeste napad na novinara portala „Žig info“ Milana Jovanovića. Na njegovu kuću bačen je „Molotovljev koktel“, a za napad je, nakon ogromnog pritiska javnosti, optužen funkcioner SNS Dragoljub Simonović koji se brani sa slobode.
Još jedan metod koji FH navodi jesu finansijsko ograničavanje nezavisnih medija na jednoj strani, a pružanje svesrdne novčane pomoći provladinim medijima na drugoj. Načini za to su razni – od toga da država provladinim medijima sufinansira projekte dok paralelno s tim kontroliše oglašivače u odlukama na kojim medijima će emitovati reklame. O ovim zloupotrebama, podsjeća FH, bilo je riječi i u najnovijem izvještaju Evropske komisije o napretku Srbije na putu ka Evropskoj uniji.
U poređenju Srbije sa Mađarskom, u izvještaju Fridom hausa, pod naslovom „Kreiranje paralelne realnosti“ navedeno je da obje države, putem medija diktiraju sadržaje koji isključivo odgovaraju državnom rukovodstvu a da s druge strane, skreću javnu diskusiju sa realnih problema u zemlji.