Bursać: Handkeovom ulicom genocida u Srebrenici

Piše: Dragan Bursać

Pročitali ste to sigurno, kako su predstavnici opskurnog Udruženja građana „Istočna alternativa“ Republike Srpske podnijeli prijedlog Skupštini opštine Srebrenica da Ulica maršala Tita bude nazvana po negatoru genocida i prijatelju ratnih zločinaca, Peteru Handkeu.

I zamislite samo na čas, jer zaista nije teško zamisliti, da dječica čiji su preci zbrisani u srebreničkom genocidu hodaju ulicom negatora tog genocida i intimusa ratnih zločinaca. Vidite, nije to baš teško zamisliti, jer nije teško bilo zamisliti ni spomenik Handkeu u Banjaluci i dva ordena, po jedan u manjem BiH entitetu i Srbiji, koje je Handke ponio sa sobom put Austrije. Ovo u zadnjoj rečenici nemate šta zamišljati – desilo se!

Neće vam, kažem zato, biti teško u glavi hoditi takvom jednom ulicom ljubitelja arhitekture genocida baš u gradu u kome je počinjen taj genocid. I možda će se neki od vas sklon pravu, pravdi i pravičnosti upitati, majka mu stara, pa zar je legalno takvo zlo raditi, so živim ljudima na ranu sipati?

Kako da vam kažem, nije legalno, ali nije ni ilegalno.

U zemlji koja nema Zakon o zabrani negiranja genocida i zločina, u zemlji u kojoj se sakupljaju direktni politički poeni slavljenjem zločinaca poput Mladića i Karadžića i dodijeljivanjem ordenja istim, u zemlji u kojoj je negiranje genocida odavno prevaziđena stvar i u kojoj je trijumfalizam i zazivanje istog (p)ostalo element entitetskog unificiranog duha – kažem – posve je normalno, što će se još jedan nesretnik koji ljubi Miloševića i Karadžića naći na plavoj ili zelenoj uličnoj tabli?

Za žrtve genocida, za njihove porodice, a uprite prst u Bošnjaka u Srebrenici koji nije izgubio nekog, to je stvar užasa i strave koju na javi žive svaki dan.

Za sve ostale, računajući ovu nakaradnu ”Istočnu inicijativu“, veličanje zločinaca i njihovih simpatizera, pa to je “dobar politički manir“.

Što vlasti u RS-u misle, to ”Alternativa“ govori i radi

A kad smo kod “Istočne alternative“, opet će se pravdi, logici i zdravom razumu sklon pojedinac zapitati, kako je uopšte moguće da je to legalna oraganizacija, čiji članovi namjesto psihijatrijskog liječenja ili zatvorskih ćelija dijele slobodan zrak sa porodicama preživjelih u genocidu?

Eto, dijele ga jednako kao što su ga dijelili i onda kada su po gradu-stradalniku lijepili plakate krvnika Mladića i čestitali mu rođendan. Jednako kao što su jedanestog jula, baš na Dan realizacije genocida, proslavljali “dan oslobođenja Srebrenice“. Jednako kao što su prijetili da će ukloniti spomen-obilježeje nastadalim Srebreničanima u samom gradu…primjera je i previše

I znate šta im se desilo?

Jedno veliko ništa!

Oni su bili i ostali probni balon vlasti u Banjaluci, koja preko ovog nakaradnog provladinog udruženja ispipava puls javnosti, a najviše međunarodne zajednice, da vidi koliko daleko može ići. A može ići do kraja, doslovno do ništenja pobijenih u genocidu.

Prvo zato što te političke oligarhije i njihove pijune na terenu niko niti ne pomišlja zaustaviti i kazniti, drugo, zato što je pravni mehanizam u ovoj zemlji nepostojeći za ovakve “slučajeve“.

Najjednostavnije rečeno, ova četnička horda bila bi iza rešetaka recimo u Kanadi ili na Novom Zelendu i to po slovu Zakona o zabrani negiranja genocida, dok se u zemlji u kojoj je počinjen genocid ona koristi kao političko-aktivističko-nacionalističko sredstvo za zastrašivanje povratnika i izražavanje entitetskog stejtmenta prema genocidu. Ili-što zvanična Banjaluka i Beograd misle, to ”Istočna alternativa“ u Srebrenici radi.

