Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Bajdenov test za Balkan

Srbija je primjer broj jedan u regionu gdje je najveći rizik od korupcije, koju je naglasio Bajden – a koja ''podriva povjerenje u demokratske procese''. Pa ipak, zvaničnici  SAD-a i EU-a, ne samo da su previdjeli korupciju u Srbiji, već su u više navrata hvalili režim kao ''političkog i ekonomskog lidera u regiji'', što je zabrinjvajuća vizija jedne nadmoćne prijestonice koja nastavlja da destabilizuje svoje manje susjede.

Trenutno Sjedinjene Države i Evropska unija imaju dvostepeni sistem kada je riječ o demokratskim standardima na Balkanu – privilegovani put za Srbiju koji ne vidi zlo i mnogo strožiji za susjede Srbije koji teže EU. To je opasan paradoks: najnedemokratskiji režim u regionu, vlada Srbije, predvođena predsjednikom Aleksandarom Vučićem, ima najpovoljniji tretman kod zvaničnika SAD-a i EU-a, navodi u analizi za Foreign policy Edvard Džozef (Edward P. Joseph), stručnjak za Balkan koji predaje na Univerzitetu Johns Hopkins na Školi naprednih međunarodnih studija.

U osvit velike evropske turneje američkog predsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden) i susreta sa EU i NATO zvaničnicima, Džozef analizira prve pomiješane korake Bajdenove administracije prema Balkanu, u kojoj predsjednik i njegov državni sekretar poručuju jedno, a niži zvaničnici njegove sopstvene administracije rade drugo i razvodnjavaju pokušaje američkog predsjednika da obuzda dosadašnje povlađivanje SAD-a i EU politici predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koja je, kako kaže, najkorumpiraniji režim na Balkanu, koji uporno teži da destablizuje svoje susjede i obnovi vizuju Velike Srbije, a istovremeno je sredstvo uticaja Rusije i Kine.

Džozef u detaljnoj analizi prednosti i mana sa kojima se suočava predsjednik Bajden, daje i niz prijedloga i sugestija na koji način motivisati slabu i neiskrenu Evropsku uniju da mu se priključi u borbi za usklađivanje zapadne politike sa zapadnim vrijednostima,  da bi se “konačno zatvorila tri decenije duga drama u Jugoslaviji, ali i da suzio prostor za ruski i kineski uticaj”.

Piše: Edvard Džozef (Edward P. Joseph), prevela: Biljana Jovićević

Jedan set standarda za Balkan ili dva? Pitanje je koje se nazire za američkog predsjednika Džoa Bajdena kada se u predstojećoj sedmici u Briselu, sastane sa saveznicima iz NATO-a i partnerima iz Evropske unije.

Njegova je administracija u sedmici na izmaku proširila je izvršnu uredbu za borbu protiv korupcije na Balkanu, kao i protiv ometanje mirovnih sporazuma u regionu, demokratskih procesa i zaštite ljudskih prava. Idući korak dalje od legalizama, Bajden se nije okolišao oko rizika od korupcije, napominjući da to “otvara vrata našim strateškim protivnicima”. Državni sekretar Entoni Blinken (Antony) potvrdio je “nepokolebljivu” odlučnost administracije da pobijedi u ovoj borbi.

Ovaj stav predstavlja oštar zaokret od Trampove (Donald Trump) administracije, koja je insistirala na bezuslovnoj “ekonomskoj normalizaciji” bez poštovanja bilo  kakvih vrijednosti,  kao transformativnom koraku na Balkanu. Izvršna uredba poslužiće kao katalizator za Bajdena za prikupljanje podrške  među saveznicima SAD-a na samitima sa EU i NATO-a liderima, šaljući snažan signal zapadnog jedinstva, uoči susreta američkog predsjednika s ruskim liderom Vladimirom Putinom u Ženevi. Nažalost, inercija u Briselu – kao i unutar njegove sopstvene administracije u State Departmentu – predstavlja snažnu prepreku ostvarenju načelne vizije koju su postavili američki predsjednik i njegov državni sekretar.

Paradoks- priveligovana Srbija, najnedemokratskiji režim u regionu

Trenutno Sjedinjene Države i Evropska unija imaju dvostepeni sistem kada je riječ o demokratskim standardima na Balkanu – privilegovani put za Srbiju koji ne vidi zlo i mnogo strožiji za susjede Srbije koji teže EU. To je opasan paradoks: najnedemokratskiji režim u regionu, vlada Srbije, predvođena predsjednikom Aleksandarom Vučićem, ima najpovoljniji tretman kod zvaničnika SAD-a i EU-a. Za razliku od hladnoratovskih diktatora poput jugoslovenskog,  Josipa Broza Tita,  kojeg je Zapad podržavao, Vučić je sredstvo protivnika Zapada – Rusije i Kine. Beograd sprovodi i promoviše neliberalnu demokratiju svog glavnog saveznika u EU, Mađarske. Kandidatura Srbije za ulazak u EU uglavnom predstavlja šaradu. Dok se njegovi susjedi bore za pravo za otvaranja pregovora s EU, Beograd je usporio, zatvorivši samo dva od 35 poglavlja u pristupnim pregovorima u svojoj osmogodišnjoj kandidaturi. Prošle godine, Srbija nije otvorila niti jedno novo pregovaračko poglavlje.

