Bursać: Ratni zločinac možeš biti ti

Ako prolazite ispod Brankovog mosta u Beogradu, u Pop-Lukinoj ulici možete vidjeti mural posvećen ruskoj terorističkoj formaciji Wagner. Beograd je, uz moguće Minsk, jedini evropski grad u kome nekažnjeno niču murali podrške ruskoj okupacionoj sili, koja uništava Ukrajinu po istim matricama po kojima je to Srbija radila devedesetih. Ali, murali su samo vrh ledenog brijega i predstavljaju krajnju posljedicu, a nikako uzrok silnih problema u kojima se Srbija kupa duže od tri decenije.

Vjerovatno znate da se teroristički pokret Wagner i zvanično aktivirao u Srbiji i da je odmah započeo sa “humanitarnim” radom. A taj “humanitarni” rad se sastoji od izazivanja nemira na sjeveru Kosova, gdje su primjećeni Wagnerovci i regrutacije mladih srpskih nacionalista u svoje redove, koji uhodanim kanalima završavaju na ukrajinskom ratištu u Zaporožju.

Regrutima se nudi plata od preko 3.000 evra, nudi im se plaćeno penziono i zdravstveno osiguranje (koliko god to bizarno zvučalo), a u slučaju pogibije porodicama se isplaćuje oko 66.000 evra na ruke i Wagnerovci organizuju troškove prevoza i pogreb. Eto radosti za sve srpske nacionaliste i buduće ratne zločince. Ovu vijest je objavio zvanični ruski kanal na srpskom jeziku Russia Today i još brže je povukao, ali je postojala sasvim dovoljno da privuče sve “zainteresovane”.

Wagner je u Srbiji novi Ratko Mladić

Zvuči gotovo nevjerovatno da je učešće u regrutaciji i terorističkim aktivnostima uzela i Ruska Federacija (mada od terorističke države ne možemo ništa drugo ni očekivati), koja je na svom starom sajtu Ruske ambasade u Beogradu tačno navela koji su uslovi za dolazak stranih državljana na ratište i koja su ograničenja (poput onoga da državljanin ne smije posjedovati ukrajinski ili pasoš zemlje članice Evropske unije). Kažem, ovaj nivo eksplicitnosti je nezabilježen u Evropi, ali Srbija odavno samo geografski egzistira na Starom kontinentu, dok je duhovno, a bogme i materijalno, klasična ruska centralnoazijska gubernija, koja obezglavljeno egzistira kao takva.

Zanimljivo je da za čitavo ovo vrijeme prvi ljudi vojske i policije Srbije ili ne znaju, ili se prave da ne znaju za aktivnosti zvaničnih i poluzvaničnih operativaca ruske države u Srbiji, pa je bilo pomalo šokantno da se Aleksandar Vučić obratio Rusiji sa željom da “malo stane na loptu” kad je u pitanju mobilizacija srpskog ljudskog mesa za istok Ukrajine. Tako je Vučić, u intervjuu za zloglasni TV Happy, poručio da “nije fer” pozivati na regrutaciju Srba u redove ruske paravojne formacije Wagner u Ukrajini, dodavši da je Srbija jedina zemlja u Evropi koja nije uvela sankcije Rusiji.

U realnosti, upravo građani Srbije masovno krše Ustav svoje zemlje i odlaze na ukrajinsko ratište, gdje se, kako kažu, pridružuju “braći Rusima” u okupaciji Ukrajine. U toj istoj realnosti, od 28 državljana Srbije samo su četvorica kažnjena za vannastavne terorističke aktivnosti, i to prije 2018. godine. Sad zamislite kakvo je brojno stanje danas, a niko odgovarao nije. I, u konačnici, u toj istoj realnosti dobrovoljci koji pristižu iz Srbije uveliko su počeli borbenu obuku u regiji Zaporožja u sastavu dobrovoljačkog bataljona Sudoplatov. Da ne bude zabune, ovu informaciju prenosi ruska agencija RIA Novosti, hvaleći se moralom srpskih vojnika.

Kako je BiH bila Ukrajina prije Ukrajine

“Došli smo podržati braću Ruse, jer se dobro sećamo događaja koji su se dogodili u Jugoslaviji 90-ih. Sećamo se nepravde koju je NATO pokazao prema Srbiji te situacije na Kosovu. Stoga smo došli podržati ruski narod u njihovu poštenu borbu”, rekao je za RIA Novosti jedan od srpskih dobrovoljaca, pod nadimkom “Dunav”.

I ovo su ključne rečenice, jer je kroz identičan lažni narativ, braneći navodno Jugoslaviju, Srbija vršila agresiju i na Sloveniju, i na Hrvatsku, i na Bosnu i Hercegovinu i, u konačnici, na Kosovo. Ovaj lažni narativ, koji je velikosrpska inteligencija izbrusila do savršenstva, idealno odgovara ruskim neonacistima, ali ne samo na terenu, nego i u Kremlju. Jer su upravo oni, po uzoru na Dobricu Ćosića i Memorandum SANU-a, prije same agresije na Ukrajinu izvršili ideološku dehumanizaciju Ukrajinaca, oduzimajući im prerogative naroda, oduzimajući im jezik i dijelove teritorije. Pa je onda februarski početak agresije ruskoj javnosti bio predstavljen kao nekakav antifašizam, denacifikacija i borba za ujedinjenje.