Konačno protjerivanje Tita iz Srpskog sveta

A šta je sa Marašalom Titom, čije ime “ima da se skine u srpskom svetu sa sve i jedne ulice“, a Srebrenica, na žalost ljudi, pravde i Boga pripada tom Srpskom svetu?

Pa, predsjednik ovog udruženja Vojin Pavlović rekao je da je “apsurdno da jedino u Srebrenici postoji Ulica maršala Tita”.  Kad kaže ”jedino u Srebrenici“, Pavlović je u pravu i kaže kako je u čitavom Srpskom svetu, uz par časnih izuzetaka, eto ostala ta nesrećna Srebrenica sa ulicom antifašističkog komandanata. I da se to riješi! Pa nisu li se džaba pojale ljotićevske koračnice u Beogradu na Danu pobjede, pa da sad ulica u osvojenom i genocidom iskasapljenom gradu nosi ime po “ćopavcu iz Zagorja“?

Vrijeme je da Srpski svet i semantički zapiša teritoriju i nakon genocidnog trijumfalizma odradi i onaj simbolički i to ubijanjem Tita na zidu i postavljanjem austrijske sramote na taj isti zid. Zar ne?

Kako je Handke postao Srbin

U konačnici, prvi čovjek ”Alternative“, navodi kako je “nedopustivo da nijedna ulica u ovom mjestu ne nosi naziv po imenima značajnih srpskih istorijskih ličnosti, književnika, naučnika, prosvetitelja i junaka ili po značajniim događajima umjesto što nose nazive iz propalog, zabludnog perioda takozvanog bratstva i jedinstva”.

Istina Bog, nije Peter Handke ni srpska istorijska ličnost, ni srpski književnik, ni srpski junak, ni srpski prosvetitelj, ali je negiranjem genocida, drugovanjem sa Miloševićem, ispijanjem viskija na mjestu masovnih silovanja u višegradskoj Vilinoj vlasi, postao najednom sve to zajedno i još pride “Veliki Srbin“. Zar je biti zvijer preduslov za biti Srbinom? Do Srba i njihove zvanične politike je da se zapitaju i sami raspabirče ovu temu?

I šta bi na sve rekao Peter Handke? Do prije manje od mjesec dana, svaki normalan čovjek bi pomislio kako ga se to ne tiče, kako je uhvatio na kvarno Nobela i kako želi da i sam zatvori to, najmračnije poglavlje u svom životu. Ali nakon dolaska u Banjaluku i Višegrad, vidjelo se da je riječ o usamljenom, otužnom klovnu, željnom ljubavi i pažnje, o egzibicionisti, koji je spreman primiti ordenje jednako kao Karadžić i Mladić, koji je spreman bez stida i blama sam sebi za života otkriti bistu, pa se onda dobro oblokati sa istim takvim kao i on…

E nakon svega ovoga, sasvim je jasno da će apaluzom pozdraviti inicijativu za nekakvu “svoju ulicu“ u gradu u kome je bio nakon genocida, ali ne da se poklonio sjenima ubijenih, nego da “puni kreativne baterije“ uz srpske koljače.

Legalizujte do kraja veličanje zločinaca

I onda treba reći STOP i podvući crtu. Živimo u zemlji nakaradnih ili nepostojećih zakona, pa je možda i bolje da Handke čim prije dobije ulicu u Srebrenici. Možda je najbolje ići do kraja, poskidati sve table antifašističkih heroja i vođa borbe protiv okupatora u manjem bh. entitetu i na njihovo mjesto postaviti imena ratnih zločinaca i njihovih ljubitelja. Da svijet i povijest vide kako se jedan narod, koji nije prošao denacifikaciju sve sa svojim rukovodstvom, divi zlu koje je osakatilo, a najviše osramotilo baš taj-srpski narod.

Kad je već sve nakaradno, dozvoljeno i nekažnjivo, onda je najlogičnije da Srebrenica u kojoj je počinjen genocid dobije ulicu Petera Handkea, prijatelja ratnih zločinaca koji su napravili taj genocid. Da sramota ostane vidljiva i u istoriji zapisana!