Neizbalansirani zapadni tretman Srbije predstavlja najintrigantniji i najznačajniji element za proširenje izvršne uredbe – i među glavnim izazovima ukupne Bajdenove misije prikupljanja evropske podrške za demokratiju. Srbija ima najsofisticiraniji i najopsežniji oblik korupcije u regionu. Vodeći srpski akademik Dušan Pavlović to naziva “institucionalnim izvlačenjem”. Pljačka Vučićevog režima sistemska je, a ne samo oportunistička. Kao što Pavlović objašnjava, resursi izvučeni iz državne blagajne snabdijevaju režim snagom i resursima za kontrolu nacionalnog narativa, marginalizovanje i zastrašivanje protivnika i aktivista, te vladanje unedogled. Izbori postaju travestija.

Ukratko, Srbija je primjer broj jedan u regionu gdje je najveći rizik od korupcije, koju je naglasio Bajden – a koja „podriva povjerenje u demokratske procese“. Pa ipak, zvaničnici  SAD-a i EU-a, ne samo da su previdjeli korupciju u Srbiji, već su u više navrata hvalili režim kao “političkog i ekonomskog lidera u regiji”, što je zabrinjvajuća vizija jedne nadmoćne prijestonice koja nastavlja da destabilizuje svoje manje susjede. Umjesto da pritisnu vladu na reforme, američki su dužnosnici pritisnuli aktiviste da ublaže kritike i sarađuju s vlastima koje ih malteritiraju. Isti zvaničnici su javno pozvali opoziciju da učestvuje na duboko  nepravednim izborima, otimajući opozicionim čelnicima jednu od poluga za borbu – prijetnju bojkotom. Vučić može ispravno tvrditi da ima podršku SAD-a i EU-a dok oživljava i nadograđuje izbornu autoritarnost bivšeg lidera, Slobodana Miloševića kod kuće i  istovremeno oživljava i viziju za destabilizaciju regiona – onu Velike Srbije.

U međuvremenu, susjedi Srbije redovno su pod kontrolom zbog njihove korupcije. Albaniji je već dugo uskraćena mogućnost otvaranja pregovora za članstvo u EU zbog korupcije i sa tim povezanog nazadovanja u demokratskoj praksi. Sjedinjene Države upravo su sankcionisale bivšeg albanskog premijera Salija Berišu (Berisha), koji odavno nije na vlasti.

Do sada su se američke sankcije primjenjivale za opskurne srpske trgovce oružjem i istaknute Srbe u drugim državama, poput separatističkog lidera bosanskih Srba, Milorada Dodika. Ali sa režimom u Beogradu koji se nalazi na vrhu institucionalizovanog korumpiranog – i revizionističkog – sistema, koji je izbjegao čak i ozbiljnu kritiku, sankcije nijesu imale puno efekta. Zapravo, tokom posljednja dva mjeseca, Dodik je pojačao svoje pozive na podjelu Bosne i Hercegovine.

Bajdenova izvršna uredba snažna- niži činovnici administracije je razvodnjavaju

Nova izvršna uredba najavljuje mogućnost prijeko potrebnih promjena. Ali prvi  signali  su pomiješani. Dok je američki ambasador u Albaniji odmah objavio na Twitteru objavu Bijele kuće, napominjući kako se odnosi na Albaniju, američki ambasador u Srbiji umjesto toga je tweetvao čestitke NBA zvijezdi Nikoli Jokiću, koji je Srbin, na izboru za MVP-a lige.  Kontrastni tweetovi jasno ilustruju problem. Bajden i Blinken već su izdali nekoliko snažnih, jasnih komunikacija s regionalnim liderima, ali smo odmah vidjeli kako ih niži zvaničnici na terenu razvodnjuju. U februaru je Bajden napisao Vučiću, pozivajući srbijanskog lidera na reforme i priznanje Kosova. Američka ambasada brzo je porekla da to predstavlja promjenu američke politike. Zvaničnicu su tada izjavili da je priznanje samo “ideal” prihvaćajući razvodnjeni stav EU, umanjujući tako korist od Bajdenovog jasnog i direktnog pisma. U aprilu je State Department odbacio “neopravdane špekulacije o promjeni granica u regionu Balkana po etničkoj liniji” da bi odmah potom jedan drugi američki zvaničnik, otvorio vrata upravo tom pristupu.

