Piše: Dragan Bursać, Izvor: AntenaM
Sada je to svima jasno. Dodik vodi Bosnu i Hercegovinu u rat! Naravno, ljudi, dobri ljudi su odbijali tu primisao mjesecima, godinama. Ali nakon Dodikovih izjava posljednjih sedmica, nema dileme-ovaj balkanski ruralac spreman je zarad svoje stražnjice žrtvovati cijeli narod. Ili preciznije narode.
Koje? Nema veze. Krenuće od Srba, pa gdje se zaustavi. Ili, gdje ga zaustave.
Posljednje što je izgovorio taj i takav Milorad Dodik, bila je zlokobna rečenica: “Ako na teritoriji RS-a interveniše NATO, zvaćemo prijatelje da nas zaštite“.
Postavlja se logično pitanje, zašto bi, zaboga, NATO intervenisao, osim ako neko direktno ne ugrožava mir u BiH? Na to se nadovezuje drugo, još logičnije pitanje, a ko su ti Dodikovi prijatelji?
Na ovo prvo pitanje, odgovor je jasan: Da, Dodik je taj koji će na svaki način, svim mogućim sredstvima, za početak retoričkim, pa kasnije i operativnim ugrožavati mir. Retorika je tu! Od izjava da pravi “nezavisnu Republiku Srpsku, unutar BiH“, do toga da će “svim silama raditi na osamostaljenju Republike Srpske“, ionako lošu situaciju pogoršao je do neviđenih razmjera.
Opet, naravno, mediji u Srbiji poslužili su Dodiku i kao jeftin, a snažan PR-ing i logistička potpora. Ne treba smetnuti s uma da su PINK i TV Happy, zajedno sa Javnim servisom Srbije, jedini glasnogovornici Dodikovog zla i najava rata, van RS-a. Jer, nikom normalnom na svijetu ne pada na pamet da ustupa minute TV prostora ovom desperadosu, koji poziva na paljenje balkanskog bureta baruta.
To prvo. A sad drugo i mnogo bitnije, ko su Dodikovi ratni prijatelji, majka mu stara?
Dodik sa svojim poštarima, udruženjima lovaca, vatrogascima i inim opskurnim domobranima, neće sigurno paliti ratne požare po Bosni i Hercegovini. Preciznije, bi on ali nije u stanju.
Potreban mu je neko jak i siguran, što bi rekla pjevačica. Potreban mu je neko ko silom oružja duva u jedra srpskog sveta. Da, tu je svakako Vučićeva Srbija, koja pali vatre mržnje po Crnoj Gori i Kosovu. Ali potrebni su mu, pogađate, ruski prijatelji. To su svi oni Kozaci, svi oni silni Noćni vukovi, svi vikend ratnici po Ukrajini, svi koji nose miris krvi na sebi, ne star četvrt vijeka, nego tek koju godinu ili mjesec.
E, s ovakvim Dodikom i s pravoslavnim teroristima, koji mogu praviti diverzije kad i gdje hoće na teritoriji ovakve Bosne i Hercegovine, imamo stvaran problem.
Hapšenje Dodika, jedino rješenje…
A da se problem ne bi raspojasao i metastazirao, da se ne bi desio prvo hipnostiani narod, pa onda rat, najjednostavnije što mogu reći je da Dodika treba uhapsiti. I to ne da se smjesti u neku psihijatrijsku ustanovu, jer Dodik nije lud, on je klasični ratani huškač na poziciji sile, njega treba u zatvor.
To prvo. Zatim, sve ljude oko njega, a koji aktivno podrivaju ustavno-pravni poredak države Bosne i Hercegovine, takođe treba pozvati na krivičnu odgovornost. (Nemojte zaboraviti da su ti ljudi parazkonskim ukazom na nivou RS-a dozvolili ponovno negiranje genocida, veličanje ratnih zločinaca i pripremili verbalni delikt za sve koji ne poštuju parazakon op.aut)
Šta narod dođavola hoće?
I treće, ne manje važno, treba uputiti jasan upit svim ćutolizima, svim srednjičarima i netalasačima u manjem BiH entitetu, sa pitanjem-šta oni dođavola hoće???
Hoće li čovjeka koji otvoreno negira genocid, koji se sprda sa ubijenim ljudima, a pri tom slavi ratne zločince? Hoće li da im nad glavom vršljari bitanga, koja u posljednje vrijeme sebe smatra ponajviše ekstenzijom ratnog zločinca Radovana Karadžića, sa retorikom Ratka Mladića? Hoće li švercera u krojenom odijelu, koji se prometnuo u najdominatniji faktor budućeg ratovanja?
Jer, ako to sve hoće, onda su ti isti ljudi saučesnici, a potencijalno i ratni pijuni u zlu, koje nam se sprema. I ako hoće, treba im biti jasno da će to zlo biti sankcionisano i pobijeđeno. Jednako kao što je u prošlom ratu Karadžićevo i Mladićevo zlo slomljeno.
Na koncu, sumorna je Banjaluka, sumoran je ovaj dio srpskog sveta u kome se zdrav razum mora getoizirati i sakriti u sebe iza deset zidova, e da bi bio slobodan. Sumorna je ta politika, koja je od normalnih ljudi stvorila povampirene četnike. A, ta politika je stvorila bijedu, onu najprimarniju-ekonomsku. Pa, samo Kanton Sarajevo je ekonomski moćniji od cijelog ovog nesretnog entiteta!
Ali…
Ali, treba kazati i da je dosta toga i do međunarodne zajednice i njene kilavosti i pipavosti. I zato situacija neviđeno podsjeća na početak devedesetih. Ne zato što Dodik ima neko svoje oružje, nema logistiku kao onomad četnici u JNA.
Stvar je u tome što je ta narečena međunarodna zajednica jednako neodlučna i podijeljena i čeka da “druga strana“ povuče prvi potez. A potez će biti, na žalost, nečija krv. U tom čekanju, u toj neodlučnosti Dodik može, prvo posijati rat, a onda nekaženjeno pobjeći put Moskve.
Kad se podvuče crta-ispaštaće taj isti narod, koji ga je trpio sve ove godine i decenije i koji je ćutao na njegove svinjarije.
I zato, ako se sad pravnim sredstvima države Bosne i Hercegovine ne zaustavi Milorad Dodik sa svojom klikom i ako se prije svega NATO ne uključi u blokadu djelovanja ratnog huškača, a zatim i u sanaciju štete na terenu, imaćemo ponovno istovjetne scene koje smo gledali početkom devedesetih.
A Dodik?
On se vodi krilaticom svog uzora, ratnog zločinca Radovana Karadžića i na pitanje šta će biti sa narodom, uvijek jednako konstatuje, ko jebe narod!
Zaista, ako ovu neempatičnu priučenu seosku varalicu želite još gledati na vlasti, pa onda pogledavati svoju djecu i gatati kakva će im biti budućnost, onda je malo i do vas, a ne samo do dijaboličnog Dodika!