Piše: Branko Đorđevski
Malo je poznato makedonskoj javnosti o manastiru Đunis, koji se nalazi u Niškoj eparhiji Srpske pravoslavne crkve (SPC), kod Kruševca… U tom ženskom manastiru su se nedavno sastali poglavari Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije (MPC-OA) i SPC, Stefan Veljanovski i Porfirije Perić, zajedno sa svojim pratiocima.
To je sastanak nakon kojeg je vladika srpski Fotije Sladojević rekao da je optimista, da se može očekivati „povratak MPC u kanonsko jedinstvo“; ali, to je i sastanak koji je prethodio činu priznavanja MPC-OA [Ohridske arhiepiskopije, prim] kao kanonske od strane Vaseljenske patrijaršije, kada je SPC iz Carigrada upućena da riješi „administrativne sporove“ sa našom Crkvom.
Sastanak je važan jer na njemu se, očigledno, nešto desilo. Činjenica da je za njega znala Vaseljenska patrijaršija, koja je prethodno dva puta pozivala SPC da dođe na sastanak sa njom i MPC-OA u Carigrad.
Otuda i dilema: da li je sve bilo usklađeno između Beograda i Carigrada? SPC je ispoštovana od Vaseljenske patrijaršije, spor je ostao u njezinome „ataru” i sada treba da odluči kako da riješi „administrativne sporove” sa makedonskim episkopima. Ali glavni upravni spor je zahtijev za autokefalni status MPC-OA. Da li su srpske vladike spremne da to prihvate?
Do nedavno nijesu; sada je već pitanje. Da ne prejudiciramo i da sačekamo kraj Sabora SPC koji počinje 15. a završava se 23. maja. Sudeći po izjavi episkopa Fotija i prema saopštenju Sinoda MPC-OA, pregovora će biti. Kao i do sada, mogu imati samo dva epiloga: sa konkretnim rezultatom ili bez njega.
Iz onoga što je vladika Fotije rekao, izgleda da postoji optimizam u Srbiji. A u situaciji kada dobro znaju da široka autonomija nije prihvatljiva za makedonsku stranu, onda će se, sigurno, ponuditi nešto novo.
Šta? Autokefalnost? Nezavisnost? Samoupravljanje? Upotrebu ustavnoga naziva MPC-OA, a ne samo Ohridska arhiepiskopija?…
Sve se to može upakovati u srpski prijedlog, jer oni dobro znaju šta kod makedonske strane izaziva najviše emocija. Normalno je da se postavlja pitanje da li će ono što ponudi SPC biti prihvatljivo za makedonske episkope, ali i za Vaseljensku patrijaršiju koja treba da izda konačni tomos za autokefalnost? I koja je jasno rekla da upotreba riječi „Makedonija“ u bilo kojoj izvedenici nije prihvatljiva.
Očigledno, na skupu u Eparhiji niškoj „spakovan“ je neki prijedlog. Može li se nazvati „Niškim sporazumom 2“, a koji dolazi poslije onoga iz 2002. koji su makedonske vladike prvo prihvatile, a potom odbile?
A da se makedonska strana time ozbiljno bavi svjedoči i izjava vladike Timoteja Jovanovskog (MPC-OA), koji je za „Glas Amerike” otvoreno rekao da je SPC ta koja treba da predloži autokefalnost, ali i poručio da „nas ne interesuje da ne budemo priznati od Moskve“! To je najveća pravoslavna država i najveći pravoslavni narod.
Što iz ovoga slijedi? Da će se uzeti u obzir i stavovi Ruske crkve koja je u ratu sa Vaseljenskom patrijaršijom i koja je već rekla da je Carigrad upao u jurisdikciju SPC? Ako se o tome radi, to znači da se odluka Vaseljenske patrijaršije za naše proglašenje za kanonsku Crkvu ne prihvata, nije legalna, praktično, nevažeća je.
Odnosno, to znači da će se crkvena Moskva usaglasiti sa crkvenim Beogradom o tome kakav će biti njihov prijedlog o MPC-OA; a koji, s obzirom na trenutne odnose između pravoslavnih crkava, sasvim sigurno, neće biti prihvatljiv za Vaseljensku patrijaršiju.
Dakle, ne treba sumnjati da će SPC odbačiti odluku Vaseljenske patrijaršije, jer bi to Carigradu dalo legitimitet za ono što je do sada uradio u Ukrajini i, možda, ono što će uraditi śutra u Crnoj Gori sa zahtijevom za samostalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu.
Ipak, biće dobro „upakovana“ ponuda za Makedonsku crkvu koja se „ne može odbiti“, odnosno koja će nas iskušati da li će Vaseljenska patrijaršija i dalje igrati odlučujuću ulogu.
Ta uloga Vaseljenske patrijaršije, odnosno njezina crkveno-sudska odluka, odmah će stupiti na scenu ako odbije SPC da se saglasi o našoj autokefaliji. Svjesni su toga i srpski episkopi; upoznati su i sa zahtijevima koje će Vaseljenska patrijaršija dostaviti MPC-OA da nam se izda tomos za autokefalnost; i zato je sada u pripremi prijedlog SPC.
Makedonske vladike će praktično biti postavljene između dva izbora, između neke nove, druge, varijante Niškoga sporazuma i između Vaseljenske patrijaršije, kao crkveno-sudske instance u čijim rukama je izdavanje tomosa za autokefalnost.
Možda poslije one istorijske odluke 9. maja, kada je MPC-OA postala kanonska Crkva i dio pravoslavne porodice, neće biti ništa manje istorijske odluke koje tek treba da se donesu.