Dok je Srbija izbjegla ispitivanje i podozrenje zbog korupcije i napada na demokratiju, pojavio se još jedan paradoks. Kosovo, koje vodi najjači borac protiv korupcije u regionu, premijer Aljbin Kurti (Albin), podvrgnut je velikom međunarodnom pritisku za dijalog sa Srbijom pod vođstvom EU. Između ostalog, Kurti je prisiljen da implementira jednu  formu autonomije za kosovske Srbe – koje direktno kontroliše neprijateljska vlada u Beogradu – dok ta vlada odbija priznati njihov suverenitet i granice.  Uz priznavanje na stolu, Asocijacija / zajednica opština sa srpskom većinom mogla bi otvoriti put za kreativnu saradnju između opština s većinskom srpskom i većinskom albanskom zajednicom, poput linija saradanje postignutih u susjednoj Sjevernoj Makedoniji. Umjesto toga, umanjivši Bajednov poziv Srbiji za priznanje, američki zvaničnici- samo su otežali Prištini da ispuni ovaj zahtjev za rješenje konačnog statusa.

Podjele unutar EU pretvorile Zapad u molitelje Beograda

Nema nikakve tajne o izvoru tih iscrpljujućih i opasnih paradoksa. Zahvaljujući podjelama unutar EU, Srbija posjeduje polugu nad Kosovom – i kosovskim pregovorima – pretvarajući Zapad u molitelje Beograda. Vučićev režim je dobio slobodan prolaz za korupciju i stanje demokratije, jer pet zemalja EU – Španija, Slovačka, Rumunija, Grčka i Kipar – dijele istu poziciju i odbijaju priznati Kosovo. Kad bi čak i samo njih četvoro (minus Kipar, koji nije članica NATO-a) priznalo Kosovo, dinamika bi se transformisala, jer Srbija – i njena podrška oličena u Rusiji i Kini – više ne bi mogle blokirati evropski put Kosova. Beograd bi se napokon suočio s izborom koji je studiozno izbjegavao: hoće li prihvatiti zapadni poredak i pregovarati o dostojanstvenom, stabilizujućem dogovoru sa Kosovom ili će nastaviti voditi svoju mlitavu kandidaturu za EU, lažnu demokratiju i lažno balansiranje između Zapada i zapadnih protivnika- Rusije i Kine.

Uobičajeno, uloga SAD-a je da podigne svoje slabe evropske partnere, kao što to pokušavaju Bajden i Blinken. No u posljednje je vrijeme Vašington taj koji je pao na najniži zajednički imenitelj evropskih pozicija. Čak i više iznenađujuće, je da je zapravo EU zauzela čvršću poziciju protiv opasnih namjera o promjeni granica u regionu, od američkih zvaničnika koji drže Kosovo odgovornim za protivljenje podjeli svoje zemlje, tako prećutno podržavajući zahtjev Srbije za dijelom teritorije Kosova.

Srećom, niko ne razumije svu tu dinamiku bolje od Bajdena. Kao američki senator prozreo je evropske podjele na Balkanu koje su kočile zapadnu politiku i pozvao na odlučnu intervenciju pod vođstvom Amerike. Kao potpredsjednik, Bajden je posjetio region i susreo se s nizom zvaničnika, uključujući i Vučićem. U Beogradu je 2016. uputio nezaboravnu, pomirljivu poruku Srbima -izražavajući žaljenje za civilnim žrtvama NATO bombardovanja 1999. godine. Sjedinjene Države i EU odlučni su u traženju odgovornosti za ratne zločine i od kosovskih, a ne samo srpskih predstavnika. U prvom takvom činu za region, kosovski predsjednik Hašim Tači (Hashim Thaci), morao je podnijeti ostavku prošlog novembra, kako bi se suočio sa optužbama za ratne zločine (uključujući i ubistva Srba) pred Specijalnim sudom u Hagu uspostavljenim na američko i evropsko insistiranje. Drugim riječima, Bajden se već dugo zalaže za principijelno i pošteno američko vođstvo na Balkanu – a protiv manipulacije Zapadom zbog kukavičkog evropskog ponašanja ili prevara regionalnih čelnika.

EU slaba i neiskrena- isključila podršku Bajdenovoj borbi protiv korupcije  

Bajden i Blinken razumiju da je jedini način da se otupi maligni ruski i kineski uticaj u regionu jedinstveni stav Zapada o temeljnim demokratskim načelima. Naravno, EU ostaje podijeljena oko Kosova, slaba u borbi protiv korupcije i neiskrena prema proširenju EU. Brisel je brzo isključio mogućnost priključivanja proširenom nastojanju američke administracije za borbu protiv korupcije. Ipak, nova izvršna uredba daje Bajdenu povoda za pogura saveznike i partnere Vašingtona prema usklađivanju oko ključnih principa. Na sastancima na vrhu NATO-a i EU, u sedmici koja slijedi, Bajden bi trebalo da zatraži od svojih kolega da se pridruže Vašingtonu oko tri ključna elementa za unušenje u završni kominike.