Identičan stvar kao u Srbiji prije početka agresije sa početka devedesetih. Na sve ovo pridodat je još jedan narativ – da su “Rusi Srbima braća”, koji počiva na višedecenijskom radu ruskih obavještajnih službi na Balkanu, delanju proruske Crkve Srbije i pustom faktu da je SFRJ, zajedno sa Srbijom, bila dovoljno daleko od moskovske šape. Kada se ovako poslože stvari, bilo je potpuno očekivano da se na terenu – u Srbiji – stvori čitava armija mladih putinofilskih nacionalista ispravnih mozgova, koji će ratovati za “našu pravoslavnu stvar”, što i čine.

Pripreme za novu srpsku antiheroiku

Drugi srpski dobrovoljac, kodnog naziva “Sava”, za RIA Novosti tako kaže kako u dobrovoljačkom bataljonu postoji bratski odnos sa “ruskim drugovima” te da postoji “potpuno međusobno razumijevanje i jedinstvo u stavovima. Sada nam je glavni cilj da budemo uz našu rusku braću, da učimo, treniramo i učimo iz iskustva naše braće. Bićemo ovdje do kraja rata. Onoliko koliko je potrebno do pobjede”, poručio je “Sava”.

I ovo je zapravo priprema za novu srpsku (anti)heroiku, po kojoj će neki novi ratni, ovaj put sa ukrajinskih ratišta, biti proizvedeni u državne heroje. A već danas je mural terorističkom Wagneru izjednačen sa muralom ratnog zločinca Ratka Mladića i postao je neka vrsta nacističke velikosrpske svetinje u koju se desničari kunu, a država je prešutno čuva i štiti.

Ono što je još strašnije u čitavoj ovoj priči kerova rata iz Srbije koji se bore na strani ruskih terorista je pusti fakat da oni mogu u doglednoj budućnosti iskoristiti svoja ratna znanja i logistiku za izazivanje potencijalnih sukoba i na Balkanu. Izjava srbijanskog ministara odbrane Miloša Vučevića od prije neki dan, uoči obilježavanja neustavnog dana RS-a, o “srpskom ujedinjenju” ne ulijeva povjerenje, niti ostavlja mjesta pacifizmu na ovim prostorima: “Šaljemo poruku da godine pred nama moraju biti u znaku srpskog ujedinjenja, jer u opštoj krizi sa kojom se svet suočava jedino su sloga i jedinstvo garant slobode. Živela Srbija! Živela Republika Srpska”, poručio je zloslutno novi srbijanski ministar.

Kamo dalje s psima rata nakon Ukrajine?

A samo razmislite: ono što su danas Wagnerovci na platnom spisku Moskve, to su devedesetih u Bosni i Hercegovini i na Kosovu bili “Škorpioni”, državna vojna formacija zadužena za ubijanje Bošnjaka i Albanaca. I zaista nije teško razabrati da Wagnerovci mogu sa obučenim ljudima izazivati, blago rečeno, oružane incidente na Balkanu, jer su još na početku ove godine najprominentniji ruski ratni blogeri najavili da se na Kosovu i u Bosni i Hercegovini mogu očekivati “nove krize, pa i oružana žarišta”. Što bi u ovom momentu izuzetno odgovaralo Ruskoj Federaciji, koja nekako mora skloniti pogled svijeta sa agresije na Ukrajinu.

Ali, šta je sa glasovima razuma u Srbiji? Šta je sa ljudima koji ne žele da Srbija uđe u još jedan agresorski rat i da se po ko zna koji put u zadnje tri decenije svrsta na tamnu i pogrešnu stranu istorije? Oni su značajna manjina i na nivou su statističke grešake. I, paradoksalno, oni su optuživani od putinističke većine da su autošovinsiti, jer ne žele da Srbija bude ruska gubernija. Paradoks svih paradoksa.

Jedan od njih je advokat iz Beograda Čedomir Stojković, koji je podnio krivične prijava protiv grupe Wagner te pojedinih diplomata i državnih službenika Srbije za antidržavne aktivnosti. “Podnećemo krivične prijave i zahtev da se istraži delovanje grupe Wagner u Beogradu i Srbiji, koje je neupitno… Dakle, stvari su veoma jasne. Wagner grupa je osnovana radi mobilisanja ljudi u inostranstvu, van granica Rusije. To je prva činjenica, a druga je da su građani Srbije vrbovani da idu u rat…”

Srbija – sigurna kuća za ratne zločince

Desilo se to da je advokat Čedomir Stojković u srijedu, 18. januara, priveden od srbijanske saobraćajne policije jer je vozio autoputem pod navodnim mjerama zabrane, za koje on nikad nije čuo, niti je zabranu dobio. Desilo se to da srbijanska duboka država, koja je ekstenzija i franšiza ruske države, vrlo dobro zna koga će, kad i kako blokirati i kako će nesmetano nastaviti vršiti svoj uticaj i u Srbiji, i na Balkanu.

I kao što onaj mural Ratka Mladića, koji je svojevremeno osiguravao notorni Aleksandar Vulin sa policijom, još stoji u centru Beograda, kao sinonim za Srbiju – sigurnu kuću za ratne zločince – tako će na ovaj ili onaj način još dugo egzistirati i Wagnerov beogradski mural kao znak da je Srbija sigurna kuća i za ruske teroriste.

Ne vjerujete? Prođite ispod Brankovog mosta, poslušajte srbijanske medije – nebitno koje, pogledajte društvene mreže, oslušnite šta priča većina srbijanskih političara i sve će vam biti jasno.