Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Čanak: Srbija nikada neće priznati da je priznala Kosovo

Na Kosovu je boravio 27. i 28. juna. Obišao Prizren, srpske manastire, na Vidovdan sa sinom otišao na Gazimestan i sastao se sa Aljbinom Kurtijem

Kosovo je osvojeno 1912. godine sabljom, izgubljeno ’99 bombama. Glavni slogan nacionalista Odbranićemo Kosovo njima služi samo za to da bi na tom busanju u grudi mogli da maltretiraju ljude u Beogradu u Novom Sadu. Mislite li da neko od njih smije da dođe?! Mislite li da neko od njih želi da dođe?! Pa ljudi koji su ovdje rođeni gledaju kako da odu, ne samo Srbi, kazao je u Prištini Nenad Čanak. Ipak, Srbija nikada neće priznati da je priznala Kosovo jer bi tako ukinula radna mjesta za ‘branitelje’ i ‘pomiritelje’, a zapravo onih koji prave podjele.

Na Kosovu je boravio 27. i 28. juna. Obišao Prizren, srpske manastire, na Vidovdan sa sinom otišao na Gazimestan i sastao se sa Aljbinom Kurtijem.

„Inicijalni povod dolaska na Kosovo bilo je pitanje mog 22-godišnjeg sina – tata jesi li bio nekad na Kosovu. Malo me je zbunilo to pitanje, pa sam rekao, pa naravno da sam bio, na šta je on rekao, ti si prvi koga znam da je bio na Kosovu a svi pričaju o Kosovu a niko nikada nije bio. Onda sam ja odlučio da ga povedem na Kosovo, da pođemo, da vidi svojim očima – zbog toga što je moja filozofija da ne vjerujem u neke stvari o kojima se priča ako to nisam vidio svojim očima. Pa sam tako 1991, godine kada je počeo rat u Sloveniji 26. juna, ja sam 1. jula sjeo i otišao u Ljubljanu da vidim kako to izgleda. Isto sam tako obilazio ratišta u Hrvatskoj i Bosni“, kazao je za kosovsku KTV sinoć narodni poslanik Nenad Čanak.

Kaže da je shvatio kako na Kosovu „dugo nije bio“, te da je bilo vrijeme da se vidi i sa svojim prijateljima i čuje od onih kojima vjeruje šta se tada događalo.

Na pitanje glavnog i odgovornog urednika Kohe Agrona Bajramija, šta se promijenilo na Kosovu od njegovog posljednjeg boravka 2013, kada je takođe govorio za Kohu, Čanak je odgovorio:

„Prvi utisak koji imam je da se strašno mnogo izgradilo, ne samo kuća i zgrada, već i infrastrukture, puteva. (…) Svuda uz put sam vidio nove traktore, nove zalivne sisteme na poljima, mnogo novih i skupih vozila. Jednostavno, vidi se život, mnogo radnji sa očigledno skupom robom koju očigledno neko kupuje čim je ima. Djeluje mi sve opuštenije nego prije osam godina, u smislu da ljudi na ulici nemaju grč koji sam viđao tih godina. S druge strane, idući u druge sredine, u Gračanici sam vidio ljude koji su opterećeni nekim stvarima iz prošlosti koji ne vide budućnost na Kosovu, koji svojoj djeci ne žele da ostanu ovdje“.

Impresioniran Kurtijevim okupljanjem mladih obrazovanih ljudi, pri tom ljevičar

Sa Kurtijem se do 28. juna nije sreo ali jeste pratio njegov rad.

„Ono što me je impresioniralo, to je okupljanje velikog broja mladih i obrazovanih ljudi oko njegove politike. To mi je zazvučalo vrlo interesantno, zbog toga što u današnjim vremenima, gospodin Kurti je očigledno ljevičar, jer njegove ideje koje sam čuo od njega zvuče kao ideje ljevičara koji se bori za ravnopravnost među ljudima, socijalnu pravdu i sve stvari karakteristične za lijeva politička opredjeljenja“, rekao je lider Lige socijaldemokrata Vojvodine.

Čudno je, kaže dalje, danas sresti ljevičara koji je predsjednik vlade.

„Kao što je ljevica i socijaldemokratija u jednom trenutku bila dominantna u Evropi, danas je u Evropi uglavnom potisnuta od strane desničarskih vlada“, dodaje.

Stoga je to za Čanka sastanak sa Kurtijem bilo voma interesantno iskustvo, ali je dosta naučio i iz razgovora sa njim.

„O stanju na Kosovu iz njegove vizure, pitanja nestalih ili kidnapovanih lica“.

„Semantički logori“ Srbije

Kaže da u Srbiji postoje „semantički logori“, a kao primjere je naveo „namjerne greške“, koje se prave prilikom upotrebe riječi „genocid“ i „srpski ministri“, srpski budžet“, umjesto „ministri Vlade Srbije“, „budžet Srbije“.

Nema genocidnog naroda, samo ga zločinci koriste kao štit od pojednačne kazne

„Pitanje genocida koji se najčešće vezuje za Srebrenicu, mada bi se moglo primijeniti na još neke događaje iz devedesetih. Vi imate situaciju u kojoj se manipuliše tom riječju genocid na više nivoa, gdje s jedne strane kažu ‘šta je problem nazvati nešto njegovim imenom a to je genocid – kao što je to potvrdila presuda u Hagu’, a s druge strane imate u Srbiji strane koje tvrde – ‘ako bismo prihvatili da je to genocid, onda to znači prihvatiti Srbe za genocidan narod’ – što je najobičnija floskula. To je čista laž. Zato što narod ne može biti dobar ili loš. Ne može jedan narod biti genocidan, ni srpski, ni albanski, ni mađarski, ni hrvatski, ni njemački. Ta laž služi vrlo jednostavnoj svrsi, a to je da oni koji su napravili zločin proglašavajući čitav svoj narod za genocidan (…)“, objasnio je Čanak.

Kaže i da ima i dalje onih koji bi „zločin ponovili“, odgovorivši potvrdno i na pitanje da li se narodi mogu plašiti da se događaji iz devedesetih ponove.

„Ti isti proglašavaju čitav narod za genocidan zbog toga da bi između sebe i svog zločina, ili direktno počinjenog ili zločina u namjeri i kazne koja slijedi zasluženo – postavili kao živi štit čitav jedan narod“.

Čovjek ne može da se rodi sa mržnjom, već da bi se mrzelo, mržnji se mora naučiti, pa se tako ne rađa ni čovjek sa genocidnom namjerom, već se i toj genocidnoj namjeri mora naučiti, naglasio je, dodajući:

„E ti učitelji mržnje i učitelji genocida su oni koji proizvode tu floskulu o ukupnosti genocida kao karakteristike nad čitavom jednom skupinom, u ovom slučaju namjerom“.

Objasnio je i da ga u Srbiji nazivaju lošim Srbinom kada se buni upravo zbog „semantičkih logora“, ili kada upozorava na to kako može da se sveštenicima SPC uplaćuju doprinosi iz budžeta poreskih obveznika istovremeno kada SPC ne uplaćuje porez u državni budžet.

Opasno dozvoliti nacionalistima ekskluzivno pravo na narodno nasljeđe, zato prvi položio vijenac u slavu srpskim junacima na Gazimestanu

Čanak kaže da je to upravo drugi razlog njegovog dolaska na Kosovo.

„I zato sam došao na Gazimestan baš 28. juna da bih prvi položio vijenac u slavu srpskim junacima iz 1389. godine. Razlog je sljedeći. Pitanje kosovskog mita, Kosovskog boja, Lazarevog carstva, Dušanovog carstva, srednjevjekovne Srbije je nešto što pripada mitologiji jednog etnosa, jedne grupacije ljudske koja se zove Srbi. Međutim, dozvoliti da nešto što pripada svima vam preuzmu desničari neću im više tepati – fašisti i da proglase za svoje ekskluzivno vlasništvo, da oni postanu mjera stvari je užasno opasno. Jer ne možete vi nacionalnu oznaku i nacionalnu pripadnost proglasiti za nešto što pripada samo jednoj političkoj opciji, a to je upravo ono zlo djelo koje nacionalisti, šovinisti i svi ostali zločinci rade, zato da na kraju svih krajeva, između sebe i kazne – stave sve, da bi oni bili posljednji na redu kada dođe do toga da se kazne“.

Na opasku da kada se spomene Vidovdan, među Albancima je prva asocijacija 600-godišnjica i Miloševićev govor, Čanak kaže:

„A kod nas kada se spomene Vidovdan, prva asocijacija je izručenje Miloševića u Hag“.

O Miloševiću: Od fingiranja rata u Sloveniji do osamostaljenja Kosova

Na pitanje koliko misli da je Miloševićeva politika još živa, ili je on bio „samo izvođač radova„, Čanak kaže da Milošević nije bio tvorac te politike.

Miloševića interesovala samo vlast, nacionalizam bio alatka

„Ljudi pogrešno razumiju ideju da je Milošević htio da stvori veliku Srbiju. Milošević je htio da preuzme Jugoslaviju. To je bila njegova osnovna ideja. Njega je interesovala čista vlast, srpski nacionalizam mu je bio samo alat. On inače lično, ne vjerujem da je bio nacionalista, nego se jednostavno poslužio srpskim nacionalizmom kao gorivom, kupovao je lojalnost crkve, dajući joj zemlju javnih preduzeća ovdje na Kosovu, znate tu priču, tako da ne treba da vam pričam, ali je to svugdje radio“.

Nasuprot ostalih krajeva Jugoslavije, sa slovenačkim rukovodstvom je, tvrdi dalje, Slobodan Milošević „napravio dogovor,“ jer u Sloveniji gorivo sukoba etničkih nacionalizama nije moglo da prođe, zato što su slovenačke opštine bile 100-postotno jednonacionalne, već je napravljeno „fingiranje rata“.

Otišavši svega 6 dana po „izbijanju rata“ u Sloveniju, kako Čanak svedoči dalje, kaže vidio je vojsku koja „stoji“ na jednoj liniji i propušta, potom na drugoj slovenačku TO na drugoj strani, sa istim uniformama a različitom oznakom.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Susjed
03.07.2021-19:33 19:33

Čanak, koga inače cijenim, nije objasnio , u kontekstu tvrdnje da milošević nije bio kreator svega, dakle, kako to da su sjeverna i jugoistočna granica eks YU, ostale nedirnute ratom(SLO i Makedonija). Je li to bilo limitiranje rata, nešto kao požar , zapališ sa strane, da se ne širi a unutra sve izgori. Tko je kreator takve “karte rata” i čiji je milošević bio egzekutor?