Prvo, postoji i može biti samo jedan standard ponašanja za sve pretendente ka EU na Balkanu. Uz potvrđivanje sveukupne podrške proširenju Evropske unije, u kominikeu EU treba jasno izraziti da su sve zemlje kandidatkinje u regionu jednake u svom suverenitetu i da će svaka zemlja pretendent jednako odgovarati da li se pridržava svojih obaveza prema evropskim standardima i svojih obaveza prema drugim aspirantima. Ne postoji “politički i ekonomski lider u regionu”, niti će bilo koja zemlja, uključujući Srbiju, dobiti besplatnu propusnicu za zlostavljanje svojih susjeda ili njihovih demokratija. Zemlje u region, takođe ne mogu voditi ratove drugim sredstvima, kao što se Srbija koristi političkom agresijom za izolaciju Kosova, kroz vođenje kampanje za nepriznavanje Kosova, ili kao što to čini Kosovo promovišući uniju Kosova i Albanije, jedan oblik agresije na kosovske Srbe i Srbiju.

Drugo, saveznici i partneri trebali bi barem prihvatiti procjenu Vašingtona o pošasti korupcije. Kritično je da u evropskim prijestonicama odjekuje eho Bajdenovog povezivanja korupcije sa slabljenjem demokratskih procesa i puta koji to otvara za protivnike Zapada. Čak i ukoliko EU ne pristane primijeniti sankcije, Vašington bi trebao da pokuša da natjera svoje partnere da zvanično podrže aktivnu američku poziciju protiv korupcije saopštenoj u izvršnoj uredbi. To bi moglo otvoriti vrata pojedinim evropskim državama, poput Njemačke, Holandije, skandinavskih zemalja, ili NATO savezniku Ujedinjenom Kraljevstvu, da slijede trag Vašingtona.

Treće, NATO saveznici trebali bi Kosovu ponuditi članstvo u Partnerstvu za mir. NATO bi mogao koristiti sličnu formulu zaobilaženja (za četiri članice saveza koje ne priznaju Kosovo) koju je EU upotrijebio u formalizovanju vlastitog sporazuma o pridruživanju sa Kosovom. Ovo će poslati snažan signal Srbiji da ozbiljno pregovara s Kosovom u dijalogu koji predvodi EU.

Vašington bi trebao preporučiti balansiranje ovog poziva sa snažnom savezničkom podrškom suverenitetu i teritorijalnom integritetu pet evropskih zemalja koje ne priznaju Kosovo. Slovačka i Rumunija se suočavaju se sa aktivnim prijetnjama mađarskog revanšizma. Multinacionalna demokratija u Španiji je ugrožena aktivnim separatističkim naporima. Kipar je i dalje podijeljen secesijom Sjevernog Kipra, iza kojeg stoji Turska.

Kosovo nije odgovorno niti je uključeno u bilo koju od ovih prijetnji teritorijalnom integritetu. Niti je nezavisnost Kosova kršila međunarodno pravo, niti poslužila kao podsticaj za otcjepljenje bilo gdje u svijetu. Ali snažna saveznička podrška za pet nepriznatih zemalja mogla bi umanjiti anksioznost u tim zemljama zbog njihovog odnosa sa Kosovom.

Ovim mogućim koracima zatvorit će se jaz između Bajdenovih načelnih stavova o Balkanu i oklijevanja njegove vlastite administracije da ih primjenjuje ravnomjerno. Zbližavanje Evrope i Sjedinjenih Država na temeljnim načelima na Balkanu, takođe bi poslalo snažnu poruku Moskvi i Pekingu, unapređujući Bajdenovu cjelokupnu misiju da dobije podršku za demokratiju u Evropi, u regiji u kojoj je najviše testirana. Usklađivanjem zapadne politike sa zapadnim vrijednostima, Bajden ima priliku da konačno zatvori tri decenije dugu dramu u Jugoslaviji ali i da onemogući prostor za ruski i kineski uticaj.

Edvard P. Džozef je stručnjak za Balkan koji predaje na Univerzitetu Johns Hopkins na Školi naprednih međunarodnih studija. Godinama je boravio na Balkanu, uključujući i kao pripadnik američke armije i kao zamjenik šefa Misije OSCE-a na Kosovu.

Orginalni naslov teksta objavljenog u Foreign Policy glasi: “Biden's Balkan Test Has Arrived”

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve