Balkan – region koji su SAD i EU odavno napustile

Piše: Abhyoday Sisodia, Izvor: Politicki.ba, tfiglobalnews.com

Balkan je trenutno usred novog talasa nesigurnosti. Nerazriješeni sukobi nastali raspadom Jugoslavije su, kako se moglo predvidjeti, najsmrtonosnije žarište. U septembru je na Kosovu izbilo nasilje oko naizgled manje bitnog pitanja: registarskih tablica. Kao reakcija na politiku koja zahtjeva od vozača koji ulaze na Kosovo sa srpskim tablicama da ih zamjene s privremenim tablicama Republike Kosovo ili da se okrenu, etnički Srbi na sjeveru Kosova postavili su blokadu. I kako se ove stvari dešavaju, Kina je u dobroj poziciji da iskoristi situaciju kako bi se dodatno učvrstila u regiji, koju su SAD i EU uglavnom napustile.

Milorad Dodik, lider bosanskih Srba, nedavno je zaprijetio da će se povući iz vladinih institucija. Najopasnije, ovo bi podrazumijevalo izlazak snaga bosanskih Srba iz nacionalne armije, koja je bila izgrađena uz međunarodnu pomoć u prethodnih četvrt stoljeća, i razvoj snaga samo bosanskih Srba. Kao rezultat toga, novi visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu upozorio je da se zemlja nalazi na ivici nasilja. A u takvoj situaciji dok se stvari zahuktavaju, SAD pod Joeom Bidenom i EU gledaju na drugu stranu.

Ležeran odgovor iz SAD i EU

Evropska unija i Sjedinjene Države poslale su izaslanike da pomognu u posredovanju u pregovaranju o sporazumima koji bi bili odgovor na ovu situaciju, međutim, s obzirom na prisustvo Kine, polovičan pristup SAD-EU neće imati utjecaja. Balkan ostaje teritorija na kojoj Evropska unija i Sjedinjene Države mogu ostvariti daleko veći utjecaj nego drugdje. Ipak, često, oni su bježali od korištenja svoje moći, preferirajući blage profesije zabrinutosti i besmislene molbe za razgovore koji imaju mali utjecaj na situaciju na terenu.

Kao rezultat toga, sa svakom novom krizom, postaje evidentno da preokupacija SAD-a i EU-a oko angažmana postaje sve više van dodira s promjenjivom prirodom međudržavnih odnosa. Suparničke vlade se sve više bore za dominaciju u regionu, dok unutrašnja ograničenja s obje strane Atlantika guše mogućnost ambicioznije regionalne politike. Malo je vjerovatno da će se obje ove tendencije promijeniti u bliskom ili srednjem roku, što implicira da Zapad neće posvetiti značajnu pažnju ili resurse regionu u budućnosti.

Evropska unija više nema mnogo toga da ponudi regionu. I dalje vješa šargarepu članstva ispred takozvane zapadnobalkanske šestorke (WB6): Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije. Međutim, nije bila u mogućnosti da održi svoja obećanja zbog problematične politike unutar EU, zamora od proširenja i niza drugih, kritičnijih problema koji su začepili propusni ventil Evropske unije. Samit Evropska unija-zapadni Balkan, čiji je domaćin u oktobru bila Slovenija, predsjedavajuća Vijeća Evropske unije, trebao je dati poticaj procesu pridruživanja. Uprkos „neadekvatnoj podršci Evropske unije evropskoj viziji Zapadnog Balkana“, sve reference na vremenske okvire i rokove su uklonjene iz zajedničke deklaracije koja je uslijedila.

Nedjelovanje SAD-a pružilo je Kini plodno tlo za praktikovanje svog neokolonijalizma

Zbog ograničenih vojnih sposobnosti Evropske unije, daleko joj je teže spriječiti one koji žele destabilizovati regiju ili djelovati kada se sigurnost počne pogoršavati. Međutim, posjedovanje veće vojne sile nije učinilo SAD efikasnijim. Kada Washington govori, regionalni moćnici će vjerovatnije obratiti pažnju.

Kao rezultat toga, nije iznenađenje da je izbor američkog predsjednika Joea Bidena izazvao reakcije u rasponu od toplih dobrodošlice do rutinskog animoziteta, zavisno o nečijem stavu o američkim operacijama 1990-ih. Ali, uprkos džepovima interesa za Balkan i u zakonodavnoj i u izvršnoj vlasti, SAD tek treba da region stave kao prioritet. Balkan nije bio prioritet i za SAD, pa čak ni za Evropsku uniju bez uticaja. Sve se više pretvarao u laboratoriju neokolonijalnih eksperimenata Komunističke partije Kine, u dvorištu zapadne civilizacije.

Kina se pojavila kao najistaknutiji treći akter u ovom dijelu susjedstva Evropske unije u protekloj deceniji. Peking se širi i ugrađuje svoj otisak širom zapadnog Balkana u različite sektore, dok se angažuje sa sve većim brojem lokalnih aktera, prema rastućem broju dokaza. Čini se da se proces ubrzava u vrijeme kada se formira konsenzus Zapada o prijetnjama koje predstavlja ekspanzija Pekinga u tom području.

Za razliku od EU, koja ima multilateralni pristup i nameće uslove u oblastima kao što su transparentnost, javne nabavke, fiskalna rentabilnost, vladavina prava, borba protiv korupcije i zaštita životne sredine, čini se da je Kina stvara alternativu sa svojom strategijom neuslovljavanja. Opipljiv primjer je kineski kredit Crnoj Gori za izgradnju autoputa Bar-Boljare, koji se vidi kao način da crnogorska vlada profitira od programa Jedan pojas, jedan put. S obzirom na malu veličinu Crne Gore, krediti od 670 miliona eura predstavljaju 22 procenta ukupnog vanjskog duga zemlje prema Kini. Nadalje, razgovori su ocijenjeni kao netransparentni, ugovori su dodijeljeni kineskim firmama, a Kina je zahtijevala da se sva pitanja ugovora riješe u Šangaju.

Tempirana bomba za svijet

Da bi se dalje razradio stepen političko-ekonomskog utjecaja Kine u regionu, uvoz građevinskog materijala je oslobođen oporezivanja. Kina je kupila i Smederevo Željezaru u Srbiji i izgradila Pupin most u Beogradu. Još jedan veliki projekat u Srbiji je pruga Beograd-Budimpešta, koja zajedno čini Srbiju najvažnijim regionalnim partnerom Kine. U Albaniji, Geo-Jade Petroleum, privatna kineska kompanija, kupila je Bankers Petroleum, najvećeg proizvođača nafte u zemlji.

BiH i Sjeverna Makedonija su takođe izvršile značajna ulaganja u infrastrukturu i energetsku industriju.

I to je tek početak, s pogoršanjem situacije, napuštanje Balkana od strane SAD-a i EU će osigurati da Kina može stvoriti region pun nestabilnosti i sukoba, čineći ga tempiranom bombom za svijet.